Cijena gradnje i državna potpora
Dokument je iz siječnja 2009. a cjenik novogradnji je 2008. godina kad je tržište bilo na vrhuncu. Očito ovi iz ždo to uzimaju kao referentnu cijenu. Problem je što su se kasnije cijene novogradnji prepolovile. Ali u odnosu na ukupnu cijenu potpore su simbolične. A ni kamate banaka koje su dobili uz jamstvo nisu baš neka sreća. Posao s domaćim brodogradilištima za naručitelje je ionako potpuno neisplativ ali dodatno ga je potpuno urušio pogrešan tajming vlade za donošenje programa. To je bio vrhunac financijske krize i trebali su neke stvari predvidjeti. Ovakav cjenik isključivo je odgovarao brodogradilištima i na štetu je naručitelja.
Kad se sve ovako sve pogleda ovi iz brodogradilišta bi trebali još zahvaliti i podignuti spomenik svim našim brodarima šta su naručili brodove ovdje i omogućili njima,,,, tj. kooperantima, dobavljačima, sindikalistima, radnicima, političarima i ostalima u lancu još 5-10 godina cuclanja i stvaranja gubitka..
Sad bi bilo dobro da se malo razradi taj dio sa dobavljačima, kooperantima i ostalim koji su radili na brodovima, da se vidi kako se došlo do takvih cijena broda, jer to nije samo cijena rada radnika, nema šanse… pa da istraže gdje su nestale ostale milijarde, kako su ih izvukli ?
koliko su brodogradilišta napravili bulkera i tankera za strane brodarske kompanije u zadnjih 10-15 godina? .. ne ovih za specijalne namjene, tipa ro-ro, jaružala…. i toga tipa
Potpuno isti model je korišten i za tankere Tankerske a kao što znamo oni nisu predmet istraživanja.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Rijecki-skver-Uljaniku-isporucuje-tanker-Velebit
Kolika je cijena ovog tankera, nosivosti 51.800 tona, nijedna od strana zasad se nije htjela izjasniti, uz obrazloženje da se konačna cijena koju će »Tankerska« platiti »3. maju« određuje na sam dan isporuke, no, pretpostavka je da će kretati oko 37 milijuna dolara, u svakom slučaju ispod 40 milijuna USD.
A u programskom dokumentu vlade vidjeli smo cijenu od čak 56m usd.
Dok su trećemajci tumačili da brodari kod isporuke moraju platiti punu tržišnu cijenu broda, iz “Uljanik plovidbe” kontrirali su kako oni prema ugovoru na primopredaji ne moraju platiti ništa već da mogu otplaćivati brod obročno, kroz narednih deset godina. Podsjetimo, ovaj Sanader – Polančec – Kalmetin “new deal” zamišljen je tako da “3. maj” gradi tankere o vlastitom trošku, s kreditom za koji mu je Vlada izdala jamstva, a da Puljani i Zadrani te brodove plaćaju tek u trenutku isporuke, po cijeni koja tada bude vrijedila na svjetskom tržištu. Bio bi to sjajan posao za škver da se kojim slučajem dogodila obrnuta situacija, pa da je cijena tih tankera narasla za tridesetak posto umjesto što je s nekadašnjih pedesetak i više milijuna pala na 39 milijuna dolara.
http://www.adriaticsailor.com/22_12_2010_danas_porinuce_velebita_/sailing_croatia/1565/HR
kako je ovo lijepo vidjet a mi smo danima u crvenom
Dana 14. travnja 2011. godine Društvu je isporučen brod za prijevoz nafte, naftnih derivata i
kemikalija – novogradnja br. 711 (m/t “Velebit”) od strane hrvatskog brodogradilišta.
Društvo je primilo novi dugoročni kredit u iznosu od 111.701.801 kuna, po kamatnoj stopi
LIBOR + 1,75%, plativ u 40 kvartalnih obroka, te dugoročni kredit u iznosu od 73.419.024
kuna, po kamatnoj stopi LIBOR + 4,10% plativ u 12 kvartalnih obroka za financiranje iste
novogradnje.
@emaestro
Ne znam kad je točno podignuta tužba, ali mislim da je redosljed događaja bio drugačiji, tj. da je ULPL pokušala s državom pregovarati oko te štete puno prije blokade, a tužba je bila krajnja mjera.
Po meni je ULPL imala previše strpljenja i predugo čekala s tom tužbom.
Vjerojatno iz sentimentalnih razloga.
https://www.glasistre.hr/pula/uljanik-plovidba-tuzi3-maj-i-dva-ministarstva-zbog-gubitka-11-milijuna-dolara-582391
Prema točki 7. tog sporazuma Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture i brodogradilište 3. maj obvezali su se za oba naručena broda osigurati brodaru financiranje na 10 godina po uvjetima, odnosno kamatnoj stopi po kojoj su se u tom trenutku zaduživali drugi brodari na svjetskom tržištu novca. Hoće li se takvo kreditno zaduživanje brodara osigurati uz pomoć izdavanja državnih jamstava, kroz subvencioniranje kamatne stope, direktno financiranje ili na neki drugi način – bio je model koji su, kaže Pavletić, morali osmisliti i osigurati brodogradilište i država. No to nisu učinili, te se Uljanik plovidba kreditno zadužila po kamatnoj stopi koja je bila preko 4 posto veća od one koju su kroz sporazum dogovorili, a razlika između kamata koje su trebali platiti da je ta odredba sporazuma bila ispunjena, i onoga što su stvarno platili, je ta financijska šteta koju će nakon bezuspješnih pokušaja postizanja dogovora iz Uljanik Plovidbe sad pokušati i sudski dokazati i naplatiti.
slažem se kolega zlatek, imali smo puno strpljenja.
Po kojoj kamatnoj stopi se Jadroplov zadužio ??????
a sve mi se nekako više čini da ako ugovori postoje, a vidimo da postoje…. da će onda biti kao i jučer sa gradom splitom.. na kraju balade i natezanja, sva će ta kašnjenja platiti država, tj. svi porezni obveznici sa kamatama.. dali po rješenju suda ovdje ili nekog međunarodnog suda, bude se vidjelo
e sad zašto nisu uhićeni i ovi od strane države koji su potpisivali takve ugovore, subvencije i zašto su to radili, to je drugo pitanje, ali vidimo da se mediji i dalje bave 41-45-91.. bleiburgom i drugim pizzz…
Prije desetak dana, u sklopu istrage o aferi Uljanik, uhićen je i vaš klijent Gianni Rosanda? Za što ga se sumnjiči?
Sukus priče je da je od 2010. bila kriza te nije bilo dovoljno posla u Uljaniku. U tom su periodu sagradili četiri broda. Brodove nisu mogli prodati na tržištu zbog recesije i da bi održali zaposlenost i radnike na okupu, počeli su graditi brodove za svoje potrebe. Namjeravali su ih prodati kada im se poveća cijena. Prije krize brodovi su vrijedili 60 milijuna dolara na tržištu, pa su očekivali da će opet vrijediti toliko. Smatrali su da bi tako prebrodili krizu, spriječili otpuštanje radnika i gašenje brodogradilišta. I onda dolazimo u nevjerojatnu situaciju. Osnova krimena i štete sastoji se u razlici između cijene gradnje broda i prodajne cijene broda. Prodajna cijena broda bila je niža od cijene gradnje broda. DORH i policija priznaju da se brod prodaje po tzv. Clarksonovoj listi, a to je svjetski registar cijena i orijentir svim brodograditeljima i brodovlasnicima u svijetu. Ti se ljudi sumnjiče da su prodali brod po tržišnoj cijeni. Svi brodovi od kada je Hrvatske i hrvatskih brodogradilišta sagrađeni su po višoj cijeni od prodajne. U razlici između proizvodne i prodajne cijene stvoreni su veliki gubici, tu je onih 36 milijardi eura koje je država “ukucala” u sva brodogradilišta. Politika je svjesno periodički sanirala brodogradilišta. Stvorili su sustav i to legalizirali, a onda su odjedanput, kada su odlučili da nešto ide u stečaj, proglasili to kaznenim djelom.
Je li se politika na još koji način miješala u slučaj Uljanik?
Jest, jer ima još jedan detalj koji nije javno poznat. U policiji nam je predočeno da se radi o dva broda i šteti od 600 milijuna kuna, no dok smo mi bili u policiji, ministar Božinović objavio je da je šteta veća od milijardu kuna. Kada smo sljedeći dan došli u DORH, više se nisu spominjala dva nego četiri broda, a šteta je sa 600 milijuna narasla na 1,2 milijarde. To je dokaz da su radili na brzinu, no dokazuje i da je ministar Božinović u to bio uključen na operativnoj razini.
https://m.vecernji.hr/premium/skh-se-podijelio-na-komunisticki-i-nacionalisticki-na-sdp-i-hdz-i-to-je-danasnja-rh-1311527
Prije desetak dana, u sklopu istrage o aferi Uljanik, uhićen je i vaš klijent Gianni Rosanda? Za što ga se sumnjiči?
Sukus priče je da je od 2010. bila kriza te nije bilo dovoljno posla u Uljaniku. U tom su periodu sagradili četiri broda. Brodove nisu mogli prodati na tržištu zbog recesije i da bi održali zaposlenost i radnike na okupu, počeli su graditi brodove za svoje potrebe. Namjeravali su ih prodati kada im se poveća cijena. Prije krize brodovi su vrijedili 60 milijuna dolara na tržištu, pa su očekivali da će opet vrijediti toliko. Smatrali su da bi tako prebrodili krizu, spriječili otpuštanje radnika i gašenje brodogradilišta. I onda dolazimo u nevjerojatnu situaciju. Osnova krimena i štete sastoji se u razlici između cijene gradnje broda i prodajne cijene broda. Prodajna cijena broda bila je niža od cijene gradnje broda. DORH i policija priznaju da se brod prodaje po tzv. Clarksonovoj listi, a to je svjetski registar cijena i orijentir svim brodograditeljima i brodovlasnicima u svijetu. Ti se ljudi sumnjiče da su prodali brod po tržišnoj cijeni. Svi brodovi od kada je Hrvatske i hrvatskih brodogradilišta sagrađeni su po višoj cijeni od prodajne. U razlici između proizvodne i prodajne cijene stvoreni su veliki gubici, tu je onih 36 milijardi eura koje je država “ukucala” u sva brodogradilišta. Politika je svjesno periodički sanirala brodogradilišta. Stvorili su sustav i to legalizirali, a onda su odjedanput, kada su odlučili da nešto ide u stečaj, proglasili to kaznenim djelom.
Je li se politika na još koji način miješala u slučaj Uljanik?
Jest, jer ima još jedan detalj koji nije javno poznat. U policiji nam je predočeno da se radi o dva broda i šteti od 600 milijuna kuna, no dok smo mi bili u policiji, ministar Božinović objavio je da je šteta veća od milijardu kuna. Kada smo sljedeći dan došli u DORH, više se nisu spominjala dva nego četiri broda, a šteta je sa 600 milijuna narasla na 1,2 milijarde. To je dokaz da su radili na brzinu, no dokazuje i da je ministar Božinović u to bio uključen na operativnoj razini.
https://m.vecernji.hr/premium/skh-se-podijelio-na-komunisticki-i-nacionalisticki-na-sdp-i-hdz-i-to-je-danasnja-rh-1311527
Upitno je da li će sud uopće potvrditi optužnicu, a ako kojim slučajem i potvrde (govorim za ljude iz Uljanik plovidbe odnosno predstavnike kupca) način na koji se pristupilo pripremanju optužnice je površan i nikako dugačije i ne može završiti nego oslobađajućim presudama. Pavletić u to vrijeme nije bio u NO Uljanika da bi se tu moglo govoriti o nekom sukobu interesa. Ovo je složen predmet, puno složeniji od “slučaja Planinske” ,a Sanader je tek nakon 9 godina dobio pravomoćnu presudu.
Mislim da se svaki dioničar Uljanik plovidbe može i mislim i investicijskim odlukama odmaknuti od sudskog postupka jer on još jaaako dugo neće dobiti formu pravomoćnosti, sasvim sigurno ne u sljedećih cca 5 godina.
Ono o čemu možemo razmišljati je što će uprava Uljanik plovidbe učiniti kako bi poboljšala poljuljani ugled. Kakvi će bit poslovni rezultati? Vozarine u tankerskom segmentu su u 1Q bile pristojne, a očekuje se i stabilizacija i oporavak vozarina i u bulk segmentu.
Ono što je dobro krediti su reprogramirani (neki uz vladino jamstvo), vjerujem kako bi to danas bila prilično nemoguća misija. Nakon definitivne odluke o brodogradilištima kakva ona god bila trebalo bi doći i do smanjenja tenzija u novinama (tu se posebno ističe Novi list -provjeriti čije je vlasništvo i zašto pišu po nečijem diktatu). Valjda nitko nije toliko naivan da je do ovih uhićenja došlo slučajno baš sad kad se lomi odluka o sudbini brodogradilišta.
Danas recikliramo stare vijesti.
Nekog jako “žulja” Uljanik plovidba.
Intervju s Karlom Radolovićem u Glasu Istre – konačno jedan realan pogled na cijelu situaciju:
Uljanik Plovidba nije učinila bilo kakvu nezakonitu ili neku drugu radnju. Jedina istina je da su se oni u tom poslu našli zbog toga što ih je Uljanik naprosto molio da pomognu u financiranju ta dva broda i oni su to učinili s 55 posto novca. Njihov interes za taj tip broda naprosto nije ni postojao i činjenica je da smo ih mi, pozivajući se na povijest i igrajući na emocije, na to naprosto privoljeli”, otkrivaju pozadinu posla s Uljanik Plovidbom Karlo Radolović i njegovi nekadašnji suradnici.
A da, samo su sebe zahebali sa tim suvlasnistvom u trebnutku dugotrajnog pada vozarina… bilo bi najbolje da to razrjese, da jedan ostane u 100 vlasnistu ulpl, a drugi brodogradilista…. i da se kompletno maknu od brodogradilsta promjenom imena… ali tu ce biti kako politika odluci