Infrastrukturni plan Joea Bidena mogao bi transformirati SAD i dati primjer ostalim razvijenim zemljama. Ali da bi postigao svoj potencijal, mora izbjeći obmanjujuće dihotomije između države i tržišta.

Proizvodne tvrtke u afričkim gospodarstvima mogu ili postati produktivnije i konkurentnije ili mogu otvoriti više radnih mjesta. Činiti oboje istodobno čini se vrlo teškim, ako ne i nemogućim.

Temeljno pitanje poretka nakon pandemije: Kako bi trebalo upravljati strateškim i ekonomskim odnosima između najvećih svjetskih sila s drugačijim institucionalnim i političkim uređenjem?

Učinkoviti programi za zapošljavanje novih radnika prilagođeni su posebnim potrebama zajednica i mora ih pokretati lokalno vodstvo. Savezna vlada može im pomoći i u tome leži velika prilika za Bidenovu administraciju.

Tvrtke bez obzira na svoju veličinu mogu postati pouzdani partner za opće društveno dobro samo kada govore glasovima onih čije živote svakodnevno oblikuju.

Zemlje mogu osmisliti vlastite regulatorne standarde i definirati zahtjeve vezane uz nacionalnu sigurnost. Ali nemaju pravo internacionalizirati svoje standarde i pokušati nametnuti svoje propise ostalim zemljama.

Poticanja industrijske politike u SAD-u i Europi motivirana su kineskom ‘prijetnjom’. No cilj bi trebao biti izgraditi inkluzivnije gospodarstvo u zemlji, a ne samo nadmašiti Kinu ili pokušati narušiti njen gospodarski napredak.

Takav globalni poredak ne bi bio neprijateljski naklonjen širenju svjetske trgovine i ulaganja. Uključivao bi globalno javno zdravstvo, međunarodne okolišne sporazume i sprečavanje osiromašivanja susjeda.

Umjesto zamjene polukvalificirane ili nekvalificirane radne snage strojevima, društva mogu promicati inovacije koje osobito povećavaju zadatke koje obični radnici mogu izvršavati.

Sve veći broj kompanija danas se definira kao 'hibridi', koji istovremeno slijede cilj stjecanja dobiti i društvene ciljeve. Neki su i uvidjeli da bolje postupanje s radnicima može biti dobro za stjecanje dobiti.