Najsigurniji način da zagovornici politike izgube progresivnu publiku je da počnu govoriti o strani ponude gospodarstva, važnosti poticaja i opasnostima prekomjerne regulacije. Te se ideje tradicionalno povezuju s konzervativnim programima.

Nova knjiga Ezre Kleina i Dereka Thompsona “Obilje” ima cilj sve to promijeniti. Kao što Klein i Thompson ističu, ljevica se tradicionalno usredotočila na rješenja na strani potražnje. Ključno načelo New Deala u SAD-u i socijaldemokracije u Europi je kejnzijansko upravljanje agregatnom potražnjom kako bi se osigurala puna zaposlenost. Drugo su javni transferi za ublažavanje utjecaja nezaposlenosti, lošeg zdravlja i starosti.

Konzumeristička utopija

Klein i Thompson s pravom naglašavaju da su poboljšanja u opskrbi izvor većeg potomstva u SAD-u i drugim naprednim gospodarstvima. Kako produktivnost raste, obitelji s niskim i srednjim primanjima ubiru prednosti jeftinijih, raznolikijih i obilnijih dobara i usluga. Međutim, sposobnost američkoga gospodarstva da gradi sve je više ograničena, tvrde Klein i Thompson, zbog ekoloških, sigurnosnih, radnih i drugih propisa te složenih i dugotrajnih lokalnih pravila o izdavanju dozvola. Ta pravila i propisi mogu biti dobronamjerni, ali mogu biti i kontraproduktivni.

Kada država i zajednice postavljaju prepreke ulaganjima i inovacijama, narušavaju prosperitet. Javni prijevoz zaostaje, produktivnost u stambenoj gradnji naglo opada, a uvođenje obnovljivih izvora energije posustaje. Klein i Thompon daju znakovite primjere. Kalifornijska brza željeznica godinama kasni, znatno premašuje proračun i naglo je skraćena. Infrastrukturni plan predsjednika Joea Bidena obećao je 500 tisuća punionica za električna vozila diljem zemlje; samo sedam je izgrađeno u prve dvije godine programa.

Vizija napretka Kleina i Thompsona uključuje energiju iz obnovljivih izvora i jeftinu, sigurnu nuklearnu energiju; slatku vodu dobivenu desalinizacijom; voće i povrće s hiperproduktivnih vertikalnih farmi; meso proizvedeno u laboratorijima bez klanja živih životinja; čudotvorne lijekove koje isporučuju autonomni dronovi i tvornice u svemiru koje opskrbljuju naše druge potrebe bez potrebe za ljudskim radnicima.

Budući da je umjetna inteligencija uvelike skratila radni tjedan, svi možemo uživati u više godišnjeg odmora bez žrtvovanja svog životnog standarda. Klein i Thompson imaju pravo kada žele preusmjeriti pozornost progresivaca na stranu ponude gospodarstva. Kejnzijanska socijaldemokracija više nema odgovarajući odgovor na boljku s kojom se suočavaju radnici.

Ali, njihov prikaz utopije odražava viziju koja u konačnici ostaje konzumeristička. Vrlo malo govore o ljudima kao radnicima. Usredotočeni su izravno na obilje dobara i usluga koje gospodarstvo stvara – na to koliko gradimo, a ne na graditelje. U tom dijele zajednički mrtvi kut s ekonomistima koji još od Adama Smitha naglašavaju da je krajnji cilj proizvodnje potrošnja. Našem životu smisao ne daju samo plodovi našeg rada, već i sam rad.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?

Kada se ljude pita o dobrobiti i zadovoljstvu životom, posao koji rade svrstava se na vrh, zajedno s doprinosom zajednici i obiteljskim vezama. Za ekonomiste, posao osigurava prihod, ali je inače negativan – izvor “negativne korisnosti”. Za stvarne ljude posao je izvor ponosa, dostojanstva i društvenog priznanja. Gubitak posla obično donosi smanjenje individualne dobrobiti koje je puno veće od gubitka prihoda. Društveni učinci povećavaju te troškove.

Zajednice koje pate od stalne nezaposlenosti doživljavaju rastuću razinu kriminala, raspada obitelji, zlouporabe droga i porast autoritarnih vrijednosti. Uspon krajnje desnih populista u SAD-u i Europi povezan je s gubitkom radnih mjesta koji je pak povezan s trgovinskim šokovima, automatizacijom i fiskalnom štednjom. Dobri poslovi dobro su plaćeni, ali također pružaju sigurnost, autonomiju i put do samousavršavanja. Ništa od toga nije moguće bez visoke razine produktivnosti.

Progresivac koji je usredotočen na obilje dobrih poslova, a ne na obilje dobara i usluga stoga bi se u knjizi Kleina i Thompsona složio s mnogo toga, ali, bilo bi i mnogo zamjerki. Razmislite o stanovanju, jednom od ključnih primjera Kleina i Thompsona. Produktivnost u stambenoj gradnji posljednjih godina stagnira, dijelom i zbog sigurnosnih propisa i sindikalnih pravila. Kao što jedan od sugovornika Kleina i Thompsona spremno priznaje, mnogi propisi koji ometaju produktivnost gradnje također smanjuju ozljede na radnom mjestu.

Smrtni slučajevi i ozljede bez smrtnog ishoda u građevinarstvu dramatično su se smanjili u SAD-u od 1970-ih, zahvaljujući mnogim od ovih restriktivnih pravila. To se svakako mora shvatiti kao poboljšanje ukupne dobrobiti radnika, što statistiku produktivnosti prikazuje u nešto drukčijem svjetlu. Klein i Thompson uglavnom se bave uslugama kao što su stanovanje, prijevoz, zdravstvo i energija, a ne robom široke potrošnje kao takvom.

Pravi izazov

Međutim, njihova argumentacija odjekuje zalaganjem ekonomista za automatizacijom i slobodnom trgovinom. One su možda učinkovite prema konvencionalnim kriterijima i zasigurno su pomogle u proizvodnji obilja robe. Ali one također štete mnogim radnicima. Ostavile su ožiljke našim društvima i pomogle utrti put desničarskom populizmu. Usredotočenost na dobre poslove učinila bi nas tolerantnijima prema pravilima i propisima koji žrtvuju dio učinkovitosti radi boljih rezultata na tržištu rada radnika koji nisu fakultetski obrazovani.

U konačnici, pravi izazov za progresivce je osmisliti program koji koristi radnicima u njihovoj ulozi radnika koliko i u njihovoj ulozi potrošača. To nalaže poseban pristup inovacijama, ulaganjima i propisima. Sindikati, predstavnici radnika i kolektivno pregovaranje moraju se promatrati kao bitne sastavnice obilja, a ne kao prepreke njemu. Ključne su strategije temeljene na mjestu i koalicije lokalnoga gospodarskog razvoja, a država mora posredovati kako bi osigurala da inovacije krenu u smjeru prilagođenom radnicima.

Najočitiji neuspjeh naprednih gospodarstava njihova je nesposobnost da ostvare odgovarajući broj dobrih radnih mjesta. Šteta je nadišla gospodarske rezultate, što se odražava u podijeljenim društvima i polariziranoj politici. Ispravljanje tog neuspjeha, pored usredotočenosti na samo obilje, iziskuje usredotočenost na one koji obilje proizvode.

© Project Syndicate 2025.