Kada ekonomisti iduće godine proslave 250. godišnjicu objavljivanja knjige Adama Smitha Bogatstvo naroda, merkantilizam američkog predsjednika Donalda Trumpa bit će im neprimjerena kulisa. Uostalom, Trumpova opsjednutost bilateralnim trgovinskim bilancama, veličanjem carina na uvoz i pristupom međunarodnoj trgovini s nultom sumom oživjela je najgore merkantilističke prakse, prkoseći Smithovim učenjima.

Ekonomisti s pravom ocrnjuju Trumpovu trgovinsku politiku. Nepoštene trgovinske prakse drugih zemalja nisu glavni razlog trgovinskog deficita SAD-a, a napad na bilateralne trgovinske neravnoteže očito je glup. Iako je trgovinski deficit pridonio padu američke proizvodnje, teško da je to najvažniji čimbenik. Osim toga, on omogućuje američkim potrošačima i ulagačima jeftino zaduživanje, što je privilegija koju bi većina drugih zemalja voljela imati.

Istina, merkantilizam nikada nije bio tako mrtav kao što su ekonomisti mislili, niti je nužno toliko pogrešan kao što inzistiraju. Zahvaljujući Smithovim sljedbenicima, “laissez-faire” i slobodna trgovina često su nailazile na naklonost u vodećim zemljama, ali druge koje su pokušavale sustići granična gospodarstva obično su usvajale mješovitu strategiju.

Potrošnja i proizvodnja
Primjerice, Alexander Hamilton u SAD-u i Friedrich List u Njemačkoj izričito su odbacili Smithove ideje i zagovarali zaštitu uvoza kako bi se razvila industrija u povojima. Argentinski ekonomist Raúl Prebisch i drugi teoretičari ekonomske ovisnosti smatrali su da bi zemlje u razvoju trebale zaštititi svoju industrijsku proizvodnju od uvozne konkurencije; a neke od zemalja koje su slijedile njihove savjete, poput Brazila, Meksika i Turske, doživjele su desetljeća brzog gospodarskog rasta.

Slično tome, istočnoazijske vlade slijedile su mješavinu merkantilizma i pristupa Adama Smitha, iskorištavajući izvoz i privatno poduzetništvo, ali često iza protekcionističkih zidova. Rezultat je bio nešto što su mnogi smatrali gospodarskim čudom. Iako bi se malo tih tvoraca politike eksplicitno povezalo s merkantilizmom, “developmentalizam” koji su zagovarali dijelio je mnoge njegove značajke.

Temeljna razlika između Smithova i merkantilističkog pristupa proizlazi iz načina na koji se tretiraju potrošnja i proizvodnja. Moderna ekonomija oslanja se na Smitha u fokusiranju na potrošnju kao krajnji cilj gospodarske aktivnosti. Smith se suprotstavio merkantilistima tvrdeći da je “potrošnja jedini cilj i svrha cjelokupne proizvodnje”, napominjući da “treba voditi računa o interesu proizvođača, samo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za promicanje interesa potrošača”.

Merkantilisti, pak, instinktivno ističu proizvodnju i radna mjesta. Važno je ono što zemlja proizvodi. Apsurdno je tvrditi, kao što je jednom rekao jedan od savjetnika Georgea H. W. Busha, da nema razlike između proizvodnje čipsa i proizvodnje računalnog čipa. Štoviše, kada proizvodnja, osobito industrijske robe, postane glavni prioritet tvorcima politike, proizaći će da je trgovinski suficit bolji od trgovinskog deficita.

Nove dionice

Tri ključna pitanja koja svaki investitor treba postaviti prije ulaganja 

promo

‘Ne gubite novac zbog loših odluka. Gubite ga jer ne znate da su loše.’

Moguće je pomiriti ta dva stajališta dodavanjem različitih tržišnih nedostataka konvencionalnoj srednjostrujaškoj priči. Današnji sljedbenici Adama Smitha priznaju da tvorci politike ne bi trebali ostati ravnodušni prema strukturi proizvodnje kada određeni proizvođači proizvode tehnološka prelijevanja ili su podložni problemima koordinacije. Ali, važna je i nečija polazišna točka. Osim ako ne postoje snažni i uvjerljivi dokazi koji upućuju na suprotno, srednjostrujaški ekonomist općenito će se protiviti “biranju pobjednika”.

S druge strane, netko naklonjen merkantilizmu ili developmentalizmu neće se ustručavati s donošenjem odluka o tome što će proizvoditi i kako. Pitanje je tko snosi teret dokazivanja, budući da to određuje hoćemo li, recimo, industrijsku politiku u istočnoazijskom stilu tretirati kao normalnu ili kao aberaciju.

Određivanje blagostanja
Smithovska usredotočenost suvremenih ekonomista na potrošnju također ih navodi da podcjenjuju važnost radnih mjesta u određivanju blagostanja. U standardnoj “funkciji korisnosti” koju ekonomisti rabe za karakterizaciju ponašanja potrošača, poslovi su nužno zlo: stvaraju kupovnu moć, ali inače imaju negativnu vrijednost u onoj mjeri u kojoj smanjuju slobodno vrijeme. Ali, istina, poslovi su izvor smisla, poštovanja i društvenog priznanja. Neuspjeh ekonomista da procijene osobne i društvene troškove gubitka radnih mjesta učinio ih je neosjetljivima na posljedice kineskog trgovinskog šoka i automatizacije.

Još jedna ključna razlika vrti se oko odnosa države s tvrtkama. Smith je smatrao da je jedan od nedostataka merkantilizma bio taj što je promicao ugodne odnose između tvoraca politike i privatnog sektora, što je bio recept za korupciju. Suvremena ekonomija uzela je ovo upozorenje k srcu. Modeli političke ekonomije i traženja rente naglašavaju važnost držanja tvrtki na distanci od tvoraca politike

Ali, u mnogim okruženjima – kao što su pionirske inovacije, zelene industrijske politike ili regionalni razvoj – bliski, iterativni odnosi između države i tvrtki vrlo su uspješni. Za to postoji dobar razlog. Iako razdvajanje tvrtki i države može smanjiti rizik od zarobljavanja, ono također otežava upoznavanje s ograničenjima i prilikama te s onim što funkcionira, a što ne. Kada postoji znatna nesigurnost (bilo tehnološka ili neke druge vrste), bliska suradnja s tvrtkama može biti bolja od održavanja strogog razdvajanja.

Svaki stav ima svoje mrtve kutove. Merkantilisti prelako povezuju interese proizvođača, posebno onih koji su dobro povezani s državom, s nacionalnim interesima. S druge strane, Smithova intelektualna djeca podcjenjuju važnost proizvodnje i radnih mjesta i zanemaruju prednosti javno-privatne suradnje. Dobra politika često je stvar ispravne kombinacije.

Naravno, ništa od ovoga ne opravdava Trumpov pristup. Njegova kaotična, neselektivna trgovinska politika ima mali doprinos u širenju ključnih, strateških ulaganja u SAD-u, a prožeta je kronizmom, izuzimajući politički povezane tvrtke i dopuštajući im da izigravaju sustav. Njegov merkantilizam neće imati pozitivnih strana, jer utjelovljuje najgore nedostatke te strategije.

© Project Syndicate 2025.