1. Firma treba imati klijente. Čak me ni Poslovni dnevnik prije 5 mjeseci nije želio zaposliti kao Novinara Internet portala. Što reći.
2. Nije točno da ne postoji bolje, preciznije, Forum Poslovnog dnevnika je najbolje mjesto gdje se nešto može načuti besplatno. Da Poslovni dnevnik stavi cijenu za pristup Forumu samo 20 kuna mjesečno, izgubio je sve posjetitelje. Da je Poslovni dnevnik mršav informacijama, stoji.

odgovor na gorgijev post, da ga ne citiram cijelog ovdje.

Postoji i Paretov efikasnost, a uzimanje jednima (produktivnima) da bi se dalo više i više drugima (neproduktivnim) je klasični primjer neefikasnosti, pa time nije ekonmski racionalno. Valjda vam je svima jasno da je Sanaderom plan podizanja naknade za nezaposlene samo izborna igra. Povećanje kreće u efekt 1. Listopada, coincidentaly baš kad sezona završi i na zavod se prijave novi, sada nezaposleni sezonci.

Ja se slažem da se treba riješiti 10% najneproduktivnije snage i kompanijama, baš kao što Welch kaže, njima se radi usluga jer ih se primorava da nađu novo zaposlenje gdje će biti produktivniji. Tvoj argument da država treba skrbiti o takvim nemotiviranima i neproduktivnima ide u krivom smjeru; pretpostavlja da su ti radnici neproduktivni svugdje što je naravno krivo. Ako nisu dovoljno produktivni na jednom poslu, mogu biti više na drugom, pogotovo ako su primorani na dodatne kvalifikacije, obrazovanje itd. što će podići njihovu produktivnost a time i prihod. Naknadu za nezaposlenje mogu dobivati i od 5000 kuna, ali na ograničeni rok (1 godina ili manje) tokom kojeg moraju aktivno tražiti posao ili biti u programu prekvalifikacija, stjecanja novih vještina i sličnog.
Isto tako je krivo lomiti argument da se o njima brine država. Ma molim vas lijepo. Brinu se porezni obveznici, ne država, pa stavljanje više “nemotivinranih” na grbaču onih produktivnih i voljnih rada je neefikasno, a pogotovo u našoj lošoj demografskoj slici. Postavlja se i pitanje poštenja. Do kad će u ovoj zemlji živiti kriva ideja da je država nekakv entitet “tamo vani”, da imaju “svoje” prihode, da zarađuje, da je odvojena od nas kućanstava. Država se hrani na privatnom sektoru, ne obrnuto.
Deregulacija ekonomije i poduzetništva ima pozitivan efekt na stopu rasta, ali isto tako ima veća produktivna radna snaga. To puni proračun. “Osiguravanje preživljavanja” onim koji su “nemotivirani” nije korak u smjeru povećanja količine kvalificirane, produktivne radne snage, već obrnuto. Ne puni proračun, već može i usporiti punjenje zbog potrebe većih poreznih stopa na ostatak radne snage i kompanija. Sa kojom radnom snagom, ako se ona smanjuje, će kompanije slobodnije racionalizirati? Možemo je uvoziti, ja nemam ništa protiv.

Bepo, ja sam nezaposlen pola godine, a vrlo sam motivirani magistar ekonomskih znanosti, magistrirao na empirijskom mjerenju Pareto efikasnosti poduzeća. Smatram se produktivnom radnom snagom, a specijalizirao sam se u mjerenju produktivnosti poduzeća. A takvi poput tebe me tjeraju iz Hrvatske. Danas sam odbijen na tri natječaja, čime se broj odbijenica popeo na 54. Mogu jedino da odem iz Hrvatske, zar ne?

E sad…. Kako te ja tjeram iz Hrvatske? To je notorna glupost i opet me napadaš (ovaj put bez smajlića) na osobnoj razini. Tko ti je kad to rekao?
U Hrvatskoj uglavnom uzme duže od 6 mjeseci za pronaći posao nakon studija. Siguran sam da ćeš naći posao kao kvalificarni i obrazovani radnika, osim ako nema nekih teških nedostataka ili nepravilnosti u kvalifikacijama. No pretpostavljam da si završio sa odličnim uspjesima pa je samo pitanje vremena. Nažalost to nitko ne voli i frustrirajuće je. Ali gospodarstvo je takvo kakvo je u Hrvatskoj. Da raste jače i brže i potražnja za kvalificiranom radnom snagom bi bila bolja.

Samo te pokušavam probuditi. Vidim da imaš samo teorijski uvid u Balkansku stvarnost. Kada se čovjek bori za preživljavanje živeći na granici ljudskog dostojanstva (nemoj misliti da je to i sa mnom slučaj), drugačije razmišlja od nekoga tko vozi BMW, ima kuću, vikendicu i 1.000.000 eura. HDZ ne bi dao socijali kruha da nije 2.000.000 birača koji vide socijalu oko sebe ili sami žive kao socijala. Da, nemam smajlića.

Što je pisac htio reći? Da je potez HDZa samo političke naravi zbog izbora? Slažem se, to sam i rekao.
Ekonomski efekt toga, da podigne životni standard, je nikakv. Samo raspodijela bogatstva pošto sada dobro ide proračunu, pa što se ne bi trošilo više na popularne programe. Još jedan mali dokaz nedostatka liderstva na političkoj sceni. A kad prihodi proračuna zaštekaju….a pa, onda je oporba kriva, ne prijašnja ekonomska politika koja nije povećala oporezivu bazu.
Ja nemam, vikendicu, BMWa ili milijun eura, ali isto tako neću razmišljati da smo mi balkan (što nismo) i da većina misli za sebe da je teška socijala pa država treba populistički udjeljivati novac kako bi nam pomogla. To nije kako će se pomoći toj “socijali.” Treba prihvatiti ispravne ideje, objasniti ih i sprovesti, ne se postaviti od početka da smo socijala i oslanjati se na državu. To ne vodi ničem dobrom.

Da. Humano je nahraniti gladnog umirovljenog profesora. S tim da bih ga radije nahranio tanjurom graha nego mu dao 15 kuna više. Jer će zaista gladni doći po besplatan obrok. Ekonomsku politiku treba postaviti uvažavajući načelo humanosti.

Dijete sam rastavljenih roditelja, od moje druge godine, od 15. godine sam živio na selu sa djedom i bakom. Počeo sam honorarno raditi sa 18. godina. U jednom trenutku, nakon nekoliko lijepih godina sam ostao bez posla godinu i pol dana (2000. – 2002.). Išao sam u Popis stanovništva, nadnice, kosio sam travu susjedi umirovljenici za 50 kuna. Nikog nije bilo briga, a ja se nisam žalio jer sam uvijek bio ponosan. Još uvijek sam bio sa bakom, gladan nisam bio, i ti dani su mi među najsretnijima u životu jer sam imao vremena za sebe, za čitanje i pripremanje jednog novog života. Ipak, u trenutcima depresije, povremeno sam se pitao: pa da li ću ja ovako provesti svoj život?

I onda jedan dan, jedan poziv…
Dobio sam posao i sve je krenulo uraganskom brzinom i snagom: posao, nasljedstvo, brak….

Ja isto nemam vikendicu (imam kuću, dva stana i dva apartmana), BMW (MB SLK) i milijun eura (imam taman negdje toliko u nekretninama).

U politiku ne ulazim, jer volim biti opozicija stranci na vlasti.

Koje god njihove odluke bile danas, sutra bilo kad, ja ću se tome prilagoditi.

Zato… I dalje traži, uči, čitaj, zadrži dostojanstvo… i ako si vjernik poput mene, moli se Bogu. Odmoći ti neće, možda pomogne.

odgovor na bepov odgovor na gorgijin post

zbilja ima neštoistine u tome kada te martingale analizira kao autoritarnoga. čuj samo sebe i welcha: “Ja se slažem da se treba riješiti 10% najneproduktivnije snage i kompanijama, baš kao što Welch kaže, njima se radi usluga jer ih se primorava da nađu novo zaposlenje gdje će biti produktivniji”. to je udžbenički primjer autoritarnog cinizma – pa naravno da se time što pojedinac postaje produktivniji ne radi usluga pojedincu nego sistemu, zajednici. a ti sigurno misliš da otac izriče neku duboku istinu kada kažnjava dijete da bez večere ide u krevet i govori mu “sine, ti sada misliš da ja tebe mrzim, ali jednog dana ćeš shvatiti da je to za tvoje dobro…”? ili kad narednik tjera vojnika da rukama pere wc i govori mu da je to zato da bi postao pravo muško?

ok, pustimo to na stranu, naravno da se slažem da poslodavcu mora biti moguće otpustiti suvišnog radnika. ali ne zato što time radi uslugu radniku pa ni zajednici nego jednostavno zato što je procjena poslodavca da je to za njegovo vlastito dobro. i opet mogu samo ponoviti svoj prošli post: da država ne bi bila prisiljena poslodavce u tome ograničavati, mora biti osigurana jaka socijalna mreža. meni se doduše čini da ti imaš problema s prihvaćanjem činjenice socijalne države, ali socijalna država je realnost u svim liberalnim demokracijama. u nekim zemljama je država već ustavom definirana kao “socijalna država”, u nekima nije, ali i u jednim i u drugima socijalna država je na ovaj ili onaj način realnost.

mislim da tvoja argumentacija zapravo počiva na onoj staroj narodnoj “tko ne radi ne treba ni da jede”. to može biti ok kada djed to kaže unuku da bi mu razvio osjećaj odgovornosti, ali kao ekonomsko načelo je danas zastarjelo. ako želimo slobodno i propulzivno gospodarstvo, s njega se mora skinuti teret socijalne odgovornosti kao pružatelja radnog mjesta (“socijalni partneri”). država mora prestati prevaljivati svoje odgovornosti na poduzetnike. naravno, slažem se da je dobro motivirati ljude na rad, ali ne vjerujem da i sam misliš kako današnjoj ekonomiji išta mogu pridonijeti oni koje na rad moraš prisiljavati. pretpostavljam da samo osjećaš želju da ih kazniš, ili?

Kolega SIMPSONE, predlažem da kolegu gorgija uzmeš za ministra socijalne skrbi (ili kako se to ministarsko mjesto već zove). [smiley11]

i ti dani su mi među najsretnijima u životu jer sam imao vremena za sebe, za čitanje i pripremanje jednog novog života. Ipak, u trenutcima depresije, povremeno sam se pitao: pa da li ću ja ovako provesti svoj život?

Moram priznati da me se dojmio ovaj post uvaženog SLK … vrlo iskreno i pohvalno.
Ima tu dosta sličnosti i u mome slučaju. No, sve je u biti u vjeri da će ako dovoljno vjeruješ u sebe sama jednog dana doći i tvojih par minuta… a za tih 5 minuta moraš se ponekad spremat godinama.
Bio sam živio kod bake i djeda dok su mi roditelji radili u Njemačkoj. Znao sam da mi nema pomoći ne pomognem li si sam… a jedini izlaz bila je knjiga. Ona me oformila i učinila od mene to što jesam sada.

vidi vraga, ja postao pred 2 dana i već me plagiraju.

http://www.vecernji.hr/home/manager/1453304/index.do

zapravo bit će da i eu i cerop i ja svi plagiramo rasmussenovu vladu u danskoj

a čak ni sindikati nisu apriorno protiv (ali znajući ih, ubrzo će biti)

eh ima martingale pravo, zbilja sam kao stvoren za socijalnu skrb, branitelje, obitelj, zlostavljanu djecu i napuštene životinje 😉

Drago mi je da se slažeš kolega, jer je zaista bilo iskreno. Nevjerojatno je koliko sama želja da nešto postigneš doprinosi tome da se to i ostvari.
Ako si danas npr. podstanar, i želiš imati svoj stan, a “neeema teorije” da se to ostvari – ipak to želi… njuškaj, razmišljaj, misli na to i ne odustaj. Nevjerojatno kako ti se jednog dana samo otvore vrata i dok se okreneš, evo prigode. [smiley11]
Ne bih sad rekao da u tome ima nešto nadnaravno, ali meni se puno stvari tako ostvarilo. Ako u startu odustaneš od toga i misliš negativno, jedino je sigurno da ti se to onda i sigurno neće ostvariti.

pozdrav SLK. valjda je tako u životu – nekom donese više sreće, nekom više neseće, a većini kombinaciju sretnih i nesrtesnih razdoblja – to je život.

gorgiji i Martingaleu – ne kužim zašto Bepu nabacujete autoritativnost. ja to uopće ne vidim. Bepo ima svoja uvjerenja i mišljenje i ovdje ih iznosi i polemizira. na suvisao, jednostavan i vrlo tolerantan način. to što zastupa je, po nama, socijalno neosjetljivo, ali po njemu je važnije što veće micanje države i prepuštanje tržištu da radi efikasnije i time generira rast i veći standard za sve (pa i mirovine) i time se posredno rješava i socijala – pa je po tome posredno i socijalno osjetljivo.
ne vidim tu nikakve autoritativnosti – nego principijelno iznošenje stavova koje zastupa od početka teme.

meni se sviđa određena količina socijalne države pa i na uštrb mogućeg većeg razvoja. a i ne gledam to crno-bijelo niti statično i zadano, pa mi je i prihvatljivo da se taj odnos “više-manje države” mijenja s vremenom i potrebama. ono – malo se stisneš sad da bi imao više za koju godinu, pa se tada malo opustiš, pa ak se opustiš previše, onda se opet malo stisneš … i tak. nekak mi se čini da su to stvari koje se treba uštimavati s vremenom.

a što se tiče toga da ak je čovjek neproduktivan na jednom poslu da je bolje da ga promijeni (sam ili da ga se prisili) – ne bih generalizirao, ali ima slučajeva gdje su ljudi na poslu neuspješni, a kad sami ili silom prilika promijene posao, otkriju da su prije samo bili na krivom poslu.

no, osim eventualnog smanjenje davanja prema socijali, ostaje i racionalizacija države za koju kod nas valjda ima puno prostora.

Kolega Bepo, javno i ponizno VAM se ispričavam što sam VAŠA čvrsto definirana uvjerenja od kojih ne želite odstupiti zamijenio s autoritarijanizmom. Prema tome sam i ja autoritarijanac, koji nisam želio odstupiti od toga da se država treba pobrinuti za zapošljavanje nezaposlenih teta od oko 45 godina i sa samo osnovnim obrazovanjem (prekvalifikacijom ili doškolovavanjem, kada poduzetnici već to ne žele jer im je preskupo), da država treba stvoriti poticajno okruženje za zbrinjavanje socijale od strane privatnog sektora (udomiteljske ustanove, umirovljenički domovi, rehabilitacijski centri = REIT, “jeftine” javne kuhinje, …), da država treba razviti institucionalnu infrastrukturu razvojnih i istraživačkih centara kada već tržište ne pokazuje interes za to. Na primjer, napisati kritički osvrt proizašao iz vlastite analize je mnogo teže nego napisati vijest. Svijest o važnosti prikupljanja podataka, njihove obrade i prevođenja u informacije nije razvijena. Svi bi informaciju besplatno zbog toga što nemaju novac da ju plate, ali to tako ne ide. Upravo kreiram sustav indeksnih brojeva nužan za upravljanje rizicima portfelja, top to bottom strategiju i mjerenje učinka upravitelja portfeljem. Na žalost, nitko mi to ne želi platiti.

Točno. HNB i HANFA zapošljavaju 700 ljudi, Finska FSA kao njihov pandan oko 140, pet puta manje. U ministarstvima je kakođer oko tri do pet puta više zaposlenih nego što je potrebno, relativno prema efikasnim javnim administracijama. Iz iskustva znam da će “državna administracija” izbaciti na tržište rada osobu koja na to ukaže, a mediji to neće prenijeti jer “im to nije zanimljivo”. Za smanjivanje troškova države smo svi ovdje. Molim VAS da pokrenemo temu kako i gdje smanjiti rashode državnog proračuna – strategija. [smiley11]