Vladimir Nišević

Vladimir Nišević

Nogometni junaci su iznimka u amneziji hrvatskih velikana koji su zadužili svijet

Imamo mnogo slučajeva uspješnih ljudi, od Nikole Tesle, preko Slavoljuba Penkale i Ruđera Boškovića, pa sve do Mate Rimca, ali kada su takve osobe u pitanju pokazujemo neopisivo neznanje u korištenju njihovih imena u promociji Hrvatske i mijenjanju svijesti unutar zemlje.

Odlično, neopisivo je, nešto je što čekamo do 1998. godine već sada (a ovo pišem u petak 13. srpnja op.a.) smo prvaci svijeta bez obzira na ishod duela s Francuskom, jer više smo od prvaka - mi smo čudo. Mala zemlja od tek nešto više od četiri milijuna stanovnika prohujala je Svjetskim nogometnim prvenstvom i unatoč svim podcjenjivanjima od strane velikih, razvikanih i prepotentnih dogurala do vrha.

I što sada, danas 16. srpnja, kada je sve završeno. Kuda i kako dalje kada se emocije slegnu, glave otrijezne od opijenosti uspjeha i slave, a nas četiri i nešto sitno milijuna ponovo zakorači u svakodnevno sivilo života?

Pozicaj za mlade

E sada nas čeka nastavak Agrokora, nova dubioza zvana Uljanik, rasprave o najavljenoj pa malo ublaženoj mirovinskoj reformi, porezno rasterećenje, deficit radne snage i ipak jedan vrlo pozitivna stvar - ljeto - ono barem donosi nove turističke uspjehe. I to je to, kroz nekoliko tjedana veliki uspjeh Zlatka Dalić i njegovih 22 igrača još će se samo spominjati na strancima sporta u nekim novinama, na televiziji u posebnim emisijama ili po lokalnim parkovima i kafićima jer zaborav i pomalo svjesno brisanje uspjeha iz kolektivne svijesti naš je brend par excellence - i ne mislim da je tome tako kada je nogomet u pitanju, kod nas je tako u puno stvari, a u nogometu možda i ponajmanje.

Mi smo mala država od četiri i nešto milijuna stanovnika koja je pored velikih nogometaša 1998. godine i ovih današnjih iz 2018. godine stvorila još niz velikana i to ne sportskih već za razvoj cijelog svijeta puno značajnih.

Od Nikole Tesle čiji se rođendan baš prigodno obilježavao ovog mjeseca, preko jednog Slavoljuba Penkale i Ruđera Boškovića, pa usudim se napisati i jednog entuzijastičnog Mate Rimca koji je državu od četiri i nešto milijuna stanovnika stavio na kartu automobilske industrije. Ali zanimljiva je ta naša amnezija i zaboravljivost kada su takvi ljudi u pitanju i naprosto neopisivo neznanje u korištenju njihovih imena u promociji Hrvatske, ali još važnije u mijenjanju svijesti unutar Hrvatske.

Sjedinjene Američke Države koje neosporno imaju nizove sportskih uspjeha iza sebe, osim u nogometu, nikad, baš nikada neće dopustiti svijetu a niti svojim stanovnicima da zaborave jednog Thomasa Alvu Edisona ili jednog Elona Muska.

Zašto? Upravo iz razloga kako bi legende i mitove o njima iskoristili da u velikoj zemlji od 325 i nešto sitno milijuna stanovnika stvore još jednako uspješnih i za sebe, ali i cijeli svijet važnih ljudi.

I to rade sve države ovog svijeta bez obzira na broj stanovnika jer kroz takve pojedince uče i druge da mogu biti takvi - uspješni i za cijeli svijet izrazito važni.

Mi to ne činimo. Kod nas su nogometaši izolirana priča, koja svakako zaslužuje slavu i priznanje, koja svakako zaslužuje biti poticaj novim Modrićima i Subašićima, ali i dalje su iznimka koja potvrđuje pravilo. Jer oni prije spomenuti ne koriste se kako bi naše mlade potakli da budu jednako ako ne i više uspješni.

Škola za budućnost

Dapače, skloni smo onima koji uspiju vrlo brzo pronaći toliko mana i postaviti toliko prepreka da ili odlaze uspjeti negdje drugdje ili odustaju. Oni uporni i tvrdoglavi na kraju doguraju do uspjeha, ali uz malo i ništa priznanja.

Nadajmo se da će ovo Svjetsko prvenstvo biti škola i u tom smislu i da ćemo početi slaviti uspješne i pametne bez obzira na kojem polju se ukazivali.

Jer do sada i za sada uspjeh u našoj zemlji od četiri i nešto sitno stanovnika je pravo čudo. Ali ne jer imamo toliko talentiranih ljudi već jer toliko talentiranih ljudi uspijeva unatoč svemu.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!