Nakon govora predsjednika Europske komisije, Jean-Claudea Junckera, o stanju u Uniji, nedavnih najava o snažnijoj graničnoj policiji, izglasavanju zakona o prenošenju sadržaja na internetu u Europskom parlamentu te osudi politike mađarskog premijera Viktora Orbana čini se da EU kroči stazom homogenizacije prije nego najavljenim pravcem prema asocijaciji s više brzina.

I logičan je to slijed koji je Unija sama trebala pratiti puno ranije i puno snažnije, a ne tek pritisnuta migrantskom krizom, jačanjem desnih političkih opcija, te činjenicom kako se nalazi na razmeđi između Istoka, koji predvođen Rusijom i Kinom polako preuzima primat u svim sferama nad SAD-om – i razvijenog Zapada.

Nesvjesni promjena
Ipak, prvo pitanje koje se postavlja je čemu toliko čekanja i nije li sada s Brexitom i nekim drugim političkim zbivanjima prekasno za takav smjer i nije li sada ova asocijacija nekada liberalnih, razvijenih i kulturno naprednih zajednica izložena opasnosti homogenizacije koja će jednu čvrstu strukturu prepustiti nimalo bezopasnim ekstremno desnim političkim pokretima ako oni prevladaju na političkoj sceni svih ili većine članica.

A da apsurd bude veći, djelomice i prevladavaju zbog slabe EU koja se svim krizama koje su došle i onima koje dolaze mogla daleko učinkovitije suprotstaviti da je bila homogenija i unutar sebe malo čvršće postavljena onda kada je još bila liberalnija i otvorenija. Začuđuje u kojoj mjeri birokracija u Bruxellesu i dalje spava tj. živi nesvjesna promjena koje se ne događaju izvan Unije već onih koje su velika i stvarna prijetnja unutar EU.

Ostaje jedino sramežljiva nada kako se Europska unija u svojoj različitosti može unutar sebe posložiti tako da zadrži civilizacijske vrijednosti na koje je u tolikoj mjeri ponosna, a koje se danas ako se promatra iz perspektive pojedinih članica čine toliko dalekim. Nema ničeg spornog u jačoj zaštiti vanjskih granica EU jer s postojećom migrantskom krizom to se moralo dogoditi prije ili kasnije i jasno ukazuje na propali pokušaj Angele Merkel koja je željela krizu s migrantima okrenuti na nešto pozitivno i ostarjelim članicama potrebno. Ali taj eksperiment i težnja propali su upravo zbog nedostatak homogenizacije unutar Unije.

Vojska na granici i internetu
Međutim, puno opasnijim u ovom trenutku čini se pokušaj regulacije interneta jer u sebi nosi jednu zamku, a ona se zove cenzura. Naime, ideja Europskog parlamenta je dobra i stavlja ne samo izdavačku djelatnost već niz drugih povezanih s njom napokon na mjesto koje joj pripada, uvodeći mogućnost naplate od onih koji već predugo besplatno žive od tog istog sadržaja, a to su velike američke internetske kompanije.

Ali kako je vrag u detaljima, pitanje je što se događati kada se stvari na mreži svih mreža poslože, algoritmi zažive i praćenje, naplata i uklanjanje nezakonito korištenog sadržaja na internetu unutar EU zažive, a istovremeno u tako informacijski homogenoj Europi ojačaju i spomenute opasne krajnje desne opcije koje će onda uz vojsku na granicama imati i vojsku na internetu. Europska unija, a tu se prije svega misli na Bruxelles, mora biti iznimno oprezna i promišljenija.

U suprotnom, kroz prošlih godina dokazanim slučajevima, mogla bi je zadesiti neka nova kriza na koju nije spremna. Ona gospodarska, pa nakon toga migrantska, pokazale su da EU nije neosjetljiv i snažan organizam već više zajednica u kojoj su neki članovi platili, a neki još plaćaju jako visoku cijenu koja je s malo boljeg planiranja i upravljanja mogla biti daleko niža. Jačanje i homogenizacija Unije otvaraju prostor da se nešto slično ne ponovi, ali i dovoljno vremena i prostora da se nešto od povijesti nauči i izbjegne. Odlučit će bruxelleška pamet koja će time pokazati i svoj kvocijent inteligencije.

sigurnost podataka

Što se događa s ispisom u oblaku i zašto su tvrtke sve opreznije?

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo