Cognac živi od žestice koja je po toj regiji i dobila ime. Čak 98 posto izvozi se u gotovo sve zemlje svijeta. No, danas se moraju boriti s carinama, padom potražnje, ali i klimatskim promjenama. Najveće tržište za tu plemenitu žesticu su Sjedinjene Američke Države, no Donald Trump prijetio je carinama od 200 posto na europski alkohol.

Drugo najveće tržište je Kina, a Xi Jinping, kao odgovor na carine EU-a na kineske električne automobile, već je u jesen 2024. povećao trošak uvoza i pokrenuo antidampinški postupak. Alkohol se ondje više ne smije prodavati ni u “duty-free” trgovinama.

Za sljedeće naraštaje…
Prema podacima strukovne udruge BNIC (Bureau National Interprofessionnel du Cognac), isporuke u Kinu prepolovile su se, a to znači više od 50 milijuna eura mjesečno gubitaka. BNIC apelira na francusku vladu da ne zaboravi na oko 70.000 radnih mjesta koji ovise o cognacu.

Alain Reboul posjeduje 24 hektara, vinogradar je u sedmom naraštaju. Njegovo imanje “Earl des Bois nobles” jedno je od manjih u francuskoj regiji Cognac, smješteno oko 100 kilometara sjeverno od Bordeauxa. Tijekom cijelog radnog vijeka Reboul je kupovao zemljište i sadio lozu, a sad bi trebao dio toga uništiti!? Tako su, naime, preporučili BNIC i sindikat vinogradara kako bi se uštedjelo na troškovima proizvodnje, strojevima, gnojivima i pesticidima. Reboul to ne želi ni čuti. “Lozu sadiš za sljedeće naraštaje”, naglašava 64-godišnji vinogradar.

Prije nekoliko godina još se govorilo: ‘Sadite, sadite, sadite!’ Žeđ za konjakon činila se neutaživom. Godine 2022., unatoč pandemiji i ratu u Ukrajini, prodano je gotovo 213 milijuna boca diljem svijeta. Bila je to, kako izvještava BNIC, rekordna godina. Trenutačni pad prodaje najveći je šok od naftne krize.

Kineske i američke carine nisu prva kriza s kojom se regija Cognac suočava. Ponekad su se bilježili veliki gubici i zbog pandemije, inflacije i gubitka važnog tržišta Rusije. Klimatske promjene također su sve veća nevolja vinogradara. Loza ranije pupa, što povećava rizik od gubitka uroda zbog tuče, kasnih mrazeva ili štetnika.

Između Cognaca i Bordeauxa postoji i oko 50 proizvođača bačava, a njihovo je umijeće proglašeno svjetskom kulturnom baštinom. Cassandra Allary vodi obiteljsku tvrtku sa svojim bratom – bačvariju Allary. S 26 zaposlenih proizvode hrastove bačve svih veličina za vino i žestoka pića. U izradi bačava mnogo je ručnog rada i znanja. Najprije se hrastovina mjesecima suši na otvorenom, kako bi vjetar i kiša izvukli tanine, objašnjava mlada direktorica. Zatim se oblikuju sirovi oblici bačava, navlaže, zagriju, opreme dnom, poklopcem i obručima, poliraju i obrađuju.

“O stupnju zagrijavanja ovisi koje ćemo arome izvući iz drva, a radimo to prema želji klijenta”, otkriva Allary. Pri laganom zagrijavanju osjeti se kokos, srednje zagrijavanje donosi notu vanilije, a jače tonove kave i kakaa. Allary je isprva opskrbljivala samo kuće Cognaca, ali je 1990-ih proširila ponudu. Ove godine imaju još dovoljno posla, ali narudžba je sve manje.

Idealno za korporativna događanja, konferencije ili team buildinge

Liburnia Hotels & Villas: Vrhunska destinacija za korporativna događanja na Opatijskoj rivijeri s pogledom na more

Promo

Iznenađenja na šalteru? Kako izbjeći troškove bez dopunskog zdravstvenog osiguranja

Cognac je regiji donio blagostanje. Gotovo svi u regiji proizvode ili prodaju vino, konjak, bačve, čaše, boce ili etikete. Grad Cognac s 20.000 stanovnika obogatio se zahvaljujući napitku koje ponosno nosi njegovo ime jer konjak se smije zvati samo napitak iz te regije, ostalo je, primjerice, “vinjak” ili “brandy”.

Cognac svoje postojanje duguje trgovini, mnoge kuće Cognaca osnovali su useljenici, poput Bache Gabrielsen, ali i Hennessy i Martell. Danas četiri velika proizvođača – Hennessy, Rémy Martin, Martell i Courvoisier – kontroliraju oko 90 posto tržišta i većinom su u vlasništvu velikih koncerna poput LVMH-a i Pernod-Ricarda.

U prijemnoj prostoriji kuće Maison Bache Gabrielsen vise portreti predaka iznad ladica punih povijesnih etiketa boca. Kuća je osnovana 1905. i jedna je od mlađih među proizvođačima konjaka. Bache Gabrielsen još je uvijek u obiteljskom vlasništvu i godišnje proizvede oko milijun boca.

Kvaliteta ima budućnost
U usporedbi s velikim imenima, to nije mnogo, ali za pogon s tek 23 zaposlenih vrlo respektabilno. Vinogradari poput Reboula isporučuju vino, a proizvođači poput Bache Gabrielsena dvostrukom ga destilacijom pretvaraju u “eau de vie” (vodu života) koja zatim mora najmanje dvije godine dozrijevati u hrastovim bačvama i upiti arome drva.

Podrumar Jean-Philippe Bergier “nos” je Bache Gabrielsena. Kreativni majstor već je vidio kako dolaze i odlaze razni trendovi okusa. Bache Gabrielsen proizveo je i malu seriju bio-konjaka u recikliranim bocama kako bi testirao novo tržište. Osim toga, proizvođači pokušavaju dosegnuti nove ciljane skupine s koktelima, likerima i aperitivima.

Danas, posebno mlađi, žele znati kako je neki proizvod napravljen. Iako se pije manje alkohola nego prije jedne generacije, veća se pozornost posvećuje kvaliteti. S obzirom na to da je konjak proizvod visoke kvalitete, Bergier čvrsto vjeruje u njegovu budućnost.