Europska zdravstvena politika ulazi u razdoblje u kojem će se donijeti odluke koje će u sljedećem desetljeću određivati otpornost sustava i živote milijuna građana. Novi višegodišnji proračun, nadolazeća strategija o kardiovaskularnim bolestima i krizni plan za zdravstvene djelatnike tri su teme koje otvaraju pitanje – koliko je zdravlje doista politički prioritet EU-a?

Romana Jerković, potpredsjednica Odbora za javno zdravlje Europskog parlamenta, jedna od najglasnijih zagovornica ambicioznije, solidarnije i pravednije europske zdravstvene politike, već mjesecima upozorava da bi predložene promjene mogle razvodniti ono što je teško izboreno nakon pandemije.

„Nisam zadovoljna prijedlogom Europske komisije da se zdravstveni program EU4Health uklopi u novi Fond za konkurentnost. Dapače, smatram to pogrešnim i politički opasnim pristupom kojim se šalje poruka da se zdravlje promatra prvenstveno kroz prizmu gospodarske učinkovitosti, umjesto kao temeljno javno dobro“, kaže ona, jasno otvarajući pitanje smjera koji Europska komisija zagovara.

U parlamentu raste i zabrinutost da će okrupnjavanje fondova – i stapanje zdravstvenog programa s projektima u koje spadaju industrija i tehnologija – značiti ozbiljno slabljenje financiranja onih politika koje izravno spašavaju živote.

„EU4Health nastao je kao izravan odgovor na slabosti zdravstvenih sustava otkrivene pandemijom. Ako ga sada stopimo s drugim fondovima, izgubit ćemo jasne prioritete, a sredstva će se preusmjeravati prema projektima koji imaju veću tržišnu vidljivost. To bi bio ozbiljan korak unatrag“, upozorava Romana Jerković.

Oporavak i otpornost, čini se, ponovno se mjere logikom tržišne učinkovitosti, a ne javnog interesa. Sve to događa se u trenutku dok EU pokušava izgraditi zajednički zdravstveni prostor, digitalizirati sustave i omogućiti stvarnu prekograničnu suradnju.

„Ako se izgubi jasna financijska linija za zdravstvo, digitalni razvoj i interoperabilnost mogli bi se odvijati fragmentirano. Time riskiramo još veće nejednakosti među državama“, upozorava Jerković.

Kardiovaskularne bolesti: „Svake godine nestane grad dvostruko veći od Zagreba“

„Prevencija mora biti temelj zdravstvene politike, jer upravo ona ima najveći potencijal za spašavanje života i smanjenje opterećenja zdravstvenih sustava. U borbi protiv kardiovaskularnih bolesti više si ne možemo dopuštati pristup koji reagira tek kada su posljedice već nastupile. Fokus mora biti na ranom djelovanju i sustavnoj prevenciji, jer upravo tu imamo najveći prostor za stvarne i mjerljive promjene. To podrazumijeva da preventivni pregledi postanu dio redovne zdravstvene skrbi, da se rizična stanja poput povišenog krvnog tlaka, poremećaja masnoća i šećerne bolesti otkrivaju pravodobno te da se osobe s povećanim rizikom aktivno prate i uključuju u strukturirane programe skrbi. Govorimo o mjerama koje spašavaju živote, ali i mijenjaju način na koji zdravstveni sustavi pristupaju zdravlju, s reaktivnog ka proaktivnom modelu.“

Još jedan problem koji strategija mora adresirati jest ogroman jaz među državama članicama.

„Razlike u dostupnosti liječenja i skrbi za kardiovaskularne bolesnike unutar Europske unije i dalje su neprihvatljivo velike. Ovisno o tome u kojoj državi žive, građani nemaju jednake šanse za pravodobnu dijagnozu, kvalitetno liječenje ili kontinuiranu rehabilitaciju. Upravo je ta neujednačenost jedan od najvećih problema europske zdravstvene politike danas. Screening programi za kardiovaskularne bolesti još uvijek nisu postali standard jer izostaje dosljedna politička odluka na razini EU-a, a pojedine države nemaju dovoljno kapaciteta ni podrške za njihovu sustavnu provedbu. Novom strategijom za kardiovaskularno zdravlje možemo uspostaviti zajednički europski okvir koji će poticati ciljane, učinkovite i stručno utemeljene preventivne programe, no ključno pitanje ostaje koliko će ih države članice doista provoditi u praksi. U konačnici se uvijek vraćamo na istu točku – političku volju i osiguravanje adekvatnih financijskih resursa. Bez jasne posvećenosti vlada i konkretnih ulaganja, ni najambicioznija europska strategija neće moći ostvariti svoj puni potencijal niti donijeti stvarne promjene za građane.“

A u pozadini svega stoje nezdrave životne navike.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

„Strategija mora biti znatno ambicioznija. Nije dovoljno upozoravati građane – moramo stvarati okruženje koje potiče zdrave izbore. To podrazumijeva strožu regulaciju marketinga nezdrave hrane, jasnije nutritivno označavanje, ograničavanje dostupnosti duhanskih proizvoda i ulaganje u javnozdravstvene kampanje.“

Kriza zdravstvenih djelatnika: „Ovo nije iznenadna kriza, nego dugogodišnje ignoriranje stvarnosti“

Ako je pandemija nešto pokazala, onda je to da Europa ima ozbiljan problem s ljudima – odnosno njihovim nedostatkom. Prema podacima World Health Organization, do 2030. EU-u će nedostajati 4,1 milijun zdravstvenih djelatnika.

„Ne radi se o iznenadnoj krizi. Radi se o problemu koji se godinama gomilao: loši uvjeti rada, preopterećenost, preniske plaće, nedovoljno ulaganje u obrazovanje i nedostatak dugoročnog planiranja.“

Što onda može dati brze rezultate?

„Bolje plaće, sigurniji radni uvjeti, manje administracije i više vremena za pacijente. Uz to, ključni su programi zadržavanja osoblja – edukacije, mogućnost napredovanja, ciljane mjere za rad u ruralnim područjima.“

Mobilnost radne snage još je jedan faktor koji stvara goleme neravnoteže. Neke države sustavno privlače kadar, druge ga gube.

„Zajednički europski standardi moraju biti dio rješenja. Ne možemo graditi održiv sustav ako neke zemlje uvoze kadar, a druge ostaju bez liječnika i medicinskih sestara.“

Ipak, postoje i pozitivni primjeri – nordijske zemlje koje ulažu u ravnotežu privatnog i poslovnog života, digitalizaciju i interdisciplinarne timove.

„Rezultati postoje. Na nama je da ih prepoznamo i prilagodimo nacionalnim kontekstima.“, kaže Jerković.

Politička hrabrost: „Zdravlje nije trošak nego investicija koja spašava živote“

Europa ima znanje, strategije i podatke. Ono što joj stalno izmiče jest – politička hrabrost. A upravo nju zastupnica najčešće zaziva. Bilo da govori o proračunu, prevenciji kardiovaskularnih bolesti ili stabilizaciji zdravstvene radne snage, jedna misao provlači se kroz sve: bez jasne političke volje i stabilnog financiranja, nijedna strategija neće postati stvarnost.

„Ako želimo pravedan i održiv zdravstveni sustav, moramo prestati razmišljati kratkoročno. Zdravlje nije trošak nego investicija koja spašava živote, smanjuje dugoročne izdatke i čini društvo otpornijim.“

U konačnici, pitanje je jednostavno: hoće li EU u sljedećem desetljeću biti prostor zdravstvene solidarnosti ili će dopustiti da tržišna logika diktira tko ima pravo na zdravlje?

* Sadržaj omogućio Europski parlament