Hoće li gradonačelnik Milan Bandić obećanjem o novom i redizajniranom Zagrebačkom velesajmu za stotu obljetnicu te gospodarske manifestacije 2009. godine, biti treći gradonačelnik koji se u povijesti grada proslavio, među ostalim, i Zagrebačkim velesajmom. Prvi je bio Milan Amruš koji je početkom prošlog stoljeća 1909. godine pokrenuo inicijativu da se osnuje Zagrebački zbor, poduzeće za održavanje sajmova. U to vrijeme samo je nekoliko gradova u Europi imalo stalne sajmove, objašnjava Tomislav Blagaić, predstojnik Ureda direktora ZV-a, pa je prvi zagrebački sajam održan već iduće 1910. godine. Bilo je to u Martićevoj ulici na prostoru oficirskog konjičkog kluba. Godine 1936. sajam je preseljen u Savsku cestu na prostor koji je gradu prodao tadašnji proizvođač namještaja, tvrtka Bothe i Ehrmann, a nalazio se na mjestu današnjeg Studentskog centra i Tehničkog muzeja. Nekoliko ratnih godina sajam se nije održavao i kad se krenulo opet 1947. ubrzo se pokazalo kako je taj prostor definitivno premali.

Pedesetih je godina gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Većeslavom Holjevcem, odlučila za godinu dana sagraditi sajam preko Save. Novine su tada pisale kako se Holjevac 1955. godine dogovorio s ministrom vanjske trgovine koji je mnoge strane ambasadore i ekonomske savjetnike pozvao na jesenski velesajam 1955. godine, da ih se preveze preko Save na kukuruzište gdje im je objašnjeno kako će se tu otvoriti iduće godine novi velesajam. Zahvaljujući odlučnosti i vizionarstvu tadašnjeg gradonačelnika projekt je doista realiziran u rekordnom roku. Za manje od godinu dana izgrađeno je šest domaćih paviljona. Istodobno su Kina, SSSR, ČSSR, Italija, Mađarska, Poljska i Rumunjska izgradili svoje paviljone. Prvi održani sajam na novom prostoru dočekan je s velikm zanimanjem javnosti. Od 7. do 20. rujna 1956. godine održan je 51. Jesenski međunarodni zagrebački velesajam i uspjeh je bio izuzetan te je premašio sva očekivanja. Prema riječima Ivana Bačuna, tadašnjega direktora ZV-a, “dolalzak 617.000 posjetilaca dosad je najveće postignuće u historiji Zagrebačkog velesajma i čitav niz zemalja interesira se za mogućnost gradnje vlastitog paviljona”. O značaju ovog događaja dovoljno govori da je Televizija Zagreb svoj prvi javni televizijski prijenos realizirala upravo s otvorenja Jesenskog zagrebačkog velesajma 7. rujna 1956. godine.

Novine su pisale kako su postavljeni televizijski prijemnici u lokalima u različitim dijelovima grada da bi prijenos moglo vidjeti što više Zagrepčana. Bio je to drugi susret Zagrepčana s televizijom. Naime, godine 1939. na Velesajmu je najveća senzacija bila nizozemska izložba jer je Philips izložio prvi televizor. Tada su u programu televizijske stanice na Zagrebačkom zboru nastupili popularni operni i zabavni zagrebački pjevači. Radio je već tada bio nešto posve normalno jer su još na trećem Zagrebačkom velikom zboru 1924. godine bili prvi put prezentirani radioprijemnici, a tisak je obavještavao kako se na sajmovima Zagrebačkog zbora tijekom godina premijerno pokazuju “čuda tehnike”, noviteti o kojima se dotad govorilo kao o “nestvarnim, imaginarnim napravama i uređajima koji su više plod nečije mašte nego realna perspektiva”.Osim toga pisalo se kako su Zagrepčani upravo zahvaljujući ovom sajmu imali zadovoljstvo da uvijek budu u trendu, da prate “tehničku modu” i da upravo na sajmovima upoznaju mnoge od svjetskih novosti. U listopadu 1924. godine Zagrebački zbor je organizirao Međunarodnu izložnu automobila na kojoj se predstavilo 26 domaćih i 95 inozemnih izlagača. Na izložbi su nastupili iz Amerike Buick, Chevrolet, Ford, iz Francuske Citroën, Italije Fiat, itd.

Danas je izložba Zagreb Auto show najposjećenija specijalizirana priredba na ZV-u na koju dođe i do 200.000 ljudi. Uz automobile prikazivale su se modne revije, a Jutarnji list je 1936. godine pisao kako su “Mlade Zagrepčanke zaista dokazale da imaju mnogo šarma i vrlo mnogo gracioznosti tako da se ne bi mogle baš nikako zastidjeti pred svojim drugaricama iz velikih europskih gradova”. Kroničari bilježe kako je šezdesetih godina Jesenski zagrebački velesajam posjetilo 1,568.000 posjetilaca, a 1962. godine na sajmu je nastupilo 37 zemalja s eksponatima 6088 izlagača. Vjesnik je zabilježio kako se Zagrebački velesajam afirmirao kao najznačajnije sajamsko tržište u ovom dijelu Europe, a ekspanzija iduće godine temeljila se poglavito na promociji mladih afričkih i azijskih zemalja. Posljednji rekordan Velesajam po broju izlagača u bivšoj državi bio je 1990. godine da bi već iduće bio isprekidan stalnim uzbunama zbog ratnih uvjeta. Do 1995. i 1996. godine izlagača je bilo malo ali sajam se uspijevao održati. Današnji velesajam razvija posebne specijalizirane izložbe kao što su Eko-etno Hrvatska koja je zamijenila izlagače u prvom i drugom paviljonu iz prehrambene indsutrije, zatim tu je novi Glazbeni sajam, Božićni, Sajam turizma, kolektivnih izložbi, a ima i maloprodaje, modnih revija, izložbi pasa… Želja da upoznaju svjetske novosti i dalje na sajam privlači i mnoge poslovne ljude, kao i obične posjetitelje.

Velesajam kao inspiracija najboljih hrvatskih dizajnera

Dominantni medij kojim su komunicirali prvi međunarodni sajmovi i izložbe bili su plakati koji su najavljivali ove manifestacije. Razvoj i odrastanje Zagrebačkog zbora mogu se vrlo dobro pratiti slijedom njihova oblikovanja. Prerastanje Zbora iz prvobitne pretežno vašarske izložbe za najširu publiku do ozbiljne gospodarske manifestacije izraziro međunarodnog karaktera sa svim obilježjima općeg i specijaliziranog sajmovanja, vidljivo je iz povijesti niza plakatnih ostvarenja. Od šarenog, veselog plakata za prvi Zbor do svih ostalih pokazuje se kako je izložba rasla i kako se komuniciralo u pojedinim razdobljima. U vrijeme kada oglašavanje u tiskanim medijima nije imalo značajniji utjecaj, a elektronski mediji su tek nastajali ili još nisu bili na vidiku, plakat je bio najdostupniji medij. Tomislav Blagaić desetak je godina za Velesajam sakupljao plakate i našao ih je pedesetak. Za Zagrebački zbor i kasnije Velesajam radili su renomirani slikari – Ljubo Babić, Edo Murtić, Maksimilijan Vanka te grafički dizajneri – Sergije Glumac, Emil Vičić, Nikola Tućan i mnogi drugi. Plakat se pokazao idealan medij za mnoge proizvođače robe široke potrošnje. Od samih sajamskih početaka razvijale su se specijalizirane izložbe automobila, cvijeća, vina, turizma, pasa, sporta, tekstila i druge teme pogodne za inspiraciju slikara i grafičara. Nije propušteno bilo i ukazivanje na hrvatske proizvode, pa je jedne godine nastao i plakat koji je preteča današnjih akcija kojima se promovira kupnja hrvatskih proizvoda.

Na Trećem zagrebačkom velikom zboru 1924. godine bili su prvi put prezentirani radioprijemnici, a tisak je obavještavao kako se na sajmovima zagrebačkog zbora tijekom godina premijerno pokazuju ‘čuda tehnike’, noviteti o kojima se dotad govorilo kao o ‘nestvarnim, imaginarnim napravama i uređajima koji su više plod nečije mašte nego realna perspektiva’. Pisalo se i kako su Zagrepčani zahvaljujući ovom sajmu imali zadovoljstvo da uvijek budu u trendu, da prate ‘tehničku modu’ i da upravo na sajmovima upoznaju mnoge svjetske novosti.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz