Kolega quark je preuzeo Altmanov Z-pokazatelj financijske nesigurnosti sa Internet stranica Društva za upravljanje vrijednosnim papirima Prva Generacija d.o.o. A oni su preuzeli Altmanov pokazatelj iz 1983. godine, iako ga je Altman IZVEO metodom Multiple Discriminant Analysis još 1968. godine. Od tada je znanost izumila mnogo kvalitetnijih sintetskih pokazatelja od Altmanovog.

Altmanov Z-pokazatelj financijske nesigurnosti za 2007. godinu je

Z = 0.717 X_1 + 0.847 X_2 + 3.107 X_3 + 0.420 X_4 + 0.998 X_5

Z manji od 1.2 sugerira visoku vjerojatnost bankrota, dok Z veći od 2.9 sugerira nisku vjerojatnost bankrota. Poduzeća koja imaju Z između 1.2 i 2.9 se nalaze u “sivoj” zoni.

Naravno, Croatia nije USA. Ukoliko mi netko osigura pristup bazi podataka, izvest ću Altmanov pokazatelj za Lijepu Našu koristeći istu metodu.

a što ti od podataka treba?

Kolega Martingale, koliko su vam se na našem tržištu pokazale svrsishodnima duboke fundamentalne analize? Da li iz teorije nalaze svoje temelje i u praksi na našem tržištu?
Većinu svega što pišete sam našao u gotovo svim knjigama američkih autora koje sam čitao, no iskreno, tek sam dio njih preuzeo i koristim ih u FA. Standardne BV, P/E i slično. Ostalo sam pokušao računati, ali ili mi je nedostajalo informacija, pa se formule nisu usjele dovršiti, ili je nakon tih silnih analiza, tržište postupilo upravo suprotno. [smiley6]

FA je vrlo korisna… Samo, ako ti uz pomoc FA zakljucis da je neka dionica precijenjena/potcijenjena, na znaci da su i drugi to izracunali… To sto si ti negdje u 10h navecer izracunao da bi xxxx-r-a trebala biti na 50% vecoj cijeni, ne znaci da ce sutra u 10h ujutro biti i 1% vise… nekad trebaju dani, mjesec i…[smiley10]

Iskreno, kolega SLK, nemam iskustvo korigiranja financijskih izvješća zamjenom računovodstvenih veličina ekonomskim veličinama, niti donošenja odluka o investiranju na bazi revizorske analize. Tek se učim tome.

Ja donosim odluke isključivo na temelju statističkih mjera. Na primjer, moja ušteđevina je uložena tako da je njen rizik oko 15 puta manji od rizika indeksa CROBEX. Ali zato ostvarujem mnogo manji prinos. Iako su mi optimizacijski modeli sugerirali portfelj koji daje veći prinos uz 4 puta manji rizik od indeksa CROBEX, nisam ih poslušao. Niti bi to učinio bilo koji upravitelj portfeljem.

Volio bih da me netko nauči kako rade profesionalni upravitelji portfeljem. Frendovi fund manageri mi kažu da je jedino fundamentalna analiza ono što funkcionira u Lijepoj Našoj.

A ne bi se baš reklo da je tako. Može se pokoja kuna zaraditi prateći i TA. I to vrlo dobro funkcionira. Normalno, glavni preduvjet je likvidnost.

Lijepo je vidjeti da još netko u ovoj zemlji drži do fundamenata, jer velika većina je prestala o tome uopće i govoriti i razmišljati. A ako stvari krenu nekim slučajem naopako, biti će plača. Recimo pred uzbore ako SDP bude pred pobjedom, pa udjelničari počnu izlaziti iz fondova.

Ljudi bez fundamenata nema sreće na dugi rok.

Najvažija su očekivanja a tek nakon njih dolaze fundamentalna i tehnička analiza. A o odnosu FA i TA najbolje je nedavno napisao kolega mreich kad je konstatirao da na efikasnom tržištu FA nema previše smisla i sve što nam preostaje je TA dok na slabo likvidnim dionicama jedino u što se možemo pouzdati su fundamenti i prije navedena očekivanja. Efikasno tržiše ne postoji ali postoje likvidne dionice na kojima je TA vrlo primjenjiva. Očeivanja u formule ulaze preko projiciranih stopa rasta čiji izračun je posao anlitičara (znate što mislim o njima) pa jedino što nam preostaje je feeling [smiley1].

(quark: ….pa jedino što nam preostaje je feeling)

Feeling je jedino što je istinski vrijedno. Pravo znanje i potječe iz srca. Jedini problem je što ga većina nas zanemarije odnosno ne razumije pa nam stvara konfuziju u glavi. No nakon proteka vremena se ipak uvjerimo da smo imali pravi osjećaj za ono što se dogodilo. Zar nije tako?

U radnim listovima Ohlson, J.A. and B.E. Juettner-Nauroth, 2000, “Expected EPS and EPS Growth as Determinants of Value,” New York University Working Paper kasnije skraćenim i objavljenim u CC časopisu Ohlson, J. A. and B. Juettner-Nauroth (2005), ‘Expected EPS and EPS growth as determinants of value’. Review of Accounting Studies 10(2-3), 349-365 je izvedena sljedeća formula:

P/E pokazatelj = ( 1 / trošak vlasničkog kapitala ) (kratkoročno očekivanje stope rasta – dugoročna stopa rasta) / ( trošak vlasničkog kapitala – dugoročna stopa rasta )

Formula sugerira da je P/E pokazatelj proporcionalan kratkoročnom očekivanju stope rasta.

Znači li to što očekivanja određuju cijenu dionica da će dionice na ZSE dugoročno doživjeti značajnu korekciju?

A što znače očekivanja? Očekivanja se odnose na neke promjene u poslovanju koja će rezultirati drugačijim fundmentima. Znači ako se očekuje npr rast dobiti nekog poduzeća u idućoj godini to efektivno znači da će toj dionici biti više “e” – konzekventno to znači niži p/e i znači da ima prostora za rast “p” (cijene) a da p/e ostane isti.

Što se tiče zapažanja kolege MReicha, ta se teza može čuti prilično često i nije ništa novo. Dijelom se slažem s njom ali ne u potpunosti. Ako ste ikada razgovarali sa, ili slušali američke fund managere, primjetit ćete da fundmenti nisu odbačeni i da se itekako o njima vodi računa. Samo što su njima puno bitniji pokazatelji profitabilnosti i moguće promjene istih a ne bave se sa “hrvatskim analizama” na koliko je booka koja dionica.

Osobno koristim i FA i TA, ali puno više FA dok TA samo kod jako likvidnih (INA, ADRS…)

U mom slučaju, prvo je potreban neki razlog da se zainteresiram za neku dionicu. Onda slijedi proučavanje nekoliko (osnovnih) načina FA (BV, P/E…). I onda kupujem uglavnom po TA signalu.

TA mi je znao smanjiti prihod, ali me više puta i spasio od dobranog gubitka. A znamo da je osjećaj nakon propuštene zarade tri puta slabiji od osjećaja nakon pretrpljenog gubitka.