Prije manje od 12 mjeseci mnogi su promatrači predviđali kraj globalizacije, ali trgovina se snažno oporavlja usporedo s uzlaznim trendovima rasta u najvećim gospodarstvima.

Sjedinjene Američke Države se neće moći osloniti na to da će svu električnu energiju dobivati iz obnovljivih izvora, a Europska unija morat će početi vršiti pritisak na vlastitu industriju.

Struktura Unije nije prikladna za spretno izvršno djelovanje, a njeni suviše složeni mehanizmi donošenja odluka prepreka su odgovornosti. Dok je tako, korona kriza će i dalje nadvladavati Europu.

Proizvodni jazovi u nekim sektorima ne odražavaju pomanjkanje raspoloživog dohotka, već prije ograničenja mobilnosti i opće oklijevanje potrošača koji se boje izlazaka dok koronavirus još uvijek cirkulira.

Ozelenjavanje monetarne politike moglo bi na prvi pogled izgledati privlačno, ali ono predstavlja odstupanje koje je nekompatibilno s neovisnošću ECB-a.

Vlade pokušavaju pomoći naknadom za izgubljenu dobit. No u nizu slučajeva ta pomoć kasni, djelomična je i teško je usmjeriti na one koji su ekonomski najranjiviji.

Sljedeća američka administracija trebala bi prihvatiti kineski gospodarski i tehnološki uspon. Možda joj se neće sviđati ideja da Kina pretekne SAD, ali do toga će vjerojatno doći tijekom sljedećeg desetljeća.

Snažnija međunarodna uloga eura mogla bi biti poželjna s geopolitičkog stajališta, ali za jako otvoreno gospodarstvo kao što je eurozona uključuje značajne ekonomske nedostatke.

Sporazum između Francuske i Njemačke o osnivanju fonda za oporavak u vrijednosti 500 mlrd. eura revolucionaran je jer će omogućiti EU da prvi put preuzme dug i obavlja prijenose sredstava najpotrebitijima.

Savezna banka neće moći sudjelovati u Programu kupnje u javnom sektoru ECB-a, osim ako se njemački sud ne uvjeri da je to ‘proporcionalna’ mjera za održavanje stabilnosti cijena.