U 2019. godini uvoz plina plinovodom stajao je Njemačku 30 milijardi dolara, što predstavlja samo 0,75% njenog BDP-a, a ukupna vrijednost potrošnje plina u zemlji bila je ispod 2% BDP-a.

Izazov će biti raspodjela gubitaka prihoda u svim gospodarskim sektorima.

Neki se nadaju da SAD može pružiti LNG Europi. Međutim, postojeća američka postrojenja za ukapljivanje plina trenutačno rade punim kapacitetom, a izgradnja novih trajala bi nekoliko godina.

Većina povećanja cijena roba dogodila se prije početka ruske invazije, a sadašnje cijene plina u skladu su s prijeratnom razinom s kraja prošle godine.

Strateškom rezervom plina smanjila bi se osjetljivost Europske unije na kratkoročne poremećaje, uključujući potencijalni gubitak ruske opskrbe te ojačao njen geopolitički položaj.

U SAD-u čekovi su poslanih izravno milijunima kućanstava, dok je u Europi većina vlada plaćala tvrtkama za zadržavanje radnika na privremenom neplaćenom dopustu.

Povišene cijene fosilnih goriva u načelu su idealni pokretači zelene tranzicije jer obnovljivu energiju čine konkurentnijom. No potrošači su se navikli na niske cijene i sada energično prosvjeduju zbog naglog porasta.

U okruzima koji su glasali za republikanca Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima 2020. stopa procijepljenosti niža je za više od 10 postotnih bodova nego u okruzima koji su glasali za demokrata Joea Bidena.

Prije manje od 12 mjeseci mnogi su promatrači predviđali kraj globalizacije, ali trgovina se snažno oporavlja usporedo s uzlaznim trendovima rasta u najvećim gospodarstvima.

Sjedinjene Američke Države se neće moći osloniti na to da će svu električnu energiju dobivati iz obnovljivih izvora, a Europska unija morat će početi vršiti pritisak na vlastitu industriju.