Struktura Unije nije prikladna za spretno izvršno djelovanje, a njeni suviše složeni mehanizmi donošenja odluka prepreka su odgovornosti. Dok je tako, korona kriza će i dalje nadvladavati Europu.

Proizvodni jazovi u nekim sektorima ne odražavaju pomanjkanje raspoloživog dohotka, već prije ograničenja mobilnosti i opće oklijevanje potrošača koji se boje izlazaka dok koronavirus još uvijek cirkulira.

Ozelenjavanje monetarne politike moglo bi na prvi pogled izgledati privlačno, ali ono predstavlja odstupanje koje je nekompatibilno s neovisnošću ECB-a.

Vlade pokušavaju pomoći naknadom za izgubljenu dobit. No u nizu slučajeva ta pomoć kasni, djelomična je i teško je usmjeriti na one koji su ekonomski najranjiviji.

Sljedeća američka administracija trebala bi prihvatiti kineski gospodarski i tehnološki uspon. Možda joj se neće sviđati ideja da Kina pretekne SAD, ali do toga će vjerojatno doći tijekom sljedećeg desetljeća.

Snažnija međunarodna uloga eura mogla bi biti poželjna s geopolitičkog stajališta, ali za jako otvoreno gospodarstvo kao što je eurozona uključuje značajne ekonomske nedostatke.

Sporazum između Francuske i Njemačke o osnivanju fonda za oporavak u vrijednosti 500 mlrd. eura revolucionaran je jer će omogućiti EU da prvi put preuzme dug i obavlja prijenose sredstava najpotrebitijima.

Savezna banka neće moći sudjelovati u Programu kupnje u javnom sektoru ECB-a, osim ako se njemački sud ne uvjeri da je to ‘proporcionalna’ mjera za održavanje stabilnosti cijena.

U Italiji se korona obveznice smatraju prirodnim izrazom europske solidarnosti, ali brojni Nijemci smatraju ih otvaranjem vrata euroobveznicama od kojih strahuju. Boje se da će postati odgovorni i za talijanski dug.

Ulagači su očekivali ozbiljnu, ali kratku recesiju, iza koje će uslijediti brzi oporavak, no uslijed neodlučnosti vlasti virus je prevladao i tržišta su se uspaničarila.