Na sastanku uživo, kineski predsjednik Xi Jinping i američki predsjednik Donald Trump postigli su primirje u dugotrajnom trgovinskom ratu svojih zemalja. Trump je smanjio carine na kinesku robu u zamjenu za ukidanje kineske kontrole izvoza rijetkih zemnih metala. Mnogi su taj sporazum opisali kao pobjedu Kine: ukazivanjem na bauk nestašice rijetkih zemnih metala, Xi je primorao SAD na ustupke u vezi s carinama. No, pomniji pogled na brojke upućuje na to da Kina nije nezaustavljiva sila rijetkih zemnih metala kako se to može činiti.

Rijetki zemni metali ključni su za proizvodnju mnogih visokotehnoloških proizvoda, od pametnih telefona do borbenih zrakoplova, a na prvi pogled čini se da Kina ima gotovo monopol na njih, jer se SAD oslanja na Kinu uvozeći više od 70 posto rijetkih zemnih metala iz nje. Ali, ova brojka predstavlja relativno neprerađene rijetke zemne metale, čiji ukupni uvoz u SAD iznosi samo 25 milijuna dolara godišnje. Iako na Kinu otpada više od 21 milijun dolara od tog ukupnog iznosa, to je zanemariv dio (0,001%) ukupnog američkog uvoza.

A zemni spojevi?

Čak i kad bi SAD izgubio pristup rijetkim zemnim metalima, šteta za njegovo gospodarstvo bila bi ograničena. Primjerice, jedna ključna primjena ovih minerala je izrada jačih trajnih magneta. Ali postoje savršeno funkcionalne, iako skuplje, alternative. Zamislite da izrada magneta bez rijetkih zemnih metala kineskog podrijetla košta deset puta više; to je još uvijek samo 250 milijuna dolara – pogreška zaokruživanja za zemlju s BDP-om od gotovo 30 bilijuna dolara.

Ključno je da se rijetkim zemnim mineralima trguje i u drugom obliku – rijetkim zemnim spojevima – koji su i prerađeniji i mnogo važniji za proizvodnju. A kada su u pitanju ovi spojevi, SAD se može pohvaliti velikim suficitom, posebno s Kinom. U 2023. američki izvoz rijetkih zemnih spojeva iznosio je 355 milijuna dolara – gotovo dvostruko više od uvoza (180 milijuna dolara) – a izvoz u Kinu čini gotovo 90 posto ukupnog iznosa. Sveukupno, Kina je 2024. uvezla oko 1,4 milijarde dolara rijetkih zemnih spojeva (ne samo iz SAD-a), dok je izvezla samo oko 400 milijuna dolara rijetkih zemnih metala. U 2023. deficit je bio još veći.

Dakle, dok je uvriježeno mišljenje da SAD ovisi o kineskim rijetkim zemnim metalima, što ga stavlja u ozbiljan geopolitički nepovoljan položaj, zapravo je Kina ta koja ovisi o SAD-u (i drugima) kad se radi o prerađenim mineralima s većom dodanom vrijednošću. Povrh toga, kineski deficit rijetkih zemnih spojeva brzo raste posljednjih godina jer se visokotehnološka industrija te zemlje proširila, dok je izvoz rijetkih zemnih metala stagnirao.

S obzirom na prirodu proizvodnih sektora tih dviju zemalja, to ima savršenog smisla. U SAD-u je ovaj sektor prilično malen i specijaliziran je za visokotehnološke nišne proizvode, pa su toj zemlji uglavnom potrebni rijetki zemni metali za vojnu proizvodnju. Te potrebe nisu zanemarive, ali nisu ni posebno složene niti ih je teško zadovoljiti. Primjerice, za izgradnju jednog borbenog zrakoplova F-35 treba nekoliko stotina kilograma jednog rijetkog zemnog elementa, disprozija. Prema Američkom geološkom zavodu, SAD godišnje uvozi oko 300 tona disprozija. To je dovoljno za izgradnju tisuću borbenih zrakoplova F-35 – daleko više od 120-150 ovih zrakoplova koje SAD proizvede svake godine.

Nasuprot tome, golemi kineski proizvodni sektor proizvodi ogromne količine potrošačkih proizvoda za koje trebaju rijetke zemne sirovine. Razmislite o pametnim telefonima: u ukupnoj težini, količina rijetkih zemnih metala potrebna za proizvodnju jednog F-35 usporediva je s količinom potrebnom za proizvodnju milijun pametnih telefona, a količina potrebna za proizvodnju tisuću F-35 usporediva je s količinom potrebnom za milijardu pametnih telefona koji se trenutno proizvode godišnje. S obzirom na to da Kina proizvodi ne samo milijune pametnih telefona, već i mnoge druge elektronike, njezine ukupne potrebe za rijetkim zemnim metalima mnogo su veće od potreba SAD-a.

Malo F-35, puno mobitela

Izazov za Kinu još je veći jer su za proizvodnju jednog pametnog telefona potrebne male količine – procijenjenih 0,3 grama – mnogih različitih rijetkih zemnih komponenti, ne u njihovom neobrađenom metalnom obliku, već kao sitni dodaci mnogim različitim spojevima. Stoga Amerika zbog viška rijetkih zemnih spojeva ima značajnu prednost. Ako Kina ograniči izvoz rijetkih zemnih metala, riskira gubitak pristupa rijetkim zemnim spojevima koji su njezinom proizvodnom sektoru toliko potrebni.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Kineska vlada je i prije pretjerala s rijetkim zemnim metalima. U 2010. godini strogo je ograničila izvoz rijetkih zemnih metala, ne u geopolitičke svrhe, već kako bi potaknula veću domaću preradu metala. Kada su cijene naglo porasle, dosegnuvši vrhunac do deset puta u odnosu na prethodnu razinu, globalni proizvođači izdašno su ulagali u razvoj alternativnih procesa i materijala. Ubrzo je potražnja pala.

Kako se ispostavilo, rijetki zemni metali nisu nezamjenjivi. U tom smislu, američki ministar financija Scott Bessent imao je pravo kada je rekao da je Kina “napravila stvarnu pogrešku” naglašavajući svoju spremnost da se koristi rijetkim zemnim metalima kao geopolitičkim oružjem protiv SAD-a, koji je sada motiviraniji nego ikad za osmišljanje alternativa.

Nakon što je Kina nametnula kontrolu izvoza 2010. godine, trebalo je oko dvije godine da se cijene vrate na početnu razinu, a gotovo pet godina da kineska vlada, djelomično potaknuta nepovoljnom odlukom Svjetske trgovinske organizacije, ukine ograničenja. Ali ako pravila Svjetske trgovinske organizacije koja zabranjuju takva ograničenja ne obeshrabre Kinu od njihovog uvođenja, njezin deficit rijetkih zemnih spojeva – koji prije 15 godina nije postojao -trebao bi biti dovoljan razlog.