Dekarbonizacija energetskih sustava uvelike ovisi o prihvaćanju energije vjetra i sunca. Srećom, troškovi solarne energije brzo padaju, a u kombinaciji s jeftinim baterijama koje su sada dostupne, solarna energija postala je konkurentan i pouzdan izvor energije na sunčanim mjestima. No, iako energija vjetra daje više energije od solarne, njezina se uporaba sporije širi, dijelom zbog protivljenja političara i lokalnih zajednica.

Američki predsjednik Donald Trump sažeo je argument političara protiv vjetroenergije 2020. godine: “Izuzetno je skupo. Ubija sve ptice. Vrlo je isprekidano.” No, iako nijedna od ovih tvrdnji nije potpuno neutemeljena, sve su uvelike preuveličane. Što se tiče troškova, Međunarodna agencija za energiju izvještava da, u područjima sa stalnim jakim kopnenim vjetrom, vjetroelektrane nude najniže ujednačene troškove proizvodnje električne energije – niže čak i od fosilnih goriva. I dok je vjetroenergija isprekidana, najdosljednija je zimi, što je čini korisnom nadopunom solarnoj energiji, koja je najjača ljeti.

Dalekovodi ok, vjetrenjače ne

Što se tiče ptica, lopatice vjetroturbina mogle bi ubiti mnoge – procjenjuje se da ih je 250 tisuća godišnje u SAD-u. No, jedan veliki istraživački projekt otkrio je da morske ptice aktivno izbjegavaju turbine na moru: u dvije godine praćenja priobalne vjetroelektrane u blizini Trumpovog golf terena u Škotskoj, niti jedna ptica nije se sudarila s lopaticom rotora. U svakom slučaju, ako su Trump i drugi, poput njemačke krajnje desničarske Alternative für Deutschland, doista zabrinuti za ptice, trebali bi biti negodovati zbog dalekovoda, koji svake godine ubijaju oko 12-64 milijuna ptica u SAD-u. I trebali bi biti uistinu užasnuti visokim zgradama, koje uzrokuju smrt 988 milijuna ptica svake godine, i lutajućim kućnim mačkama, koje ubijaju do četiri milijarde.

Pritužbe lokalnih zajednica čine se legitimnijima: toranj od 107 metara s golemim lopaticama turbine čije se zujanje čuje mogao bi predstavljati istinsku smetnju za one koji žive u blizini. No, protivljenje često ostaje snažno čak i kada se od vjetroelektrana zahtijeva da budu na određenoj udaljenosti od naseljenih područja, kao što je slučaj u mnogim zemljama, a zajednice navode probleme poput buke i niže vrijednosti lokalnih nekretnina.

Neki odbacuju ove pritužbe kao odraz egocentričnog mentaliteta NIMBY-ja (“ne u mom dvorištu”, not in my back yard), ističući, primjerice, da je osobito izgledno da se projektima vjetroenergije protive zajednice s višim prihodima. Ali takve optužbe nemaju učinka u rješavanju temeljnog sukoba između zahtjeva lokalnih vlasnika nekretnina i kolektivnog interesa za proširenje opskrbe obnovljivom energijom.

Umjesto toga, projekte često koče dugotrajni (i skupi) pravni postupci, koji se mogu razvući godinama jer prolaze kroz razne sudove i čekaju skupe tehničke i ekološke procjene. Prema jednom američkom istraživanju, protivljenje zajednice uzrokuje kašnjenja u prosjeku od 14 mjeseci za projekte vjetroenergije. U mnogim slučajevima samo za dobivanje građevinskih dozvola potrebne su godine – čak devet u nekim državama članicama Europske unije.

Javni interes

EU je 2023. uspostavio smjernice za ubrzavanje odobravanja projekata u području energije iz obnovljivih izvora. Ali prava prekretnica na ovom frontu bila je klasifikacija takvih projekata kao od “prevladavajućeg javnog interesa”. Promjenom osnove za sudske odluke, ova oznaka skraćuje sudske postupke i povećava vjerojatnost odobrenja. No, ubrzana odobrenja mogla bi se pokazati kao Pirova pobjeda, ako će se lokalne zajednice osjećati primoranima na to ili prevarenima.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

U konačnici, parnice su neučinkovito i potencijalno polarizirajuće sredstvo rješavanja sukobljenih interesa lokalnih zajednica i šire javnosti. Brži, jeftiniji (dugoročno) i manje razdoran pristup, kojim se već koriste diljem Njemačke, bio bi kompenzacija lokalnim vlasnicima zemljišta ili kuća za neugodnosti koje predstavlja nova vjetroelektrana, kao što je pružanje snižene energije ili davanje udjela u dobiti.

Legenda kaže da je krajem 18. stoljeća pruskog kralja Fridrika II. uznemirilo zveckanje vjetrenjače u blizini njegove palače Sanssouci i zahtijevao je da se ukloni. Ali, mlinar Johann William Grävenitz odbio je, prijeteći da će slučaj odnijeti na Vrhovni sud u Berlinu. Monarh je popustio i to se smatra trijumfom vladavine zakona.

Ali to se nije dogodilo. Prema povijesnim zapisima, Grävenitz se žalio da novoizgrađena palača blokira vjetar u dolasku do njegove vjetrenjače i zatražio je od kralja naknadu. Fridrik II. se složio, odobrivši i financirajući izgradnju novog mlina na tom području. Prava lekcija povijesnog mlina Sanssouci stoga nije da bi sudovi trebali arbitrirati svaki sukob interesa, već da pravedna naknada može dovesti do pristanka. Ako Europa želi više vjetroenergije, mora obratiti pozornost na ovu pouku. Ubrzane dozvole i test javnog interesa mogu ukloniti pravne prepreke za širenje kapaciteta energije vjetra, ali najbolji način da se osigura trajna potpora lokalnih zajednica može biti da im se ponude trenutne i opipljive koristi – a ne samo velika obećanja o koristima od klimatskih politika.

© Project Syndicate, 2025.