Na početku godine, tri najveća svjetska gospodarstva posluju vrlo različito. Dok Sjedinjene Američke Države snažno napreduju, čini se da je Europska unija zaglavila u zamci niskog rasta, a Kina doživljava neuravnotežen rast. Iako se izazovi s kojima se ta gospodarstva suočavaju znatno razlikuju, jedno im je zajedničko: ekonomska politika ima mali utjecaj na njihove izglede.

U Kini rast uglavnom pokreće ogroman trgovinski suficit, koji je 2025. premašio jedan bilijun dolara. Tijekom posljednjeg desetljeća kineski su čelnici često naglašavali važnost poticanja domaće potrošnje – taj je pothvat trebao smanjiti taj višak. No, udio potrošnje u kineskom BDP-u tvrdoglavo ostaje nizak, i ako je japansko iskustvo ikakav pokazatelj, to se vjerojatno neće promijeniti u doglednoj budućnosti.

Nakon okončanja procvata tržišta nekretnina krajem 1980-ih, japanski donositelji politika proveli su više od četvrt stoljeća pokušavajući potaknuti domaću potražnju, ali bez uspjeha. Čak i kada su dijelili vaučere za potrošnju s datumom isteka, potrošači su ih jednostavno rabili za uobičajene troškove, bez povećanja ukupnih izdataka. Desetljeća fiskalnih deficita dovela su do ogromnih dugova, koji sada prelaze 225 posto BDP-a.

Kina manje motivirana

Obrazac nedostatne potrošnje u Kini neće biti lakše prekinuti jer bi to nalagalo potpunu transformaciju strukture gospodarstva. Kina je znatno manje motivirana smanjiti svoj trgovinski suficit nego što bi to drugi, osobito SAD, željeli. Njezini čelnici tvrde da njezin trgovinski suficit roba jednostavno odražava konkurentnost u ključnim sektorima. Također ističu da, kada je riječ o uslugama, Kina ima deficit, što rezultira manjim suficitom tekućeg računa platne bilance, sada oko 650 milijardi dolara. Kritike trgovinskog suficita, tvrde oni, odražavaju neprijateljstvo prema Kini, a ne legitimnu zabrinutost. Upravo će ta perspektiva diktirati kinesku politiku.

Američko gospodarstvo započinje godinu snažnim zamahom rasta, s višom stopom od očekivanih 4,3 posto u trećem tromjesečju 2025. No, rast američkog gospodarstva također je neuravnotežen: dok ulaganja u tehnologiju (posebno umjetnu inteligenciju) rastu dvoznamenkastim stopama, proizvodni sektor teško se prilagođava visokim i nepredvidljivim carinama. Dodajte tome sve veći jaz između Amerikanaca s visokim i niskim prihodima, i rezultat je gospodarstvo “u obliku slova K”.

No, putanja američkog gospodarstva uglavnom je izvan kontrole američkog predsjednika Donalda Trumpa. Da, on je odgovoran za carine, a njegov “Veliki, lijepi zakon” dodatno će pogoršati nejednakost smanjenjem poreza najbogatijim kućanstvima i smanjenjem usluga koje koriste siromašnima i srednjoj klasi. No, fiskalni deficit već je iznosio oko šest posto BDP-a za vrijeme Trumpovog prethodnika, Joea Bidena, Trumpove politike samo osiguravaju da će se visoki fiskalni deficiti nastaviti u nadolazećim godinama.

Sposobnost Amerike da održi visok rast, bez nove fiskalne potpore, ovisit će o nastavku procvata umjetne inteligencije. To nije neizbježan ishod: mnogi komentatori dovode u pitanje temelje tog procvata i računicu na kojoj se temelji, uz upozorenja da je riječ o spekulativnom balonu. Uskoro ćemo saznati jesu li skeptici u pravu. Što god se dogodilo, bit će to zbog nekoliko tehnoloških tvrtki, a ne zbog ekonomske politike.

Intervju

“Uveli smo princip ‘istovrijedni rad – jednaka plaća’ u praksi, a ne samo kao pusto obećanje”

Život bez naočala

Lasersko skidanje dioptrije, ugradnja intraokularnih leća i operacija mrene – nema više razloga za strah

AI tek stiže u EU

Procvat umjetne inteligencije još nije stigao u Europu gdje nema velikih tvrtki koje se bave umjetnom inteligencijom. Za to se često krive EU propisi, za koje neki, osobito bivši talijanski premijer i predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi u svom utjecajnom izvješću o europskoj konkurentnosti iz 2024., tvrde da guši inovacije. Europska komisija sada nastoji ublažiti ta ograničenja, pod parolom “pojednostavljenja”. No, izravan utjecaj predloženih mjera bit će vrlo mali. Sama Komisija procjenjuje da će njezin “omnibus paket” smanjiti administrativne troškove za samo 11,9 milijardi eura (13,9 milijardi dolara) – manje od desetine postotka BDP-a EU-a.

Kao što su Draghi i drugi primijetili, čini se da je EU zarobljena u “zamci sektora zrelih, (srednjih) tehnologija”. Iako industrija ostaje snažna, uglavnom se temelji na sektorima zrele tehnologije poput automobila i strojeva, a malo ulaganja ide u istraživanja visoke tehnologije i razvoj. Ublažavanje EU propisa moglo bi dovesti do veće aktivnosti u visokotehnološkim sektorima, ali neće uskoro dovesti do naglog rasta. Čak i prema najboljem scenariju, proći će puno vremena prije nego što europske tvrtke uopće počnu smanjivati razliku s američkim “hiperskalerima”(velikim operaterima podatkovnih centara).

Najveća poznata srednjoročna nepoznanica, u Europi i šire, ostaje utjecaj umjetne inteligencije na produktivnost i tržište rada. No, to će, opet, imati malo veze s politikom. Politički vođe obično prisvajaju zasluge kada gospodarstvo dobro funkcionira, a provode žestoke reforme kad ne funkcionira. No, kratkoročne mjere politike imat će mali utjecaj na sile koje oblikuju izglede glavnih svjetskih gospodarstava danas.

© Project Syndicate, 2026.