I Mol i Lukoil zasad demantiraju te navode, a analitičari i poznavatelji branše kažu da ih takav razvoj događaja uopće ne bi iznenadio.

Naime, čuje se da su predstavnici Mola i Lukoila protekloga vikenda započeli razgovore o prodaji hrvatskog Tifona, pri čemu se takva namjera Mola stavlja u kontekst financijskih problema u kojima se nalazi mađarska kompanija. Nije novost da je Molova financijska shema bila dosta napregnuta i prije objave javne ponude za dionice Ine nakon koje u petak hrvatskim građanima (neplanirano) mora isplatiti čak 6,2 milijarde kuna. Ta isplata, kažu poznavatelji, nije sporna i ona nije razlog prodaje Tifona između ostalog i zato što je pokrivena čvrstim jamstvom nizozemske ING banke. No smatra se da bi u razdoblju nakon isplate Molu mogao zatrebati novac do kojeg, u trenutku u kojem su banke jako ograničile svoje plasmane, najlakše može doći prodajom dijela imovine. Poznavatelji pritom ne isključuju mogućnost da je prodaja Tifona samo dio šireg paketa razgovora koji bi Molu osigurali živu financijsku injekciju. Valja reći da spekulacije o financijskoj prenapregnutosti Mola dodatno potpiruju informacije da mađarska OTP banka zbog krize ima izvjesnih problema na matičnom tržištu. “Mol ne razgovara ni s jednom kompanijom o prodaji tvrtke Tifon. Naprotiv, grupa Mol u Tifonu nastavlja sa započetim investicijskim programom proširenja maloprodajne mreže”, kaže Boris Lešić, glasnogovornik Mola u Hrvatskoj, prenoseći stav grupe. I izvori bliski Lukoilu informacije o pregovorima nazivaju spekulacijama, ocjenjujući da u ovome trenutku kupnja Tifona ne bi bila dobra investicija s obzirom na, kako kažu, “stanje u kojem je ta tvrtka”. U Lukoilu se, naime, poslovni rezultati Tifona ne ocjenjuju osobito dobrima. Lukoil je, navodi se, koncentriran na svoja ulaganja u Italiji i Turskoj, a u Hrvatskoj će se držati svoga plana postupnoga stvaranja maloprodajne mreže.

Doista, na tržištu kruže informacije kako Tifon, otkad je u Molovu vlasništvu, posluje lošije nego prije, i to zbog ukidanja mogućnosti plaćanja s odgodom do 90 dana kao i ukidanja količinskih rabata koje je odobravao većim kupcima (mahom prijevozničkim kućama) na benzinskim crpkama. Da bi povećao prodaju, Tifon je nedavno snizio cijene svojih eurosupera i eurodizela Euro 5 kvalitete kako bi izašao iz tzv. premium prodajne niše u kojoj su godinama prije poslovali. Za zahtjevnije kupce pak uveli su novu seriju skupljih goriva s aditivima. Istodobno Mol nije ispunio najave o velikom investicijskom bumu u širenju mreže crpki jer su zapravo u proteklih godinu samo završili ionako započetu gradnju triju crpki. Nenad Porges, bivši predsjednik Uprave Tifona, kaže da nema informacija o mogućoj preprodaji Tifona Rusima, ali mu se takav rasplet zapravo čini logičnim. “Mol je svakako iscrpljen i obranom od OMV-a, a dodatno i isplatom dioničara Ine pa prodaja Tifona može biti prilika da dobije svjež novac. Lukoil se s druge strane već natjecao za kupnju Tifona, a i širi se na tržištu korak po korak pa vjerujem da ga Tifon ipak opet zanima. Osim toga Lukoil ima svoju naftu što mu je svakako dodatna tržišna prednost jer će ionako za 10-ak godina na tržištu opstati samo one kompanije koje svoj proizvodni ciklus mogu optimizirati, od proizvodnje preko prerade do prodaje”, smatra Porges. Ako je Mol kupnjom Tifona prije godinu dana i preduhitrio Lukoil da bi mu na taj otežao ulazak na hrvatsko tržište, gdje je Mol imao tek 25 posto udjela u Ini, situacija se u međuvremenu prilično promijenila. Mol je zavladao Inom koja ima premoćni tržišni udio pa mu Tifon sa svojih 38 crpki zapravo više nije neophodan kao potporanj na tržištu. Točnije, vjeruje se da se sad neće libiti prilike da ga dobro utrži. Osim toga tom bi se prodajom riješio i procedure ocjene koncentracije koja ga nakon provedbe javne ponude za Inu ionako čeka. Mol, inače, nikada nije službeno objavio koliko je za Tifon platio generalu Ivanu Čermaku. Naime, od Lukoila je Čermak tražio 150 milijuna eura, te se poslije s istim iznosom spekuliralo i kada je u pitanju Mol. Mađarski su analitičari, međutim, tvrdili da se možda ipak radi o manjem iznosu, između 130 i 150 milijuna eura. No službene potvrde tih spekulacija nije bilo, kao što se ni sada još ne govori i iznosu kojega bi novi vlasnik Tifona platio Molu.