Američki proizvođač automobilske opreme Johnson Controls u studenom prošle godine postao je prvi stanovnik tehnološko industrijske zone Bunardžik u blizini Skoplja, glavnoga grada Makedonije. To je bila prva greenfield investicija u takozvanim tehnološkim parkovima u kojima postoje određene povlastice za strane investitore.

Startna investicija Johnson Controlsa vrijedila je 20 milijuna dolara, ali tvornica će postupno povećavati obujam proizvodnje. U drugoj fazi, za dvije godine, uložit će još 20 milijuna dolara. Najavljeno je da će se ukupno otvoriti 500 radnih mjesta. Johnson Controls proizvodi unutarnju opremu i kokpite, odnosno kontrolne ploče za Citroën, Renault, Volkswagen i Mercedes. U jesen počinje i gradnja pogona britanske tvrtke za proizvodnju automobilskih katalizatora Johnson Matthey. Inicijalna investicija iznosi 50 milijuna eura, a otvorit će se oko 200 radnih mjesta. I poznata kompanija iz automobilske industrije, francuski Montupet, potpisala je memorandum razumijevanja jer želi postati investitor u Makedoniji. Montupet proizvodi glave za automobilske motore i radi najviše za Ford. Makedonska desničarska vlada, koja je 2006. godine pobijedila na izborima, vodila je protekle dvije godine agresivan marketing za promociju mogućnosti ulaganja u Makedoniju. Zakupila je prostor u nekoliko međunarodnih medija poput CNN-a i Financial Timesa. Pod naslovom “Invest in Macedonia” navodile su se sve pogodnosti koje je vlada smatrala važnima u privlačenju stranih investitora. Posebno su isticane pogodnosti ulaganja u tehnološkim parkovima od kojih zasad postoji samo Bunardžik, a još dva su u fazi priprema, jedan u blizini Prilepa, a drugi kod Štipa. Strani investitori se tako potpuno oslobađaju poreza na dobit u razdoblju od 10 godina, a porez na dohodak smanjuje im se za 50 posto u razdoblju od pet godina. Isto tako svi investitori u tehnološkim parkovima su oslobođeni plaćanja PDV-a i carina za kupnju strojeva, opreme i sirovine. No nijedna reklama nije dobra kao riječ zadovoljnog ulagača. A oni imaju dojam da je vlada dala sve da ih dovuče, pa ih zaboravila. I pored zvučnih imena investitora i velike najave o ulasku te obujmu proizvodnje nemilosrdna statistika pokazuje da stanje stranih investicija u Makedoniji ipak nije tako ružičasto.

Dionički kapital
U strukturi stranih investicija najveći je dionički kapital koji obuhvaća 89 posto od ukupnih ulaganja. Za informiranje potencijalnih investitora i pomaganje informacijama postojećima postoji posebna agencija. Njezina je uloga promovirati investicijske potencijale Makedonije, davati pravne savjete investitorima i objasniti im administrativne procedure. U reklamama koje proizvodi vlada preko te agencije navodi se da zemlja ima odličnu infrastrukturu, kvalificiranu i jeftinu radnu snagu. U stvarnosti to nije tako. Jedna od najvećih slabosti Makedonije je da ima jeftinu, ali nekvalificiranu radnu snagu kako pokazuju podaci Agencije za zapošljavanje. Agencija za zapošljavanje je prije dvije godine počela provoditi anketu u kompanijama kako bi se utvrdili realni potencijali radne snage i zadovoljava li potrebe kompanija koje rade u zemlji. Rezultati su pokazali da je najveći broj radnika niskokvalificiran što nije dovoljno za potrebe kompanija koje rade s visokom tehnologijom. Prosječna neto plaća u Makedoniji je 250 eura, a bruto 390 eura. Vlada je usvojila odluku za smanjenje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnika tako da će od 2009. godine cijena radne snage biti još i manja. Makedonija ima slabu infrastrukturnu povezanost sa susjednim zemljama. U jesen će vlada objaviti natječaj za gradnju autocesta iz koridora VIII i X. U međuvremenu je objavila svojevrstan prednatječaj na koji se odazvalo oko 40 tvrtki, no hoće li one uopće predati natječajnu dokumentaciju, vidjet će se na službenom natječaju. Podaci institucija kao što su Transparency International, Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka pokazuju visok stupanj korupcije, vrlo slabu efikasnost administracije, kao i politizirano i neefikasno sudstvo. Ti se činitelji ubrajaju među najvažnije za donošenje investicijske odluke i zato su je sve do 2005. godine, kada je Makedonija postala kandidat za pristup EU, renomirane kompanije zaobilazile.

Nekvalificirani radnici
Deficit u trgovinskoj razmjeni je dosad bio financiran s takozvanim privatnim doznakama koje su Makedonci primali od rođaka iz inozemstva. Trgovinski deficit se povećao tri puta više od brojke koja stiže u Makedoniju. Vrlo je važno za Makedoniju da što brze privuče kompanije koje će potaknuti proizvodnju i olakšati usluge. Među najupečatljivijim promjenama u ekonomskom sustavu je uspostavljanje “flat taxa”. Od ove godine vrijedi jedinstven stupanj oporezivanja, i to je deset posto za porez na dobit, takozvani korporacijski porez, i deset posto na porez na dohodak. Porez na dodanu vrijednost u Makedoniji iznosi 18 posto, s tim što za kruh, lijekove, poljoprivrednu opremu, sunčane kolektore i računala vrijedi stopa od pet posto. Politiziranost i slaba efikasnost sudstva u Makedoniji smatra se jednim od najlošijih elemenata poslovnog okruženja. Dok je Albaniju ove godine Svjetska banka proglasila za najboljeg zaštitnika stranih investitora u svijetu, pri čemu je osvojila drugo mjesto na listi najboljih svjetskih reformatora u pogledu regulacije biznisa, Makedonija se ne može pohvaliti efikasnom zaštitom stranih ulagača. Upravo stoga se smatra da su strane kompanije privučene atraktivnim uvjetima tehnoloških parkova i niskim porezima, ali se ne osjećaju dovoljno zaštićenima. Politika i korupcija, kao i u svim tranzicijskim zemljama, bile su najviše prisutne u privatizaciji. Tako su u tom vremenu od većih kapaciteta prodani državni Telekom mađarskoj kompaniji Matav, rafinerija naftnih derivata grčkoj kompaniji Helenik Petroleum, najveća državna banka grčkoj nacionalnoj banci i distribucija električne energije austrijskom EVN-u. Prošlih je godina očito bilo manje ulaganja u tvornice, a više u trgovačke centre. Isto tako Makedonija izvozi proizvode s malom dodanom vrijednošću. Na primjer, drugi izvozni produkt nakon metala je pamučna košulja što pokazuje slabe kapacitete proizvodnje.

Dukatova ulaganja
Podaci kažu da su najprofitabilni biznis u Makedoniji telekomunikacije i bankarstvo. S godišnjim prihodom od oko 280 milijuna eura Telekom zauzima prvo mjesto na listi 10 najuspješnijih za 2007. godinu. Tvrtka T-mobile zauzima treće mjesto s godišnjim prihodom od 170 milijuna eura. U prvih deset nalaze se rafinerija OKTA, Mital Steel te Pivovara Skoplje koja ima licenciju za proizvodnju Coca-Cole te tri najveće banke. Među veće tvrtke spada i Dukat koji je početkom godine preuzeo jednog od najvećih proizvođača mliječnih proizvoda – Ideal Šipku. Zanimljivo je da Grčka, s kojom Makedonija ima spor oko imena, plasirala važan kapital u Makedoniji. Stekla ga je između 1999. i 2002. godine u vrijeme vladavine konzervativne stranke VMRO koja je ponovno došla na vlast 2006. godine. Dominantni grčki kapital je u dvije banke – Alpha bank i Stopanskoj banci. Grčka nacionalna banka je imala sreće da pod vrlo povoljnim uvjetima 1999. godine kupi Stopansku banku koja je jedna od triju najvećih banaka. Osim u financijskom sektoru Grčka ima najveću kompaniju za proizvodnju kruha Žito Luks i već spomenutu jedinu rafineriju nafte u Makedoniji OKTA-u. čiji je vlasnik grčki Hellenic Petroleum.

Podaci

Suzdržane banke
Sve do prošle godine velik je problem bio što strane banke nisu pokazivale zanimanje za ulaz u makedonski financijski sektor. Od stranih banaka koje su u regiji samo je Societe Generale prije dvije godine preuzeo jednu od srednjih (u Makedoniji su banke klasificirane kao male, srednje i velike) makedonskih banka, a Hypo Alpe-Adria je tek prošle godine počela s leasing biznisom, a mogućnost otvaranja ili preuzimanja neke banke najavili su tek od 2010. godine. Iznimka je Grčka nacionalna banka koja je kupila Stopansku banku.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

Nerazvijena infrastruktura
Makedonska je infrastruktura vrlo nerazvijena. Mnogo je bolja povezanost Makedonije s Grčkom, Srbijom i Kosovom, a vrlo je slaba povezanost s Bugarskom i Albanijom. Paneuropskom koridoru X koji spaja jug i sjever, točnije Grčku sa Srbijom, Hrvatskom i tako se povezuje s Europom, nedostaje još 15 posto putne infrastrukure. Izgrađen je naftovod koji ide od Soluna do Skoplja, a sada će se produžiti do Prištine.

Nove prometnice
Koridor VIII, koji povezuje istok sa zapadom, točnije od obale Crnog mora u Bugarskoj preko Makedonije do obale Jonskog mora u Albaniji je još manje nerazvijen. Od putne infrastrukture ima samo 30 posto autoceste, nema željezničku vezu ni s Bugarskom ni s Albanijom, dok naftovod AMBO (Burgas – Valona koji prolazi kroz Makedoniju) postoji kao nacrt projekta, ali je sve dalje od realizacije. Za strane investitore, osobito brend kompanije kao što je Johnson Controls, vrlo je važna takozvana ‘just in time’ isporuka, a to još nije razrađeno zbog uskih graničnih prijelaza.

Amerikanci predvode
Dolazak američkog Johnson Controls potaknuo je ostale iz automobilske industrije s nadom da će se olakšati procedura.