Austrija, zemlja teška za hodače sivih cesta… – pjevao je davno trubadur sa zagrebačkog asfalta Branimir Johnny Štulić. U međuvremenu, za nas djecu koji smo odrastali u bivšoj državi, Austrija je, baš poput Italije, bila neka vrsta obećane zemlje. Teško je nekome iz ove perspektive objasniti što su nam značile limenke Coca-Cole ili Milka čokolade. Otprilike – cijeli svijet.
Percepcija Austrije i Austrijanaca poslije se u Hrvatskoj najviše oblikovala u kontekstu pomoći koju je Austrija među rijetkima pružala Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, ponajprije zaslugom agilnog ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka. Kasnije smo se s Austrijom dodatno upoznavali preko austrijskih kompanija koje su godinama bile najvažniji investitor u Hrvatskoj. U ovih 35 godina investirali su 6,7 milijardi eura. Važna poveznica između dviju nacija je i turizam. Ljetni i zimski.
Kad danas u Austriju dođeš kao turist, dojam je znatno drukčiji nego u Štulićevoj pjesmi. Najprije, nema više tako dramatičnih razlika između “nas” i “njih”. Drugo, sve je postalo dosta slično u kontekstu turističke ponude. Barem one bazične. O cijenama nećemo, to je ionako subjektivno. Recimo samo to da dramatične razlike u cijenama zapravo nema, a to je valjda samo po sebi dovoljno da shvatimo gdje smo. Ilustracije radi, Billa koja se prije puno godina povukla iz Hrvatske jer ovdje nije uspjela pronaći dovoljno kupaca za svoju kvalitetnu ponudu, u Austriji je prisutna gotovo na svakom koraku.
Razlika u standardu između dviju država golema je. Ono što Hrvatskoj nedostaje je – ujednačenost turističke ponude. Previše osciliramo između “sjajnog” i “lošeg”. U Austriji ćete na ovo “loše” doista teško nabasati. Predvidivost je, rekao bih, temelj stabilnosti austrijske turističke ponude. Zvuči nedovoljno ambiciozno? Varate se.
Austrija je u 2025. godini zabilježila rekordne turističke rezultate ostvarivši 48,2 milijuna dolazaka i 157,3 milijuna noćenja. Prihodi od turizma iznosili su oko 22,6 milijardi eura. Usporedbe radi, Hrvatsku je u 2025. godini posjetilo 21,8 milijuna turista, uz ostvarenih 110,1 milijun noćenja. Hrvatska je ostvarila više od 15 milijardi eura prihoda od turizma. Ako to dodatno pojednostavimo, Austrija je zimsku sezonu uspjela itekako protegnuti i na ljeto, dok je Hrvatska još uvijek daleko od toga da je ljetnu sezonu uspjela pomaknuti i prema kasnoj jeseni i zimi.
Osim toga, austrijski turizam “težak” je manje od deset posto BDP-a, dok je u Hrvatskoj taj udjel dvostruko veći. Dakle, znatno smo ovisniji o turizmu, a njime se ipak ne uspijevamo dovoljno sustavno baviti. Jasno, Austrija ima mnoga desetljeća prednosti kad je u pitanju tržišno poimanje turizma, ono što je kod nas počelo tek od 90-ih godina naovamo. I tu ćemo se zaustaviti jer daljnje bi usporedbe za Hrvatsku bile još neugodnije.
Da se vratimo na početak ovog uvodnika. Austrija više svakako nije država sivih cesta, niti “zemlja teška”. Svijesti o užurbanim promjenama u Europi postat ćete vrlo brzo svjesni i u Austriji, već na prvi pogled. Ipak, problema s radnom snagom u turizmu nemaju. Između ostaloga, i zato što je dobar dio mlađe generacije hrvatskih radnika posao u turizmu pronašao upravo u Austriji. Za austrijski turizam to je sjajna vijest, za hrvatski katastrofalna. Kad bi ponuda u hrvatskom turizmu i bila kvalitetnija, ta činjenica na nju baca ogromnu sjenu. S tim ćemo se tek morati suočiti u godinama koje dolaze.
