Inkluzivni dodatak novčana je naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Cilj je te naknade nadomjestiti povećane životne troškove s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju, a važno je znati da je izuzet i od ovrhe. To uključuje troškove poput prilagodbe stambenih prostora, kupovine medicinskih pomagala, specijaliziranih vozila te drugih nužnih usluga i proizvoda. Jedna od bitnih stavki inkluzivnog dodatka jest ta da ga korisnici ne mogu primati uz ostale socijalne naknade.

Njemačka

Trgovački lanac zatvara 50 poslovnica, dio radnika je već dobilo otkaz

Na osnovicu od 120 eura, iznosi se kreću od 138 eura za petu, najnižu razinu, do 720 eura za prvu, najvišu razinu potpore. Ključno je da se pravo ne temelji isključivo na medicinskoj dijagnozi, već na složenom vještačenju funkcionalnih sposobnosti koje provodi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Iako je zakon zamišljen kao administrativno pojednostavljenje, njegova primjena u praksi pretvorila se u birokratsku noćnu moru. Prema službenim podacima, više od 115.000 osoba čeka na rješenje. Među njima je oko 67.000 potpuno novih podnositelja zahtjeva, ali i gotovo 48.000 korisnika starih naknada koji su po službenoj dužnosti trebali biti prebačeni u novi sustav. Zakonski rok za donošenje rješenja iznosi 15, odnosno 30 dana, no stvarnost je potpuno drukčija – mnogi na odluku čekaju mjesecima. Cijeli proces pokreće se u nadležnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koji zatim dokumentaciju šalje na vještačenje. Upravo se dugotrajnost postupka vještačenja pokazuje kao glavno usko grlo sustava, ostavljajući tisuće najranjivijih građana u neizvjesnosti i bez prijeko potrebnih sredstava.

Dodatni razlog za nezadovoljstvo leži u kontroverznim odredbama zakona koje su mnoge ostavile bez prava na dodatak. Najviše prašine podigao je imovinski cenzus koji se primjenjuje za četvrtu i petu razinu potpore. Prema zakonu, osoba nema pravo na dodatak ako u vlasništvu ima drugi stan, kuću ili poslovni prostor koji ne koristi za stanovanje, uz obrazloženje da tu imovinu može prodati ili iznajmiti. Kritičari, uključujući i Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, ovakvu odredbu smatraju duboko nepravednom i anakronom. Ističu da se time kažnjavaju osobe koje su naslijedile dio nekretnine ili su unatoč invaliditetu uspjele nešto uštedjeti, što je u potpunoj suprotnosti s ciljem zakona o poticanju samostalnosti. S druge strane, pojedine udruge tvrde da se time sprječava da pomoć dobiju oni koji već imaju značajnu imovinu, iako zakon ne definira vrijednosni prag.

_{* uz korištenje AI-ja}