Kandidat na razgovoru za posao vjeruje da zna zašto bi bio dobar izbor. Menadžer, pak, misli da zna zašto bi ga trebao zaposliti. Međutim, ljudi nemaju potpun uvid u sve procese koji oblikuju njihove odluke. Naknadno možemo uvjerljivo objasniti zašto smo nešto učinili, iako to objašnjenje ne mora obuhvatiti sve što je u tom trenutku utjecalo na našu pažnju, prosudbu ili ponašanje.
Zbog toga se poslovne odluke o ljudima ne bi trebale temeljiti samo na dojmu, samoprocjeni ili naknadnim objašnjenjima. Sve su to važni izvori informacija, ali daju tek dio slike. U DeeP Projectu od 2024. godine koristimo bihevioralni laboratorij kako bismo ih povezali s načinom na koji se ljudi ponašaju u standardiziranim poslovnim situacijama, pri rješavanju zadataka, donošenju odluka, komunikaciji ili suočavanju s promjenom zahtjeva.
Bihevioralni laboratorij za razvoj lidera i zapošljavanje
Bihevioralni laboratorij nije samo jedan uređaj ni jedan softver. Riječ je o sustavu koji povezuje višekanalno snimanje ponašanja, eye tracking, odnosno praćenje pogleda, te analizu facijalnog ponašanja. Takav sustav omogućuje da se istodobno bilježi što osoba radi, kamo usmjerava pogled, koliko joj je vremena potrebno, kako komunicira i u kojem trenutku mijenja pristup zadatku.
Važno je odmah postaviti granicu. Laboratorij nije detektor laži, ne čita misli i ne može iz jedne reakcije zaključiti kakva je osoba ili kakav je njen potencijal. Praćenje pogleda pokazuje gdje osoba gleda, ali se njegovo značenje može tumačiti samo u kontekstu konkretnog zadatka. Isto tako, promjena izraza lica nije izravan dokaz određene emocije ili namjere. Vrijednost laboratorija nije u tome da tehnologija „otkrije istinu“ o čovjeku, nego da procjenu proširi dodatnim, provjerljivim i usporedivim podatcima o ponašanju.
U početku smo laboratorij najviše koristili u selekcijskim i razvojnim situacijama. Kandidati ili zaposlenici dobivaju isti ili usporediv zadatak, jednake upute i unaprijed definirane uvjete. Tada ne promatramo samo krajnji rezultat nego i proces: kako osoba pristupa problemu, koje informacije uzima u obzir, kako se snalazi kada se pojavi neizvjesnost i mijenja li strategiju kada prvotni pristup ne daje rezultat.
Takvi podatci mogu biti posebno korisni u razvoju lidera. Umjesto općenite procjene da netko „dobro komunicira“ ili „nije dovoljno odlučan“, moguće je analizirati konkretnu situaciju: kako postavlja pitanja, sluša li sugovornika, kada donosi zaključak, kako reagira na proturječne informacije i što se događa kada se zahtjevi zadatka promijene. Na temelju toga razvojni razgovor može biti konkretniji i usmjeren na ponašanja koja se mogu mijenjati i uvježbavati.
To, međutim, ne znači da laboratorij treba zamijeniti intervju, psihometriju, radne uzorke ili organizacijska istraživanja. Upravo suprotno. Najkvalitetnija procjena nastaje povezivanjem različitih izvora podataka. Psihometrija omogućuje standardizirano mjerenje i usporedbu rezultata, intervju daje kontekst i objašnjenja, a laboratorij pokazuje kako se osoba ponaša u jasno postavljenoj situaciji. Nijedan od tih podataka sam za sebe nije dovoljan za ozbiljnu odluku.
Primjena i izvan HR-a: dizajn aplikacija i korisničko iskustvo
Laboratorij koristimo i izvan HR-a, primjerice u istraživanjima korisničkog iskustva i dizajna digitalnih rješenja. U takvim projektima možemo analizirati kako korisnici prolaze kroz aplikaciju, gdje usmjeravaju pogled, što preskaču, na kojim mjestima griješe i koji ih dijelovi procesa dodatno opterećuju. Ni ovdje ponašajni podatci ne zamjenjuju ono što korisnici kažu, nego pomažu provjeriti podudaraju li se njihova procjena iskustva i stvarni način korištenja proizvoda.
Budućnost poslovnog odlučivanja
Budućnost poslovnog odlučivanja o ljudima zato nije u jednoj novoj tehnologiji, nego u boljem povezivanju podataka koje već imamo s podatcima o ponašanju u konkretnim situacijama. Cilj nije ukloniti ljudsku prosudbu, nego joj dati kvalitetniju informacijsku osnovu. Kada znamo što je osoba rekla, kakav je rezultat ostvarila i kako se ponašala dok je rješavala problem, možemo donositi potpunije i odgovornije odluke o zapošljavanju, razvoju i organizacijskim procesima.
Pritom nije važno samo što tehnologija može mjeriti, nego i kako će organizacija prikupljene podatke koristiti. Ljudi koji sudjeluju u takvim procjenama moraju i sami imati konkretnu korist od njih. Ako rezultati ostaju isključivo u rukama uprave i visokog menadžmenta, alat će se lako početi doživljavati kao instrument nadzora. Ako, međutim, zaposlenik dobije konstruktivan uvid koji mu pomaže u vlastitom razvoju, boljem razumijevanju načina na koji radi ili lakšem obavljanju svakodnevnih zadataka, tehnologija se počinje doživljavati kao podrška.
Najkvalitetnije poslovne odluke donose se kada se, uz izjave ljudi, analizira i njihovo stvarno ponašanje, ali i kada se prikupljeni podatci koriste odgovorno i u korist ljudi na koje se odnose. Upravo zato bihevioralna znanost postaje sve važniji alat u poslovnom odlučivanju. DeeP Project povezuje kvantitativna istraživanja, psihometriju i bihevioralni laboratorij kako bi se odluke o ljudima, iskustvima i procesima donosile na temelju boljeg razumijevanja stvarnog ponašanja, a ne samo dojma.
