Tijekom svog govora na 19. konferenciji Zagrebačke burze Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic Grupe, obrušio se na sudionike tržišta kapitala, regulatora, ali i medije. Kriza koja potresa Hrvatsku nije samo ekonomska i politička, već i kriza etičnosti i nepoštivanja kodeksa korporativnog upravljanja, sažeto zvuče Tedeschijeve teze. U razgovoru za Poslovni dnevnik Tedeschi se osvrnuo na cijeli niz problema s kojima se suočava hrvatsko gospodarstvo.

Vrlo jasno ste kritizirali slučaj Podravke i prozvali sve odgovorne. Što bi ste vi napravili da ste na čelu Podravke?
Podravku sam spomenuo samo kao jedan od posljednjih primjera nerazumijevanja dioničarstva i iznimno niske razine korporativnog upravljanja u našoj sredini. Govorio sam na temelju podataka dostupnih iz medija, s aspekta nedopustivosti da bilo koja skupina dioničara sredstvima kompanije pokušava ojačati svoju poziciju, dok ostali nemaju tu mogućnost. To je nedopustivo, protuzakonito i protiv kodeksa Burze. Puno više slučajeva, ne samo Podravka, pokazuje nažalost nerazumijevanje obaveza članova Uprave i Nadzornog odbora. Osobno sam još kao predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca 2005. govorio o tome kako je neprimjereno visoke državne dužnosnike postavljati u Nadzorne odbore, jer dolaze u sukob interesa, a često za obavljanje tih funkcija nemaju ni znanja ni vremena. Često se provlači teza kako će pojedini dioničar postaviti člana NO-a kako bi u određenoj kompaniji štitio njegove interese. To je pogrešna interpretacija, jer Zakon o trgovačkim društvima jasno kaže kako članovi uprave i NO-a moraju prvenstveno štititi interes tvrtke, a ne pojedinog dioničara. Svatko tko se prihvati članstva u NO-u i smatra da je njegov mandat štititi interes pojedinog dioničara je u krivu. Tako i imenovani član NO u Podravci, ako država ima 25 posto udjela u kompaniji, nije tu da štiti poziciju države, nego interes kompanije. Jednako je neprimjereno kada članovi uprave ili NO-a kažu kako nisu znali ništa o nepravilnostima u poslovanju. Njihova je odgovornost znati, jer mjesto u NO-u nije i ne može biti sinekura ili nagrada. To je obaveza, neovisno o tome je li ona plaćena ili nije. Istaknuo sam i potrebu većeg angažmana institucionalnih investitora koji su educirani i dobro ekipirani i trebaju težiti pronicanju u dubinu strukture poslovanja kompanije u koju ulažu. Moja glavna poruka financijskoj zajednici bila je – nemojte gledati samo trendove, bitni su fundamenti, stabilni temelji. Gledajte kvalitetu uprave, NO-a, transparentnost, procedure, bit poslovanja kompanije, jer to znači ući u suštinu.

Rekli ste kako nas osim ekonomske, potresa i politička i etička kriza. Mislite li da će Hrvatska izvući neke pouke iz ove krize?
Uvjeren sam da svakoga dana, koliko god sporo, izvlačimo pouke kao svjedoci onoga što kao društvo u cjelini radimo loše i onoga što radimo dobro. Po prirodi sam optimist i ne bih djelovao i javno istupao kada ne bih smatrao da postoji šansa. Ipak, stvari se trebaju mijenjati brže, a osnovni preduvjet promjena je odustajanje od dosadašnjeg komfora. To, naravno, ide teško, pa se strukturne promjene ne događaju jednostavno. Ima nade, ali promjene se neće događati brzo. No, to ne znači da treba prestati govoriti ili inzistirati da se djeluje. Neovisno o tome koliko ima problema u poslovnoj zajednici, o stvarima poput poštivanja zakona, borbe protiv kriminala i korupcije, jednakih pretpostavki za sve ili poštivanja tržišne utakmice treba otvoreno govoriti. Što prije počnemo, a mediji o tome pisati, stvorit ćemo okruženje koje poziva na unapređenje odnosa ili kvalitete rada. Svatko, pak, djeluje sa svoje pozicije, tako sam na početku i istaknuo da se svatko najprije treba dokazati osobnim primjerom, kako bi mogao kritički govoriti o širem kontekstu.

Očekujete li uskoro promjenu ekonomskog modela koji je utemeljen na izvozu i proizvodnji?
Trenutno iz smjera Vlade nema naznaka promjene ekonomskog modela, što se najbolje ocrtava u najavama nacrta proračuna za 2010. Mislim da neće doći do značajnih promjena vezano za makroekonomski okvir. Ipak, realni sektor i privatno poduzetništvo su žilavi faktor i sigurno je da će poduzetnici tražiti mogućnosti boljeg plasmana roba i usluga u inozemstvu, ali i jačanje svoje pozicije na domaćem tržištu. Ono što poduzetnici traže od Vlade je olakšavanje realizacije tih mogućnosti.Država mora srediti javne financije kako bi je inozemne financijske institucije prepoznale kao kredibilnu, čime bi kreditni rejting države porastao. U takvim bi se okolnostima država mogla relativno povoljno inozemno zaduživati, a to je onda mjerilo prema kojem će i privatne kompanije moći doći do sredstava. Unutar države ostat će relativno dovoljna količina sredstava koje će realno gospodarstvo moći iskoristiti za financiranje. Posljednjih godinu dana država je povukla na sebe kompletan financijski potencijal, pa privatne tvrtke nisu imale pristup kapitalu. Zaduživati su se mogle samo velike tvrtke i one u pretežito stranom vlasništvu.

Je li privatizacija državnih poduzeća temeljno rješenje za njihove probleme?
Privatizacija sama po sebi nije rješenje, jer država ne mora nužno biti loš vlasnik. Ona to danas jest, jer ne shvaća ili ne želi shvatiti ulogu vlasnika. U interesu je vlasnika da na čelna mjesta postavi kompetentne, a ne podobne. Interes vlasnika je transparentno poslovanje i stvaranje novih vrijednosti, a ne uhljebljivanje rođaka, kumova, članova ili simpatizera neke političke opcije. Javna poduzeća i državni monopoli moraju biti u funkciji razvoja, težiti pružanju što kvalitetnijih usluga građanima i stvaranju novih vrijednosti. Javna poduzeća ne mogu biti poligon za diletantizam, nepotizam, političku podobnost i slične kategorije. To nema veze s biznisom i korporativnim upravljanjem.Potrebno je stvoriti prostor za drukčiji moralni sustav. Hrvatska je mala zemlja u kojoj se svi znaju. U našem malom zatvorenom društvu vlada politika nezamjeranja. Stvoreno je okruženje u kojem je normalno ne pridržavati se kodeksa korporativnog upravljanja, ne poštivati zakon, da svi dioničari nemaju jednaka prava, da nema zaštite ulagača, a pravna država često ne funkcionira. Tijela koja postoje radi kontrole svih tih procesa ne reagiraju. U konačnici građani sliježu ramenima i konstatiraju “još jedna afera, još jedan problem u nekoj tvrtki, još jedan kriminal“.

Za obračun s korupcijom ne trebaju milijarde

Je li obračun s korupcijom jedan od načina rezanja javnih rashoda?
Obračun s korupcijom i kriminalom nije primarno pitanje dodatnog troška. Država ima instrumente za taj obračun – policiju, istražne organe, pravosuđe i zakone. Zakoni su u ovoj zemlji dobri, ali ih treba poštivati. Nije potrebno u sustav ubrizgati novih milijardu ili pet da se započne obračun s korupcijom, unaprijedi rad javne uprave i uvede reda u državna poduzeća i javne monopole. Svjedočimo Vladinim izmjenama u upravama i NO-ima javnih poduzeća, gotovo svaki dan se otkrije neka nova nepravilnost u poslovanju. Ako je to naznaka da je država odlučila pokazati kako se dosadašnje stanje više neće tolerirati, onda će se stvarati prostor za pozitivne promjene. Kada postoji uređen sustav, na poduzetnicima je da svojom kreacijom, znanjem i naporima ostvare bolje rezultate. Tada će se više proizvoditi i stvoriti preduvjeti za povećanje konkurentnosti.

Rekli su

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

Ante Samodol, Hanfa
Ante Samodol, predsjednik Uprave Hanfe, odgovarajući na Tedeschijevu prozivku rekao je kako “ni Hanfa, a koliko zna ni Burza, nemaju laboratorij za proizvodnju Lerovite”. “Za utjehu Tedeschiju, osobno pijem Cedevitu”, našalio se. Dodao je da je Hanfa u slučaju Podravke još prije dvije godine na zahtjev Državnog odvjetništva napravila analizu transakcija te da i sad radi svoj posao i usko surađuje s institucijama poput DORH-a.

Roberto Motušić, ZSE
Upitan da prokomentira prozivke Emila Tedeschija predsjednik Uprave Zagrebačke burze Roberto Motušić poručio je da nema komentara jer ne želi da dođe do ‘prepucavanja’ preko medija.

Hrvoje Japunčić, Trcin vrijednosnice
“Slažem se s Tedeschijem. Treba se pitati i koliko sami investitori brinu da bi dobili sve informacije. Sustav “mrkve i batine” bio bi najbolje rješenje. Tvrtke moraju shvatiti zašto je dobro u roku podnositi izvješća i redovito imati sastanke sa investitorima”, poručio je Hrvoje Japunčić.

Dinko Novoselec, AZ fond
Predsjednik Uprave AZ fonda Dinko Novoselec na Tedeschijevo pitanje zašto ulagači nisu “roštiljali” Uprave tvrtki kaže: “Ulagači roštiljaju Uprave tako da izađu iz vlasničke strukture”. No, nije htio dalje komentirati izjave Tedeschija jer, kako kaže, nije bio u dvorani i slušao govor.

Ivan Ivin, MP Invest
“Svaka kompanija ima statut koji regulira rad Uprave, NO i cjelokupnog poslovanja”, poručio je predsjednik Uprave MP Investa Ivan Ivin. “Tvrtke koje su izlistane na Zagrebačkoj banci moraju biti transparentne i moraju raditi po zakonu. No taj zakon se mora i provoditi”, dodao je.