Pet godina nakon što se Hrvatska izvukla iz ponora gospodarske i opće društvene krize, vidimo i prepoznajemo koliko je danas promijenjen smjer Hrvatske.

Plaće rastu, raste i zaposlenost. Imamo investicijski rejting i, nakon niza godina, ponovno rastemo na ljestvicama konkurentnosti, ekonomskih sloboda i lakoće poslovanja. Uspješno održavamo makroekonomsku stabilnost, trudimo se izgraditi konkurentan porezni režim i pružiti poticaje novim poslovima i investicijama.

U ovoj godini na izmaku, Hrvatska će, prema prognozi Hrvatske narodne banke, ostvariti realni gospodarski rast od 3 posto. To je nastavak višegodišnjeg trenda rasta koji u Hrvatskoj ostvarujemo od 2015. godine. Sve su to dobre vijesti koje, kako volim kazati, ulijevaju umjereni optimizam.

Bitno je to isticati jer, kada sam prije gotovo pet godina stupila na dužnost Predsjednice Republike, u veljači 2015., Hrvatska je u ekonomskom smislu bila "bačena na koljena". Pad gospodarstva, nelikvidnost tvrtki, smanjivanje životnog standarda građana, velika nezaposlenost i drugi problemi, poput velikog broja građana u dužničkom ropstvu, uvelike su narušili gospodarsku stabilnost države i egzistencijalnu sigurnost naših građana.

Hrvatska ja tada bila jedna od najzaduženijih država Europe, s najvišom stopom nezaposlenosti i katastrofalnim stanjem državnih financija. S kreditnim rejtingom ispod investicijske razine, neizvjesnost u ekonomsku održivost je rasla, a besperspektivnost društva ogledala se u egzodusu radno sposobnog stanovništva, ponajviše mladih i obrazovanih ljudi. 

Obrazovanje i demografija
Ustrajala sam tada na poticanju izgradnje modernog tržišnog gospodarstva, u kojem privatni sektor, napose izvoznici, stvaraju, potiču i jamče stabilan gospodarski rast i razvoj. Imajući na umu kako je znanje temelj budućeg razvoja gospodarstva i države te kako je ljudski kapital najvrjedniji saveznik rastu i razvoju, obrazovanje i demografiju ocijenila sam kao dva izazova ekonomske održivosti koja zahtijevaju dugotrajnu sustavnu pozornost nadležnih struktura. 

Tražila sam provedbu reformi – i onih koje se odnose na državne institucije u širem smislu i onih koje se odnose na konkretno poslovno okruženje – kako bi se olakšalo poslovanje privatnom sektoru i poduzetnicima te ostvarila temeljna vrijednosti i središte svih naših napora, a to je – radno mjesto.
I kao što sam tada upozoravala kako trebamo provesti reforme s ciljem daljnjeg olakšavanja ulaganja i stvaranja okruženja prilagođenog poslovanju, tako i danas, bez obzira na ostvareni rast, pozivam na odlučnost i ustrajnost pri ostvarenju naših zajedničkih ciljeva i vizije razvoja. Jer mi ne možemo i ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom kako su strukturni problemi za hrvatsko gospodarstvo i dalje veliki i kako njihovom rješavanju trebamo prionuti odmah.

Prije svega moramo racionalizirati i digitalizirati državnu upravu kako bismo je učinili jeftinijom i učinkovitijom, na usluzi svakom građaninu i poduzetniku. Javna služba mora biti potpora, a ne zapreka rastu u modernom i inovativnom gospodarstvu temeljenom na znanju, kakvo želimo stvoriti. To podrazumijeva da ćemo promicati transparentnost i pokazati nultu toleranciju prema korupciji, ali i mentalitetu koji bi mogao izazvati bilo kakve bespotrebne odgode u poslovnim procesima ili kod pružanja javnih usluga građanima.

Drugi korak koji moramo učiniti je povećati razinu zaposlenosti i to modernizacijom ugovora o radu i poboljšavanjem uvjeta rada, kako bi se poboljšali izgledi zapošljavanja, napose mladih i žena, i smanjili poticaji za iseljavanje. Iseljavanje mladih i obrazovanih naš je najveći problem koji se vrlo jasno manifestira na tržištu rada u vidu manjka kvalificirane radne snage.

Naš dvostruki problem – loša ponuda kvalitetnih i dobro plaćenih radnih mjesta i nedostatan broj ljudi koji bi se zaposlili – mora se rješavati usporedno i kombinirano: razvojem strukture gospodarstva koje će stvoriti radna mjesta, našim ljudima ponuditi više plaće i bolje uvjete rada te ciljanim privlačenjem imigracije u sektore koji su deficitarni radnicima. Moramo konačno jasno reći – neka radna mjesta stvarat ćemo za našu radnu snagu, a za ona radna mjesta u kojima se na našem tržištu ne može naći radnik moramo se selektivno okrenuti drugim lokacijama i tržištima rada. 

Pravna sigurnost je imperativ
Treći korak u smjeru ostvarenja naših zajedničkih ciljeva i vizije razvoja je poboljšati uvjete poslovanja i jačati položaj Hrvatske kao konkurentnog, inovativnog, stabilnog i potpuno transparentnog odredišta za poslovanje i nova ulaganja. Pozdravljam i ohrabrujem daljnje smanjenje administrativnih, poreznih i neporeznih opterećenja. Međutim, investitorima moramo, prije svega, zajamčiti pravnu sigurnost ulaganja. Neizvjesnost propisa i zaostali sudski predmeti postali su preveliki uteg gospodarskom razvoju te odvraćaju u jednakoj mjeri i domaće i strane investitore od poslovanja u Hrvatskoj. 

Stječe se dojam kako pravosudni sustav nerijetko pogoduje nepravdi, prije svega zbog predugih postupaka. U toj situaciji bespredmetno je govoriti o poreznim oslobođenjima, olakšicama i poticajima za investicije, ako ćemo ih derogirati pravnom nesigurnošću. I naposljetku, četvrti korak koji moramo poduzeti je ojačati mirovinski i zdravstveni sustav, a to se ne može bez realnog sagledavanja stanja u kojem se nalazimo.

Podsjećam kako su hrvatski mirovinski i zdravstveni sustav u postojećim okolnostima neodrživi i predstavljaju najveći fiskalni rizik za državu. Umirovljenici su osuđeni na život s mizernim mirovinama, a dugovi u zdravstvu i liste čekanja i dalje ostaju problemi – problemi od kojih više ne možemo i ne smijemo bježati. 

Drugim riječima: moramo odgovoriti na ključne izazove, a to su osnažiti i ubrzati gospodarski rast, povećati zaposlenost, poboljšati uvjete poslovanja i ostvariti održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava. To su prioriteti hrvatske politike, čije ispunjenje očekuju naši građani i poslovna zajednica. To je ujedno i politika za koju se zalažem i kojoj ću ostati posvećena – još odlučnije i dosljednije.