Marina Biluš

Marina Biluš

Zlata vrijedno štivo za Markov trg

Foto: Patrik Macek/PIXSELL Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Najradije bih poruke naših gospodarstvenika uvela kao obaveznu literaturu uoči priprema pretenciozno najavljivanih, a nikad isporučenih reformi. Ti ljudi imaju što reći.

Prošloga ljeta, baš negdje u ove dane, dovršavala sam uvodnik za prilog Top 505, svojevrsnu rendgensku snimku domaće poslovne scene kakvu Poslovni dnevnik za svoje čitatelje "snima" već godinama analizirajući poslovanje najuspješnijih kompanija u Hrvatskoj.

Bilo je to u jeku krize Agrokora, kad je sav domaći poslovni svijet, mi novinari ponajviše, i prije konačne bitke hipotetski zbrajao žrtve tog najdramatičnijeg kompanijskog kolapsa u modernoj hrvatskoj povijesti. Godinu dana kasnije ratište pod famoznim Tornjem još nije napušteno, ali slika je jasnija i danas se čini da će neizlječivo ranjenih biti bitno manje nego se na prvu činilo. Nažalost, scenarij se ponavlja pa upravo važemo hoće li se na kraju urušiti i Uljanik te koga će još, obistine li se sve realnije crne slutnje, povući sa sobom.

No, u međuvremenu se, u nešto više od godinu dana, čak i puno malignije od ove dvije gospodarske tragedije, domaćom ekonomijom proširila jedna posve drukčija. Nažalost, u lanjskom sam uvodniku i sama bila zloslutnica zaključivši da je najveća pošast koja nam prijeti glad. Za ljudima. Za radnicima. Danas nam ona više ne prijeti. Posve nas je obuzela. Ali, to više nije novost. Sada, kada su i najveći optimisti shvatili o kakvom je drastičnom trendu riječ, pitanje svih pitanja postaje kako ga, ako ne zaustaviti, onda barem ublažiti i raditi na tome da se u doglednoj budućnosti preokrene. 

Srećom, stranice koje su pred vama nude velik broj odgovora. Iskustvo i vrlo konkretni prijedlozi samih gospodarstvenika, koji na plećima kompanija koje su sami izgradili ili ih vode u ovako izazovnim vremenima, osjećaju sav teret problema pod kojima, ruku na srce, grca i jedna premoćna Njemačka, zlata su vrijedno štivo za one koji nam kroje politiku, a kroz nju i poslovnu sudbinu. Iskreno, najradije bih te poruke naših sugovornika uvela kao obaveznu literaturu uoči priprema pretenciozno najavljivanih, a nikad isporučenih reformi.

"Napredak gospodarstva se ne može graditi na minimalnim plaćama i tome treba stati na kraj", poručio je, primjerice, našoj novinarki jedan od najiskusnijih kompanijskih čelnika iz sektora građevinarstva. Ne vidim zašto taj stav ne bi bio misao vodilja izmjena poreznoga zakonodavstva od kojih poslovna zajednica, ali i baš svaki drugi građanin toliko toga očekuje.

Ili, zašto ne poslušati konkretan savjet jednog od čelnih ljudi domaćeg IT sektora koji kaže: "Nužan je snažan fokus da čim prije postanemo dio EU programa okupljenih pod inicijativom Digital Single Market, Industrija 4.0, za što postoje stabilni financijski izvori EU fondova". Osim toga, pa nije neka nauka raspitati se po kakvom to modelu posluju tvrtke koje prerastaju u izvozne prvake nakon što su ih preuzeli strani vlasnici ili su ih sami pokrenuli u Hrvatskoj. Ili proučiti 'recept' onih koji se ističu višeznamenkastim rastom. 

Sve nabrojeno tek je komadić velikog mozaika koji su na našim stranicama složili vodeći ljudi svakog od najvažnijih sektora hrvatske gospodarske stvarnosti. A ti ljudi imaju što reći. Nemali broj njih svojim je strategijama tvrtkama kojima su na čelu osigurao rast svim preprekama unatoč. Ako već dosad nisu, na Markovu bi trgu mogli početi od toga. Pročitati, podcrtati, okupiti one koji znaju i mogu, pa s iskustvima izniklim iz prakse graditi put kojim ćemo i svi ostali kročiti. Lakše dišući. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!