Potrošnja pada zbog stagnacije primanja donjih 75% stanovništva

Autor: Michael Spence , 30. prosinac 2014. u 22:00

Digitalna tehnologija i kapital uklonili su potrebu za nizom radnih mjesta u srednjem prihodovnom razredu ili ih preselile u inozemstvo, što je dovelo do viška u opskrbi radnom snagom koja je doprinijela prihodovnoj stagnaciji upravo u tom platnom razredu.

Od svjetske financijske krize 2008. godine zapažen je jedan zapanjujući obrazac: vlade, središnje banke i međunarodne financijske institucije primorane su dosljedno spuštati predviđanja za rast.

Uz tek rijetke iznimke, ovo se odnosi i na predviđanja za svjetsko gospodarstvo i za pojedinačne države. Obrazac je to koji je izazvao stvarne štete jer prekomjerno optimistične prognoze uzrokuju odgodu mjera potrebnih za poticanje rasta te tako onemogućuju potpuni gospodarski oporavak. Prognozeri se moraju pomiriti sa svime što je pošlo po krivu. Srećom, kako se poslijekrizno razdoblje produljuje, neki dijelovi slagalice koji su dosad nedostajali konačno se pojavljuju. Ustanovio sam njih pet. Prvo, sposobnost fiskalne intervencije, bar među razvijenim zemljama, nije dovoljno iskorištena.

Kako je ustvrdio bivši američki ministar financija Frank Newman u svojoj novoj knjizi "Spas od državnog duga", sposobnost neke države za provedbu fiskalnih intervencija uspješnije se procjenjuje prouči li se ukupna bilanca negoli tradicionalnom metodom usporedbe duga (obveza) i BDP-a (tijeka). Oslanjanjem na ovu tradicionalnu metodu propuštene su brojne prilike, osobito uzme li se u obzir da produktivna ulaganja u javni sektor sama sebe isplaćuju. Ulaganjima u infrastrukturu, obrazovanje i tehnologiju potičemo dugoročni rast. Zahvaljujući njima jačaju konkurentnost i inovativnost, kao i povrat novca u privatni sektor, što pak osnažuje rast i zapošljavanje. Ne treba nam visoka stopa rasta želimo li započeti sa značajnim ulaganjima – osobito imamo li u vidu trenutno niske troškove zaduživanja. 

Europski otpor
Istraživanje Međunarodnog monetarnog fonda ukazuje na to da upravo ovi fiskalni množitelji, drugi čimbenika kojega prognozeri opetovano zanemaruju, variraju ovisno o postojećim gospodarskim uvjetima. U gospodarstvima sa suviškom kapaciteta (uključujući ljudski kapital) i visokim stupnjem strukturalne fleksibilnosti, ti množitelji viši su nego što se  nekoć smatralo. Primjerice, u SAD-u je strukturalna fleksibilnost doprinijela gospodarskom oporavku i pomogla toj zemlji u prilagodbi dugoročnim tehnološkim promjenama i globalnim tržišnim silama. Za razliku od toga, u Europi su strukturalne promjene naišle na otpor.

Premda je fiskalni poticaj u Europi i dalje opravdan, strukturalna krutost smanjit će njegove pozitivne učinke na dugoročni rast. Bilo bi lakše opravdati europske fiskalne intervencije da ih prate mikroekonomske reforme usmjerene na jačanje fleksibilnosti. Treći komadić slagalice tiče se jaza između ponašanja financijskih tržišta i stvarne privrede. Sudeći isključivo prema cijeni nekretnina, moglo bi se zaključiti da rast cvjeta. Očito nije tako. Glavni razlog ovog razilaženja jesu nevjerojatno blage mjere monetarne politike koje su preplavljivanjem financijskih tržišta likvidnošću trebale potaknuti rast. Međutim, i dalje je nejasno uzrokuju li povišene cijene nekretnina jačanje ukupne potražnje ili tek utječu na prevagu u raspodjeli bogatstva. Isto tako, ne zna se što će se dogoditi s tim cijenama kada dođe do povlačenja monetarne pomoći.

Promjene tržišta rada
Četvrti čimbenik tiče se kvalitetne vlasti. U posljednjih nekoliko godina primijetili smo obilje primjera vlada koje zlorabe svoju vlast u korist vladajuće elite, svojih zagovornika ili niza interesnih skupina, što je imalo pogubne učinke po regulativu, javna ulaganja, uslužni sektor i rast. Pravilno i dobro upravljanje javnim službama, javnim investicijama i javnom politikom od ključne je važnosti, a države koje privlače i motiviraju kvalificirane i vješte direktore javnih tvrtki i agencija uspješnije su od svojih konkurenata. Konačno, a možda i najvažnije, opseg utjecaja i vijek pada ukupne potražnje puno su veći od očekivanog, dijelom zbog činjenice da zapošljavanje i prosječni dohodak kaskaju za rastom. Ovaj fenomen prethodio je krizi, a visoki dug građana pogoršao je njegove posljedice nakon krize. stagnacija primanja u donjih 75 posto stanovništva u pogledu raspodjele predstavlja naročito velik izazov, osobito zbog činjenice da upravo ona utječe na pad potrošnje, podriva društvenu koheziju (a time i političku stabilnost i učinkovitost) te ugrožava međugeneracijsku mobilnost – napose u područjima u kojima je javno školstvo u nezavidnom stanju.

Katkad se promjene odvijaju tempom kojega pojedinci i sustavi jednostavno ne mogu pratiti. Čini se da se upravo to događa i sada. Burze rada izbačene su iz položaja ravnoteže kada su nove tehnologije i obrati u globalnim ponudbenim lancima uzrokovale potrebu da se tržište rada promijeni brže nego što se ponudbeni lanci uspijevaju prilagoditi. Navedeno nije trajno stanje, no prijelazno razdoblje bit će dugo i složeno. Iste one sile koje dramatično jačaju produktivni potencijal svjetskog gospodarstva uglavnom su zaslužne i za negativne trendove u raspodjeli dohotka. Digitalna tehnologija i kapital uklonili su potrebu za nizom radnih mjesta u srednjem prihodovnom razredu ili ih preselile u inozemstvo, što je dovelo do viška u opskrbi radnom snagom koja je doprinijela prihodovnoj stagnaciji upravo u tom platnom razredu.

Agresivna ulaganja 
Snažnija reakcija zahtijevat će svijest o naravi izazova i spremnosti da ih se riješi agresivnim ulaganjima na ključnim područjima, napose na području obrazovanja, zdravstva i infrastrukture. Svi moraju shvatiti da je ovo jako težak trenutak te da države moraju mobilizirati vlastite resurse koji će njihovim stanovnicima pomoći da premoste ovo prijelazno razdoblje. To podrazumijeva prihodovnu preraspodjelu i osiguravanje pristupa osnovnim službama i uslugama. Čak i ako suprotstavljanje nejednakosti i promicanje međugeneracijskih prilika sa sobom donose i neke marginalne negativne učinke te sputava određene inicijative, i dalje su vrijedni toga. Premda ključne javne službe poput školstva i zdravstva nikada neće biti učinkovite kao alternative u privatnom sektoru, javne službe nisu greška na područjima gdje su dosad javne službe podrazumijevale isključivost i nejednake mogućnosti.Možemo se samo nadati da će rastuća svijest o ovim i drugim čimbenicima imati pozitivan učinak na politiku u nadolazećoj godini. 

© Project Syndicate, 2014.

Komentari (1)
Pogledajte sve

„Prekomjerni optimisti“ gospodarskog rasta, neka se pobrinu o pet elemenata iz postkriznog znanja, kako bi postali produktivni i instruktivni za „politiku u nadolazećoj godini“!!!
Ako ovu sugestiju i instrukciju parafraziramo, možemo reći slijedeće: Gospodine Grčiću, da bi konačno prestali biti „prekomjerni optimista“ povedite računa o slijedećem:
1. „Provedba fiskalnih intervencija uspješnije se procjenjuje prouči li se ukupna bilanca negoli tradicionalnom metodom usporedbe duga (obveza) i BDP-a (tijeka).“. Pročitajte knjigu „ bivšeg američkog ministra financija Frank Newman i njegovu knjigu “Spas od državnog duga”, pa tek onda pripremajte Proračun za 2015 godinu!!!
2. Ulažite g. Grčiću „u infrastrukturu, obrazovanje i tehnologiju“ jer to su „fiskalni množitelji“ koji potiću dugoročni rast!!!
3. Ne referirajte se, g.Grčiću u svom „prekomjernom optimizmu“ na cijene nekretnina, jer „je nejasno uzrokuju li povišene cijene nekretnina jačanje ukupne potražnje ili tek utječu na prevagu u raspodjeli bogatstva“!!!
4. Prestanite g. Grčiću sa svojim timom, zlorabiti „ svoju vlast u korist vladajuće elite, svojih zagovornika ili niza interesnih skupina, jer to ima pogubne učinke po regulativu, javna ulaganja, uslužni sektor i rast“!!!
5. „ Krenite u agresivno ulaganje“ g. Grčiću, agresivno ulažite u „ obrazovanje, zdravstvo i infrastrukturu“, pri čemu se oslanjajte na „mobilizaciju vlastitih resursa“ jer će to stanovnicima „pomoći da premoste ovo prijelazno razdoblje. To podrazumijeva prihodovnu preraspodjelu i osiguravanje pristupa osnovnim službama i uslugama. Čak i ako suprotstavljanje nejednakosti i promicanje međugeneracijskih prilika sa sobom donose i neke marginalne negativne učinke te sputava određene inicijative, i dalje su vrijedni toga. „!!!
Pa neka nam je Sretna Nova 2015 godina!

New Report

Close