Prije 7-8 godina sudjelovao sam na skupoj edukaciji za top management na koju me velikodušno poslao bivši poslodavac. Internacionalnu skupinu od 20-ak menadžera, biranih da bi preuzeli vodeće funkcije u grupi trenirao je vrhunski američki coach. Iako je ambijent osmanlijske kapetanije nad Bosporom bio prekrasan, ideja cjelodnevnog sjedenja na stolcima poredanima u krug s isto tolikim brojem bankara mi je budila nervozu.
Kada je harvardski guru najavio da ćemo čuti nešto što nismo nikada i da će to ostaviti duboki trag na nama, u 10-ak minuta uspio sam se s njim posvađati u pravoj balkanskoj maniri, naravno apsolutno nepotrebno. Iznenada me upitao jesam li ja iz Hrvatske. Nakon potvrdnog odgovora nastavio je "A kada su Hrvati zadnji puta imali svoju državu?" Nije mi se o toj tezi diskutiralo pa sam odgovorio "otprilike 1000 godina". Kada su sluge, ljudi reagiraju na dva načina: ili pognu glavu, rade, a sebi mrmljaju u bradu i potiho rovare ili galame. Ti si od ovih drugih, ali u tome nema nikakvog smisla, ti si kao hardver bez softvera. No i to je normalno, upravljanje se uči stoljećima pa nije čudo da si takav, a isto tako i država – rekao mi je Amerikanac.
Bez stranog tutora
Komentar me razveselio, nismo mi ukleti narod nego narod koji je u tranziciji i koji uči upravljati. Činjenica da su Hrvatima vladali drugi, u kombinaciji s pograničnom zonom s čestim ratovima doprinijela je kulturi koja je spretnija u tome kako zaobići sustav nego ga izgraditi; misli da su svi na vlasti jednaki i da su tu da izvuku korist na štetu naroda, da je onaj tko ne plati porez ili zaobiđe zakon sposoban, a da je dugoročno planiranje izmišljotina.
Težak život učinio nas je i ljubomornima, ne opraštamo neuspjeh, a još manje uspjeh. Najmanje volim tezu da se to ne može promijeniti i da Hrvatima treba strani tutor. Pomaka na bolje ima, vide se i do njih će svakako doći, pitanje je koliko brzo i gdje će u to vrijeme biti narodi oko nas. Hrvatska je krasna domovina, nažalost ima malo stanovnika, ali sposobnih i prilagodljivih. Smještena je u Europi, s korektnim obrazovanjem, još uvijek prihvatljivim deficitom i stabilnim prihodima od turizma. Mala je kao tržište, ali bi se stoga s njom trebalo lako upravljati. Problemi prevelike javne potrošnje, neefikasne uprave, lošeg pravosuđa i prenormiranosti nisu mali, ali niti najveći na svijetu.
Nismo bez znanja
Ako postoji volja onih koji vode zemlju i većine građana, uz nešto znanja koje se kod nas može naći, dovoljno odlučnosti, zajedništva i podrške, većina se njih može u relativno kratkom roku riješiti.HPB je primjer "u malom" da je moguće. Doduše prijatelj mi je rekao da sam u zadnje dvije godine ostario za četiri, no to možda nema veze s bankom. Žao mi što nemam originalniju misao za ovu kolumnu, ali naši su izazovi ustvari puno manji nego što nam izgledaju, samo ih naš mentalitet čini teško rješivima. To se može promijeniti, a ja se nadam da ću to dočekati dok sam još radno sposoban.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Šteta da niti jedan od novinara Poslovnog dnevnika nezana da mnogi smatraju da je “mentalitet” (u strožem smislu faktor nacionalne psihe) najvažniji ekonomski faktor koji odlučuje ekonomsku sudbinu zemlje. Poput karaktera koji određuje životnu sudbinu svakog čovjeka, individualnog pojedinca.
Ovog proljeća Češka će odbaciti minimalni tečaj korune prema euru (neće više biti 27 : 1 nego bitno niže). 15. siječnja prošle godine Švicarska je odbacila minimalni tečaj franka prema euru (1 : 1,2).
Eh sad, bitno je reći da je u oba slučaja razlog identičan: goleme rezerve eura – stotine milijardi u slučaju Švicarske odnosno desetine u slučaju Češke. Češka je imala 2012 oko 20 milijrdi eura, danas ih ima više od 70. I naravno, opet se postavilo pitanje: što će Češka – kao i prije nje Švicarska – učiniti sa svim tim brdima eura? Razmislite o ovome kada se opet povedu diskusije o tečaju kune; odnosno što je to što nacionalnoj valuti jedne zemlje daje snagu. Sigurno ne prodaja naslijeđene državne imovine i obveznica!
Češki mentalitet je ostao potpuno isti i za vrijeme socijalizma – nije na njega uopće djelovao. Kada je Volkswagen kupio Škodu, Nijemci su se začudili da je u boljem stanju i bolje organizirana nego (tada već njihov) njihov Seat u Španjolskoj.
„..odlučnost, zajedništvo i podrška većine“ je formula za rješavanje izazova ili rješavanje „problema prevelike javne potrošnje, neefikasne uprave, lošeg pravosuđa i prenormiranosti „!!!!
Promjena mentaliteta uz odlučnog menangementa ,uz podršku i promjenu mentaliteta tima i svih sudionika(dionika), riješit će problem koji i nije „mali, ali niti najveći na svijetu“ !!!!
Dakle, tipično menangersko mudrovanje i pametovanje. Ništa novo! Osim menangerskog populizma koji je ovdje itekako otvoreno politički proklamiran! Valjda je tome pomogao Trump i populistički vjetrovi koji pušu sa zapada i istoka!
Međutim, tržište , kako bi rekao Rodik, je ono što ograničava sve populizme!!!! A tržište je odredilo sudbinu i predsjednika uprave HPB!!! Samo što on to jadnik ne vidi!
Uključite se u raspravu