Posljednji teroristički napadi koji potresaju Europsku uniju ponovo su u fokus stavili politiku Angele Merkel prema izbjeglicama s Bliskog istoka te u medije vratili naslove poput onoga treba li Europska unija svog Donalda Trumpa umjesto popustljive vječne njemačke kancelarke.

U napadu opravdanog bijesa europska javnost se pita kako ponovo postati kolijevka sigurnosti i različitosti, a nenamjerno na ruku idu svim desnim strujama koje za Uniju nemaju dobre planove te zasigurno ne podržavaju ujedinjenje različitosti nego više zazivaju ujedinjenje isključivosti. I nema u ovom trenutku u tome ničega čudnoga jer svaki oblik ekstremnosti obično zaziva i na drugoj strani sličnu reakciju, ali ostaje pitanje je li politika Angele Merkel ispravna, a odgovor ostaje dvojak ovisno iz kojeg se rakursa promatra – ekonomskog ili društvenog.

Naime, dvije struje nikako se ne mogu pomiriti te je Europa u nekoj mjeri kroz godine postala, uostalom kao i ostatak razvijenog ali krizom pogođenog svijeta talac jednog smjera koji kao da namjerno isključuje drugi – ekonomija kao znanost odmakla se od ostalih društvenih znanosti previše promatrajući svijet jedino kroz prizmu brojeva i isplativosti a daleko manje iz potrebitosti koja proizlazi iz nekih drugih ljudskih pobuda poput duhovnih ili psiholoških. Dogodilo se to i nepogrešivoj kancelarki kada je gledano s ekonomske strane pustila izbjeglice u Europsku uniju.

Ako se zamislimo nad činjenicom kako samo Njemačkoj u ovom trenutku nedostaje oko milijun i šezdeset tri tisuće radnika i da se radi o povijesnom rekordu te zemlje onda je potez kancelarke Angele Merkel potpuno jasan – brzo i sigurno dovođenje jeftine radne snage iz ratom opustošenih zemalja ono je što ne smo Njemačka već globalno stara Europa treba. Ali u tom trenutku zaboravilo se na jednu puno važniju stvar a ona nije ekonomska već sociološka, a zove se integracija doseljenika.

Nešto što su Sjedinjene Američke Države iz europske pozicije nekako jednostavno i olako riješile još prije više stotina godina u Europi se čini kao nemoguć zadatak. Nemojmo zaboraviti da su teroristi mladi ljudi obično odrasli ili barem proveli veći dio života i zemlji u kojoj gaze ljude kamionima ili probadaju noževima – to pokazuje da na starom kontinentu nešto ozbiljno nije uredu. A to nešto je vođenje ispravne ali prenaglašene ekonomske politike na štetu svega ostalog. Da, Europska unija nastala je na ideji trgovinske razmjene i povećanja tržišta i mobilnosti radne snage, ali kada je to postigla stala je.

Pod pritiskom njemačke politike štednje, politike koju je nametnula ista kancelarka koja je sada suočena s optužbama da nije trebala otvarati granice izbjeglicama Europa je devastirana jer je zaboravila ono najvažnije a to je humanost – najbolji primjer za to je Grčka, a moglo bi se navesti još pokoju državu koja je platila naglasak na ekonomsko unatoč svemu drugome. Nažalost sada Europska unija – ujedinjena u različitosti, a u stvari ujedinjena u štednji plaća visoku cijenu ne gledanja na druge potrebe svojih građana osim čiste ekonomske računice. I da se razumijemo jedno ne bi trebalo niti isključuje drugo. Samo se treba toga s vremena na vrijeme sjetiti kako ne bi ostali vječni taoci terorizma i siromaštva.