U Hrvatskoj je u listopadu potrošnja porasla 5,3 posto na godišnjoj razini, što je znatno veći rast nego što se očekivalo i najveći u posljednjih devet godina, stoji u najnovijem izvješću Državnog zavoda za statistiku.  I prije nego počnu politička prepucavanja tko je za to zaslužan – oporba iz prijašnjeg mandata ili vladajući u posljednjih nekoliko mjeseci valjalo bi zastati i razmisliti koliko je statistika kao znanost varljiva.  

Prva stvar koja upada u oči kod priče o osobnoj potrošnji je nešto što ističu i svi ozbiljnjiji analitičari – zamjetan udio spomenute potrošnje, oko 40 posto, nominalnog prometa u trgovini na malo i dalje je usmjeren na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Podatak je to koji ne bi trebao veseliti nikoga iz političkog establišmenta jer on prevedeno na jezik običnih ljudi znači da 40 i više posto onoga što zaradimo trošimo na osnovne živežne namirnice, naravno nakon toga na režije, a tek onda ako nešto ostane za kulturu, društveni život, izlaske, putovanja i slično.

Neumjereni optimizam 
Istovremeno, nazovimo je "jalova" osobna potrošnja, bila je jedan od najvažnijih pokretača ubrzanja rasta BDP-a u trećem tromjesečju na 2,9 posto na godišnjoj razini, što je najbrži rast gospodarstva u posljednjih osam godina. Stoga, oni koji odlučuju prije nego što krenu u neumjereni optimizam trebaju malo podrobnije pogledati strukturu potrošnje, ali i strukturu rasta BDP-a i zapitati se imali baš toliko razloga za veselje.Naime, ako je rast BDP-a potaknut kroz dvije kategorije – turizam i osobnu potrošnju – tada je pitanje je li taj rast pogodovao izvozu ili rastu domaće proizvodnje.

Ako je rast temeljen na potrošnji građana na osnovne namirnice onda je on prije svega generirao rast u drugim djelovima EU (primjerice u Poljskoj iz koje nam dolazi jeftina suspektna piletina), ili je generirao dobit stranim vlasnicima velikih hotelskih kuća. U oba slučaja nije na zdravim temeljima pomogao Hrvatskoj.Ali dok nam Zavod za statistiku poručuje da primanja trošimo isključivo na prehranu, Eurostat nam šalje optimistične podatke. Naime, velika većina Hrvata može si priuštiti izlaske i slobodne aktivnosti te smo po tome među boljima u Europi.

Za izlaske u Hrvatskoj novca nema 4,3 posto mladih u dobi od 16 do 25 godina, a u EU-u 11 posto. Izlazak s prijateljima ili obitelji na piće, ručak ili večeru barem jednom mjesečno ne može si priuštiti 8,7 posto Hrvata, a 9,3 posto ih nema dovoljno novca na neku redovitu aktivnost u slobodno vrijeme i po tome bolje stoje od europskog prosjeka, pokazuju podaci za 2014. godinu, koje je objavio Eurostat. 

Zapetljana metodologija
Ako si na trenutak dopustimo sumnjati u zapetljane statističke formule i njihovu metodologiju, bez puno razmišljanja možemo vidjeti da u ove dvije dijametralno suprotne priče nešto ne štima. Većinu onoga što imamo trošimo na hranu kaže DZS, a Eurostat kako imamo sredstava za zabavu više od prosjeka EU. Zaključak bi bio da nam nikada nije bilo bolje, a da Europi (posebice Njemačkoj gdje 14,3 posto stanovništva nema za odlazak na piće, ručak ili večeru jednom mjesečno) nikada nije bilo gore.Statistika je čudna znanost – jedna noga u vrućoj vodi, a jedna u ledenoj ne znači da vam je ugodno toplo, obično znači da ste opekli jednu nogu, a zaledili drugu. Tako je i s ove dvije priče, one na prvu samo pokazuju da volimo dobro pojesti, ali i izlaziti. Za ostalo sigurno ne ostaje niti novčića.