Poslovni dnevnik već četiri godine u prosincu izdaje posebno glossy izdanje pod nazivom Poslovna 201…(u današnjem broju Poslovna 2014.) Već četiri godine istaknuti predstavnici poslovne scene u našem posebnom izdanju iznose svoja predviđanja razvoja gospodarske situacije u državi u idućoj godini. I već četiri godine predsjednici uprava najvećih tvrtki, predsjednici udruženja poslodavaca, ali i predstavnici akademskih i istraživačkih krugova ukazuju na stvari koje bi se mogle popraviti i upućuju određeni apel Vladi da se probudi iz letargije. Već četiri godine u svojim kolumnama  poduzetnici pokušavaju održati određenu dozu optimizma te opravdati i neke neugodne poteze (poput otpuštanja) koje su morali provoditi u godini ranije. Iz svega toga, kroz upozorenja o previsokoj cijeni rada, administrativnim barijerama, previsokim parafiskalnim nametima, nekonkuretnosti itd., proizlazi još jedna zabrinjavajuća činjenica – sve je manje optimizma. Vjera u bolje stanje koja se sada već drži na tankoj paukovoj niti više sliči na mudro neširenje potpune panike nego neko ozbiljno ufanje. Kroz četiri godine promijenila se i vlast, nakon HDZ došao je SDP, ušli smo u Europsku uniju i prilagodili svoje zakonodavstvo. Ali dvije stvari su ostale iste. Antipoduzetnička klima i totalno nerazumijevanje vlasti za potrebe poduzetništva.

Iako će ovo prvo – problem da Hrvatska nikada nije od poduzetništva stvarala nešto poželjno – u svojim kolumnama većina poduzetnika spomenuti, ovo drugo – autizam vlasti kada su oni koji privređuju u pitanju – većina kolumnista će spomenuti, ali možda ne dovoljno glasno. Zaključak je to koji se nameće sam od sebe kada kroz četiri godine poduzetnici upućuju iste poruke sada već dvijema vladama, a niti jedna ne odgovara.

Nameti će se smanjiti, velike investicije se očekuju, dogodine kreću reforme javne uprave, zakonske procedure će se pojednostaviti…, poruke su koje krajem godine odašilje Vlada. Ali oni takvu poruku odašilju krajem svake godine i odnos poslovne zajednice i vlasti (bilo koje i na bilo kojoj razini) izgleda poput napamet naučenog igrokaza. Vladajući već znaju na što će se poslodavci žaliti i u rukavu imaju sročen splet odgovora (možda čak onih istih od godine ranije).

U svemu tome žrtve su ne samo poslodavci već i radnici jer ono što nitko jasno ne naglašava je da poduzetnici nisu neki bauk već žele brinuti o svojim zaposlenicima, dogovoriti se sa sindikatim (čemu bi možda i ovi bili skloni ako se nađu na pola puta) jer uostalom i njihovi prihodi ovise o radnicima. Međutim, u cijeloj jednadžbi nedostaje volja i predanost vlasti da se stvari promijene. Jer preskupa javna uprava iza koje ne stoji učinkovitost već borba za preživljavanje polako ali sigurno ubila je i ono malo optimizma koji se mogao pronaći u kolumnama koje su poduzetnici pisali u našem posebnom izdanju Poslovna 2010. i doveo do pesimizma i rečenica poput “krizna 2014. zadnja je prilika za nužne promjene” koje se mogu čitati u posebnom izdanju Poslovna 2014. Zato je preporuka onima na vlasti da pročitaju naše današnje glossy izdanje, a ako mogu neka ga usporede s onima iz prijašnjih godina. U svima piše isto – bez odlučnije državne vasti i nužnih reformi nećemo krenuti naprijed, a u Poslovnoj 2015. bit će još više pesimizma.