Američka administracija traži od Kongresa da joj odobri 700 milijardi dolara kako bi od privatnih kompanija kupila njihove loše hipotekarne investicije. Ministar financija Henry Paulson na taj način želi izbjeći potpuni kolaps kreditnog tržišta koji bi prouzročio zastoj najveće svjetske ekonomije i cjelokupnog financijskog sustava. Tim potezom državni intervencionizam ponovno ulazi u tržišnu ekonomiju, što je posljednji put proveo predsjednik Roosevelt davnih 30-ih godina prošlog stoljeća. No postavlja se pitanje po kojim kriterijima će država ‘spašavati’ financijske institucije od propasti. Isto tako, ostalo je nejasno kako će se ambiciozni plan provoditi, kao i koja institucija će biti zadužena za provođenje. U prijašnjim slučajevima kada je vlada intervenirala osnovane su posebne agencije koje su spašavale posrnule financijske institucije. Iako Bush i Paulson od Kongresa traže 700 milijardi dolara, po prijašnjim iskustvima se može očekivati kako će taj iznos biti mnogo veći. Do sada je u sanaciju financijskih kompanija već potrošeno 400 milijardi dolara, a neki analitičari predviđaju kako će ukupni trošak Paulsonovog plana na kraju biti jedan bilijun dolara.
Otplate kredita
Predsjednik Feda Ben Bernanke i drugi dužnosnici upozorili su pak da su nagomilane nelikvidne vrijednosnice u bilancama banaka zaustavile posuđivanje među bankama i drugim financijskim institucijama, što prijeti ozbiljnim štetama cijelom gospodarstvu ako se hitno nešto ne poduzme. Gotovo pet milijuna Amerikanaca je u zakašnjenju s otplatom kredita za kuću ili u postupku ovrhe, što je još jedno upozorenje za brzu intervenciju vlade. Ako Kongres odobri plan, on bi omogućio Ministarstvu financija da otkupljuje vrijednosnice derivirane iz hipotekarnih kredita po sniženoj cijeni, drži ih dok se ne oporavi tržište nekretnina i potom ih proda uz dobit. No problemi će vjerojatno nastati u trenutku kada se budu određivali načini na koje će se snižavati vrijednosnice. Primjerice, Merrill Lynch je nedavno prodao takve vrijednosnice za 30 milijardi dolara, što nije potaknulo i ostale institucije da to učine. Najnoviji potez američke vlade poslao je jasnu poruku investitorima koji su se u petak vratili na tržište kapitala, što dokazuje euforija koja je zavladala na europskim i američkim burzama. Naime, europske burze su zabilježile najveći dvodnevni rast u povijesti, gdje je FTSEurofirst 300 indeks europskih dionica u petak skočio za 8,2 postotna boda, dok je francuski dionički indeks CAC 40 na vrijednosti dobio 9,27 posto. Isto tako, britanski indeks FTSE 100 porastao je 8,84 posto, a njemački indeks DAX 30 uzletio je 5,56 posto. Indeksi su na Wall Streetu poništili prethodnu tjednu korekciju, pa je tako u četvrtak i petak zabilježen snažan rast cijena dionica, posebice u financijskom sektoru. Ipak, u cijelom prošlom tjednu Dow Jones je izgubio 0,3 posto zaključivši tjedan na 11.388 bodova. Međutim, S&P indeks porastao je 0,1 posto, na 1255 bodova, a Nasdaq indeks 0,6 posto, na 2273 boda. Nove vijesti ostavile su i traga u trgovanju naftom. Naime, cijena barela sirove nafte je u petak porasla za 6,81 posto, na 104,55 američkih dolara, time zaključujući najoštriji trodnevni uzlet od 14,7 posto u gotovo deset godina. Razlog takvom rastu je spekulacija da će mjere koje je poduzela američka vlada riješiti bankarsku krizu i samim time potaknuti uzlet gospodarstva i posredno potaknuti rast potražnje za sirovom naftom. Iako je u petak zavladao optimizam, problemi još nisu riješeni. Banke su još u velikim dugovima, a predloženi plan sigurno neće zaživjeti još neko vrijeme. Čak i kada počne ‘spašavanje’ posrnulih banaka, što će vjerojatno biti popraćeno s novom regulativom i donijeti kakvu-takvu stabilnost, postavlje se pitanje što će biti sljedeće. Koji će to novi proizvod financijske industrije postati iznimno popularan a da će regulatori imati sve pod kontrolom?
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Hrvati su laki na rijecima kojima druge proglasavaju budalama.
složio bih se sa komentarima no naslov je u skladu sa prevladavajućom klimom u inozemnom poslovnom tisku. svi pričaju o nekakvim drastičnim lomovima i slomovima.i nakon Velike ekomonske krize je došlo do dugog razdoblja liberalizacije. tako stvari funkcioniraju, kao što se u politici klatno pomiče malo lijevo, malo desno, slično je i sa ekonomijom – izmijenjuju se razdoblja jače i slabije regulacije. niti bi se ova kriza, po meni, jednoznačno mogla proglasiti posljedicom slabe ( light) regulacije kako to protivnici ovog modela kapitalizma prikazuju. ona je definitivno i to( CDS market je totalno nereguliran, banke su davale kredite šakom i kapom,…), ali i posljedice ne slabe, nego loše regulacije. fannie i freddie su bile pod budnim okom regulatora. OFHEO je kontinuirano nadgledao što fannie&freddie kupuju i nije reagirao. dakle, ni regulacija nije svemoguća.
"Propast američkog modela kapitalizma" nije najsretniji opis stanja, ono što se dešava u proteklih godinu dana više bi se moglo nazvati mijenjanjem američkog modela kapitalizma. Osnovni postulat slobodnog tržišta je suzdržavanje države od bilo kakvih uticaja. Mislim da je reganovsko-tačerovska era kapitalizma završena te da je ovo upravo početak, ili kraj početka, jednog novog modela kapitalizma u kojem "moralni hazard" ne bi više bio hazard, već sa državom unaprijed dogovoren ulazak u rizične poslove koja bi bila pripremljena na intervencionističke zahvate,koristeći određene alate za uticanje na tržišta, a da se to ne protumači kao drakonsko odstupanje od ideje slobodnog tržišta.
Posejdone, zašto si uzeo baš takvo ime?
Asocira na more i velike dubine (that sinking feeling…) – i naravno potonuća.
No, kad već imamo takve novinare, moramo komentare razmjenjivati sami i tako istovremeno razmjenjivati uvide i informacije.
Da li bi spas Alitalie – na način kako to još uvijek energično predlaže Silvio Berlusconi – zančio kraj talijanskog kapitalizma? Naravno da ne bi. Za taj prijedlog mu skidam kapu! Da se barem na to ugleda naš dr. Ivo glede brodogradilišta…..
Uključite se u raspravu