Hrvatski mirovinski sustav, premda često podcijenjen, danas predstavlja jednu od najlogičnijih i najodrživijih mirovinskih struktura, model temeljen na tri mirovinska stupa koji kombinira načelo međugeneracijske solidarnosti i individualnu kapitaliziranu štednju te koji omogućuje raspodjelu rizika između države, tržišta kapitala i samih osiguranika.
I baš zato što se oslanja na tri navedena mehanizma – solidarnost, osobnu štednju i dobrovoljno ulaganje – uspijeva pružiti sigurnost u vremenu u kojem se demografija i tržišta mijenjaju brže nego ikada.
Međugeneracijska solidarnost kao temelj
Hrvatski mirovinski sustav tradicionalno je počivao na međugeneracijskoj solidarnosti, koja funkcionira prema načelu da aktivno radno stanovništvo uplaćuje doprinose iz kojih se isplaćuju mirovine umirovljenika. No taj važan stup današnjeg sustava sve je više izložen eroziji, stanovništvo neminovno stari, radnika je sve manje, a pritisci na proračun rastu. Prvi je stup nužan, ali ne može sam nositi cijelu konstrukciju.
Kapitalizirana snaga osobne imovine
Tu na scenu stupa drugi mirovinski stup. Ako je prvi stup solidarnost, drugi je čista financijska matematika. Upravljanje fondovima, procjena rizika i projekcije isplata za mirovinu, uključujući koncepte poput tablica života, tehničkih kamatnih stopa, diskontiranja, stohastičke dominacije i modeliranja, kroz oplemenjivanje akumuliranih sredstava diversifikacijom imovine i dugoročnim horizontom ulaganja kako bi se osigurali adekvatni budući prihodi, značajno utječu na povećavanje dugoročne održivosti i životnog standarda prosječnog hrvatskog umirovljenika.
Obvezni mirovinski fondovi u dugom su roku ostvarivali stabilne pozitivne realne prinose, unatoč volatilnosti tržišta, te mnogi zanemaruju snagu drugog mirovinskog stupa, ali ona je vrlo konkretna. Zahvaljujući višegodišnjim pozitivnim prinosima, osiguranici koji duže vrijeme štede u drugom stupu ostvaruju 10 – 30 % veće ukupne mirovine od onih koji ostaju samo u prvom. Osim toga, sredstva člana u okviru drugog mirovinskog stupa osobna su i nasljediva, što čini značajnu razliku u odnosu na sustav koji počiva isključivo na međugeneracijskoj solidarnosti.
Ako uzmemo primjer prosječnog osiguranika, člana obveznog mirovinskog fonda kategorije B, koji od početka mirovinske reforme uplaćuje 5 % prosječne bruto plaće, prilikom očekivane dobi za umirovljenje (65 god.) projicirana mirovina koja uključuje samo prvi stup (uzimajući u obzir scenarij umanjenih izgleda) iznosila bi 786 €, a kombinacija prvog i drugog stupa podiže navedeni iznos na 968 €. Dakle, drugi stup u ovom primjeru dodaje 182 € mjesečno. Primjenom scenarija realnih izgleda i scenarija uvećanih izgleda dobivamo i veće iznose.
Dobrovoljna mirovinska štednja
Zatim dolazimo do trećeg mirovinskog stupa, koji je je dobrovoljan, fleksibilan, poticajan i ono najznačajnije, nagrađen državnim poticajnim sredstvima. Dobrovoljna mirovinska štednja odličan je alat za optimiziranje vlastitog mirovinskog portfelja.
Ključni su benefiti državni poticaji u visini od 15 % do godišnje uplate od 663,61 €, gdje maksimalan državni poticaj iznosi 99,54 €, mogućnost raspolaganja sredstvima već od 55. godine, a u određenim slučajevima poput invaliditeta i gubitka radne sposobnosti i ranije, kao i porezne olakšice za poslodavce koji uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju za svoje radnike. S financijskog aspekta kombinacija poticaja i kapitalizacije čini treći mirovinski stup vrlo efikasnim, uz atraktivne omjere uloženog i povrata.
Primjeri koji govore više od riječi
Uz umjerenu pretpostavku rasta od 4 % godišnje, koja je u skladu s tipičnim dugoročnim prinosima mirovinskih fondova, te pretpostavku da član u dobrovoljnu mirovinsku štednju uplati samo minimalni iznos od 663,61 € godišnje, čime u skladu sa zakonskim propisima ostvaruje najveći poticaj od 99,54 €, izračun na temelju štednje od samo 10 godina bio bi sljedeći:
Ukupne uplate člana: 663,61 × 10 = 6.636 €; ukupni državni poticaji: 99,54 × 10 = 995 €; ukupno uplaćeno: 7.631 €. Kapitalizirani iznos nakon 10 god. (4 %): ≈ 9.330 €
Izračun na temelju štednje od 20 godina: uplate člana: 13.272 €; poticaji: 1.990 €; ukupno: 15.262 €. Uz kapitalizaciju od 4 % ≈ 23.150 €
Primjeri pokazuju da relativno skromna dugoročna štednja može značajno povećati mirovinu, dok udio u drugom stupu osigurava znatno veće iznose i sigurniju mirovinu u odnosu na isključivo oslanjanje na solidarni sustav. Kombinacija svih triju mirovinskih stupova zapravo funkcionira kao diversificirani mirovinski portfelj: jedan stup nudi sigurnost i socijalnu stabilnost, drugi donosi kapitalizirani rast i individualnu imovinu, a treći omogućuje optimizaciju i izravan državni poticaj. Zajedno stvaraju sustav koji je daleko bolji nego što se misli. Samim time, za nekoga tko ozbiljno promišlja o dugoročnom financijskom zdravlju, predstavlja ozbiljan strateški alat upravljanja osobnim kapitalom i najstabilniji oblik financijske pripreme za starost.
Osim toga, trostupni mirovinski sustav uređen je nizom zakona, uključujući Zakon o obveznim mirovinskim fondovima, Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima, pripadajućim podzakonskim aktima i drugim relevantnim propisima, a poslovanje društava za upravljanje mirovinskim fondovima pod stalnim je nadzorom Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, što taj sustav čini jednim od najsigurnijih područja ulaganja.
S obzirom na trendove, dulji životni vijek, sve slabije javne sustave i sve važniju osobnu štednju može se reći da trostupni mirovinski sustav više nije samo opcija. On je nužna strategija za svakoga tko želi mirnu, sigurnu, financijski stabilnu i dostojanstvenu starost.
* Autorica je supervizor specijalist, Direkcija za superviziju mirovinskih fondova Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga
