Europsko energetsko tržište izraslo je u jedno od najvećih i najsofisticiranijih na svijetu. Ipak, za razliku od financijskog sektora, nedostaje mu institucionalna okosnica koja jamči stabilnost kada dođe do šokova. U bankarstvu je povjerenje podržano postojanjem središnje banke, zajmodavca u krajnjoj nuždi koji uskače kako bi osigurao likvidnost i spriječio sustavni kolaps. U energetici takav mehanizam ne postoji. Odsutnost financijskog zaštitnog mehanizma čini tržište ranjivim na volatilnost i krize koje mogu brzo eskalirati.
Energetska previranja 2022. godine to su jasno pokazala. Ono što je počelo kao šok na strani opskrbe ubrzo se pretvorilo u krizu povjerenja i likvidnosti. Sudionici na tržištu teško su podmirivali pozive na uplatu nadoknade, kreditne linije su nestajale, a čak su se i stabilne kompanije morale boriti da održe likvidnost. Cijene su dosegnule neviđene razine, ne samo zato što je plina bilo malo, nego zato što se sam sustav počeo blokirati.
U MET Grupi procjenjujemo da se 50 do 60 posto povećanja cijena u tom razdoblju moglo izbjeći da je Europa imala institucionalni okvir sličan financijskim tržištima. Lekcija je jasna: opskrba je važna, ali povjerenje i likvidnost jednako su bitni. Europskom energetskom sustavu potreban je stabilizacijski tržišni mehanizam i institucija, Europska energetska banka, koja može pružiti oboje.
Banka bi bila osmišljena na način da energetska tržišta učini pouzdanijima i otpornijima na iznenadne šokove. Oblikovana prema načelima središnjih banaka, djelovala bi kao regulirani sustav za standardizaciju operacija i osiguravanje likvidnosti ondje gdje je potrebna.
Mogla bi primjenjivati alate kakvi se koriste na financijskim tržištima: mehanizme privremenog prekida trgovanja radi smirivanja volatilnosti, likvidnosne instrumente za podršku kratkoročnim potrebama financiranja te mehanizme za procjenu kreditne sposobnosti i određivanje kapitalnih zahtjeva. Cilj je jednostavan: održati funkcioniranje energetskih tržišta čak i u ekstremnim razdobljima.
Energetska banka mogla bi biti osnovana kao nova neovisna institucija ili kao specijalizirana agencija pod nadzorom Europske središnje banke (ESB). U oba modela njezina bi uloga bila slična ulozi ESB-a prema komercijalnim bankama: osigurati stabilnost, pouzdanost i povjerenje u sustav.
Netko bi mogao pitati obavlja li Europska investicijska banka (EIB) već tu funkciju. EIB se primarno bavi dugoročnim projektima, financiranjem obnovljivih izvora energije, infrastrukture i inovacija. Europska energetska banka, međutim, bavila bi se kratkoročnom likvidnošću i stabilnošću tržišta.
Ne bi bila konkurencija EIB-u, već bi je nadopunjavala. EIB financira energetsku tranziciju; Energetska banka osiguravala bi tržišne mehanizme koji tu tranziciju omogućuju. U suštini, jedna bi ulagala u budućnost, a druga bi osiguravala sadašnjost. Zajedno bi činile potpuniju institucionalnu osnovu europskog energetskog sustava.
Osim svoje neposredne stabilizacijske funkcije, mogla bi postati i ključna inicijativa u okviru EU-ova nadolazećeg paketa „Plan za čistu industriju“. Poboljšanjem likvidnosti i smanjenjem sistemskog rizika ojačala bi investicijske uvjete i bolje uskladila energetsku politiku s europskom strategijom konkurentnosti.
Takva institucija poslala bi jasnu poruku: Europa nije samo predana dekarbonizaciji, nego i održavanju stabilnog energetskog sustava, privlačnog za ulaganja. Ohrabrila bi tržišta, privukla privatni kapital i pokazala da je EU ozbiljan u izgradnji financijske arhitekture potrebne za održivu i konkurentnu energetsku budućnost.
Nakon energetske krize 2022., održali smo neformalne konzultacije s dužnosnicima Europskog vijeća i Europske komisije, objašnjavajući logiku i nužnost financijskog zaštitnog mehanizma za energetska tržišta. Međutim, kreatori politika tada su se razumljivo fokusirali na kratkoročne hitne mjere poput obveze skladištenja, ograničenja cijena i smanjenja potrošnje. Ideja stvaranja trajne institucije za rješavanje dugoročnih strukturalnih slabosti nije privukla veću pozornost.
Danas je potreba još jasnija. Tržište je i dalje potencijalno izloženo likvidnosnim šokovima, dok ulaganja u energetsku infrastrukturu i sigurnost opskrbe ovise o stabilnim, funkcionalnim tržištima. Ako izbije nova kriza, bilo zbog geopolitike, vremenskih prilika ili zdravstvene pandemije, iste ranjivosti mogle bi se ponovno pojaviti.
Stvaranje Europske energetske banke zahtijevalo bi političku volju, regulatornu jasnoću i koordinaciju među postojećim institucijama. No alternativa, koja uključuje još jedan val nekontrolirane tržišne panike i eksplozije cijena, bila bi daleko skuplja.
Energija je krvotok našeg gospodarstva. Zaslužuje jednaku razinu institucionalne zaštite kakvu uživaju naši financijski sustavi. Europska energetska banka pružila bi tu stabilnost, osiguravajući da europska energetska tržišta ostanu likvidna, predvidiva i vjerodostojna čak i u turbulentnim vremenima. Kriza 2022. pokazala je što se događa kada povjerenje nestane. Sljedeća kriza mogla bi pokazati što se događa kada Europa konačno izgradi institucije koje su joj potrebne. Vrijeme je da prijeđemo s improvizacije na pripremu. Europska energetska banka bila bi važan korak u tom smjeru.
* Autor članka je osnivač, glavni izvršni direktor, predsjednik uprave i većinski vlasnik MET Grupe
