Do kraja studenog zemlje EU morat će u svoje nacionalno zakonodavstvo prenijeti i MiFID (Markets in Financial Instruments Directive), odnosno direktivu o tržištima financijskim instrumentima, koju je Europska komisija donijela još 1999. Inače, to je jedna od najvažnijih direktiva EU, i uređuje odnose na financijskom tržištu. S obzirom na obuhvatnost posla same primjene direktive, s velikom je vjerojatnošću moguće ustvrditi da ona neće biti uvedena na vrijeme. Osnovna ideja direktive je viša razina harmonizacije investicijskih usluga i transakcija financijskim instrumentima na tržištima Europske unije, i trebala bi dovesti do ujedinjenijeg europskog tržišta kapitala. Promjene koje bi trebale nastupiti značit će više konkurencije i korjenitu promjenu sadašnjih okolnosti poslovanja na tržištima kapitala. Za one koji uvođenje direktive dočekaju dobro pripremljeni, mogla bi značiti velike nove mogućnosti, no nepripremljeni su sudionici tržišta kapitala u opasnosti. S načelom najboljeg izvršavanja naloga stranke ‘best execution’, uvodi se decentralizacija izvršavanja naloga za stranke i ukida obveza sklapanja poslova putem burze (!), odnosno organiziranog tržišta, tzv. ‘concentration rule’, koji je većina zemalja članica EU uvela po pravilima prošle direktive ISD-a. Načelo najboljeg izvršenja naloga stranke društvu koje obavlja financijske usluge nalaže da pri izvršavanju naloga stranke napravi sve razumne radnje da se nalog obavi pod najboljim mogućim uvjetima za stranku, i to po relevantnim kriterijima kao što su postignuta cijena, troškovi izvršenja, brzina izvršenja, vjerojatnost izvršenja, veličina naloga i slično. Moguće mjesto izvršavanja naloga više nije samo organizirano tržište, nego višestrani sustav trgovanja (MTF), i to putem sistematičnih internalizatora, podupiratelja likvidnosti. Iz tog razloga će organizirana tržišta – burze biti izložene konkurenciji kao nikad prije. Novi konkurenti postat će im pružatelji financijskih usluga kojima se upravljanjem MTF-ovima i sistematičnom internalizacijom otvara mogućnost obavljanja novih usluga.

MiFID bi mogao najviše utjecati upravo na ponuđače financijskih usluga, kod kojih je zbog troškova potrebnih za prilagodbu novim zahtjevima moguće očekivati konsolidaciju. Kompleksnost zakonskih rješenja i njihovi opsežni zahtjevi vjerojatno će male pružatelje usluga natjerati na povezivanje. S druge strane, dopuštena će biti mogućnost da bi neki mali pružatelji usluga s moćnim klijentima mogli imati prednost pri uvođenju MiFID-a jer svoje stranke poznaju bolje nego neke velike kompanije. Konkurencija bi se trebala povećati među pružateljima financijskih usluga i zbog uvođenja tzv. putovnice za obavljanje financijskih usluga. Utjecaj MiFID-a na burze u prvoj bi fazi trebao biti samo manji i posredan, više u smislu odaziva na prilagodbe pružatelja financijskih usluga i drugih sudionika tržišta kapitala na promjene, a neposredan će utjecaj biti povećavanje konkurencije drugih ponuđača podataka o trgovanju. U sadašnjim uvjetima su burze kao organizirana tržišta zbog obveze sklapanja poslova na organiziranom tržištu i pravila o izvještavanju o poslovima prevladavajuće i skoro ekskluzivan izvor informacija o poslovanju, dok će MiFID to vjerojatno promijeniti. Organizirana će se tržišta naći u situaciji da imaju veliku konkurenciju pri osiguravanju podataka o trgovanju, bilo od pružatelja financijskih usluga, bilo od drugih data vendora. Zbog različitih mogućih mjesta za izvršavanje naloga, na udaru će se naći i burzovne provizije, za koje se očekuje da će pasti zbog povećane konkurencije. Uza sve to, burze će i dalje ostati na udaru drugih burzi.