Jadranski naftovod jedini je domaći operater naftovoda. Infrastruktura koja omogućava poslovanje izgrađena je u razdoblju od 1974. do 1979. godine, a prvotna joj je namjena bila transport nafte od luke i terminala u Omišlju do rafinerija u istočnoj i srednjoj Europi. Sustav Janafa sastoji se od terminala u Omišlju na Krku sa skladišnim prostorom od 760.000 m3, cjevovoda dugačkog 759 kilometra, prihvatno-otpremnih terminala u Sisku, Virju i Slavonskim Brodu i podmorskog naftovoda Omišalj – Urinj koji povezuje terminal u Omišlju s Rafinerijom nafte Rijeka. Instalirani kapacitet naftovoda iznosi 20 milijuna tona godišnje.

Pad u prošloj godini
O iskorištenosti tog kapaciteta govori podatak da je lani kroz Janafove cijevi prošlo 6,36 milijuna tona nafte. U odnosu na 2005. godinu to je 10,3 posto manje u fizičkom obujmu. Za ovu godinu kompanija je najavila povećanje obujma prijevoza nafte na 10 milijuna tona godišnje, odnosno za više od 57 posto. Dio pada prihoda od transporta nafte u 2006. godini nadoknađen je porastom prihoda od skladištenja nafte. Udio prihoda od transporta nafte u 2006. je činio 70,2 posto prihoda od prodaje, a prihodi od skladištenja činili su 15 posto poslovnih prihoda. U 2006. godini kompanija je zabilježila pad likvidnosti i profitabilnosti. Ukupna je prodaja pala za 9,6 posto na 290,2 milijuna kuna, a istodobno su operativni troškovi porasli za 7,5 posto što je srušilo EBIT za 75,6 posto na 16,1 milijun kuna, a EBITDA je bila 24,3 posto niža na 149,8 milijuna kuna. Neto financijski prihodi iznosili su 20,5 milijun kuna što je podiglo neto dobit na 36,6 milijun kuna. Na buduće poslovanje Janafa izniman će utjecaj imati eventualno uključivanje u projekt Družba Adria i realizacija PEOP projekta. Družba Adria najduži je svjetski naftovod kojim se ruska nafta transportira do Ukrajine, Mađarske, Poljske i Njemačke. Projektom integracije planira se u Družbu Adriju uključiti i Janafova infrastruktura čime se nafta namjerava dovesti do Omišlja gdje bi se pretovarivala u tankere i prevozila na druge destinacije. Projekt bi uključivao rekonstrukciju dijela Janafova naftovoda od Siska do Omišlja, a podrazumijeva spajanja rumunjske luke Constanta s terminalom u Omišlju i dalje s Trans Alpine Line naftovodom u Trstu. Početkom travnja su u Zagrebu predstavnici Hrvatske, Italije, Rumunjske, Srbije i Slovenije te povjerenik EK za energetiku Andris Piebalgs potpisali deklaraciju potpore PEOP (Pan-European Oil Pipeline) projektu.

Velike investicije
Procjenjuje se da u naftovod treba uložiti 2,2 milijarde dolara, od čega bi u Hrvatskoj bilo investirano 647 milijuna dolara. Navedeni projekti vjerojatna su odrednica i buduće vlasničke strukture, odnosno vjerojatno je da države neće ispustiti svoj vlasnički udio. Država drži više od 78 posto udjela, a Ina, čiji je većinski vlasnik također država, posjeduje 118.855 dionica što čini 16 posto udjela u temeljnom kapitalu.
Ivan Soldo, analitičar Fime

U cijenu dionice već uključena očekivanja

Kretanje cijene dionice Jadranskog naftovoda ukazuje na znatnu volatilnost. Tako je 1997. godine cijena dionice Jadranskog naftovoda u jednom trenutku iznosila čak 10.000 kuna. Međutim, isto se tako cijena ove dionice u 1998. i 1999. spuštala na razine od 700 do 800 kuna za dionicu. Kapitalizacijski koeficijenti temeljeni na tekućoj cijeni i pokazateljima poslovanja za prošlu godinu iznad su usporedive grupe poduzeća što ukazuje na relativno visoko vrjednovanje. Stoga možemo zaključiti da tekuća razina cijene odražava velika očekivanja realizacije najavljenih projekata.