Maltežanin Manel Delia je ogorčen: „To je stražnji ulaz u Europu kojeg nitko ne nadzire i to je institucionalizirana prijevara. U teoriji, trebala bi postojati provjera, trebao bi postojati pažljiv postupak. Ali zakon je potpuno jasan: ako tu dođe terorist, ako dođe kriminalac, vlada ima pravo dati mu putovnicu. Tu nema nikakvih problema."

Osobito Malta je u proteklim godinama uvijek iznova izazivala pažnju s Rusima koje je bolje i ne pitati kako su došli do svojih milijuna i koji su odjednom postali Maltežani, piše Deutsche Welle. I službeni podaci o mjestu prebivališta tih novih građana su i više nego sumnjivi: bloger Manuel Delia je više njih pokušao posjetiti u svojoj novoj domovini, ali izgleda da nikad nisu kod kuće. Nije ni čudo: adrese tih bogatuna su i benzinske postaje ili nedovršene garaže.

Europska komisija izgleda da nije osobito zabrinuta zbog tog problema. Glasnogovornik EK, Christian Wigand tek kaže kako se „promatra" taj postupak izdavanja državljanstva i neograničenih viza.

Wigand tvrdi kako će EK tijekom ove godine objaviti i vlastito izvješće o takvim „državljanstvima za ulagače", ali nije jasno hoće li u njemu tek nabrojati članice koji trguju takvim „zlatnim vizama" ili će zatražiti neki postupak zbog toga što se to može protumačiti i pukim podmićivanjem.

Deila za DW objašnjava kako to izgleda postati Maltežaninom: „Slete na aerodrom ili dođu na drugi način, tu su jedva pola sata kako bi potpisali potrebne dokumente i dobiju putovnicu i već su na putu dalje u Europu. Nema šanse da mi provjerimo tko su oni, što rade i zašto im je toliko stalo da kupe europsko državljanstvo."

A mušterija ima i posao ide dobro: Malta nipošto nije jedina u Europskoj uniji koja to čini: tako je i Cipar jedna od članica EU-a čije „nove građane" često pažljivije provjeravaju izvan te zemlje, nego što to čine u Nikoziji. Na primjer, od prošle godine je Cipraninom postao i Oleg Deripaska, ruski oligarh kojeg je nedavno bio predmetom i američke istrage o povezanosti Donalda Trumpa s Rusijom.

Nije uvijek niti jasno, tko prodaje takva državljanstva. Miklós Ligeti je na čelu pravnog odjela organizacije Transparency International u Mađarskoj i objašnjava kako to funkcionira u toj zemlji: vize se prodaju „u paketu" sa obveznicama za ulaganje sa kojima je sakupljeno gotovo 240 milijuna dolara za otprilike četiri godine dok program nije ipak obustavljen. Ali Ligeti nam objašnjava kako nije bila država ta koja je prodavala te „pakete" i potpuno je nejasno, kamo je otišao taj novac.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost