Diljem Europe urod ječma, kao jednog od neizostavnih sastojaka piva, zbog ljetnih je kiša podbacio (u Njemačkoj za desetinu, u Francuskoj čak petinu) pa će rastom njegove cijene rasti i cijena proizvodnje piva.

U Sloveniji, gdje je uz nekoliko jakih igrača izražen i svjetski trend popularizacije craft pivarstva, od poskupljenja strahuju upravo mikropivovare, one koje proizvedu do 20 hektolitara piva godišnje, a kakvih je u toj zemlji 50-ak, otprilike kao i u Hrvatskoj.

“Još ne možemo predvidjeti hoće li biti skuplje, jer sirovinu, ječmeni slad, nabavljamo kao i svi drugi. Ako se cijene u svijetu promijene, osjetit će ih i naši mikropivari, no važnije je kako će na to reagirati prerađivači ječma”, upozoravaju iz pivovare Tektonik. Cijena kilograma ječmenog slada je sada 0,65 eura, a budući da ga za tisuću litara treba 250-300 kilograma, skoči li cijena na euro, proizvodnja će biti za trećinu skuplja, dodaju iz Vizira, druge mikropivovare.

No, njih pogađa i veća cijena hmelja, kojega na hektolitar piva ide 4-10 kilograma, no koji je za završnu aromu i okus piva, smatraju vrsni pilci, krucijalan, kažu da je poput papra u juhi. Domaći, slovenski hmelj, koji znaju uvoziti i hrvatske pivovare, košta, prema Financama, od 9 i 12 do 15 eura po kilogramu, bez PDV-a, dok je strani od 35 do 50 eura, bez PDV-a. Potražnja mu raste koliko ga na poljima ne stigne ni niknuti, velike pivovare otkupljuju unaprijed velike količine, a sve ostalo pokupe male, kojih je sve više pa je hmelj resurs koji nedostaje.

Dok im ulazni troškovi sirovine ovise i o svjetskim kretanjima, malim pivarima u Deželi u opstanku na domaćem tržištu pomaže država, koja je od ovoga mjeseca prepolovila trošarine. Primjerice, za hektolitar piva s 5 posto alkohola dosad su plaćali 60,5, a ubuduće će davati 30,25 eura. Ali, ni to neće utjecati na pojeftinjenje krigle na stolu, jer će ovi mikroproizvođači uštedu od trošarina preusmjeriti u opremanje i modernizaciju pogona i zapošljavanje, elem, ulagat će u kvalitetu.

Svaki euro oni će zato okrenuti dvaput, budući da sve nabavljaju sami pa se osim sirovine brinu i za bačve, prijevoz, energente, kao i troškove rada. Velik dio troška otpada im i na pakiranje u boce koje nisu povratno staklo kao u masovnih, velikih proizvođača, a kamoli plastična pakiranja, koja se recikliraju.