Nakon što su u 2025. godini nominalne bruto plaće u Hrvatskoj porasle za impresivnih deset posto, iduća godina donosi očekivano usporavanje. Prognoze Hrvatske narodne banke i vodećih ekonomista predviđaju osjetno umjereniji, ali i dalje solidan rast od oko šest posto. Ovaj trend prati i podizanje minimalne plaće, koja će od početka 2026. godine iznositi 1.050 eura bruto, što je povećanje od osamdeset eura. Ipak, iza ovih prosječnih brojki krije se puno složenija priča o temeljitoj transformaciji tržišta rada. Završava era u kojoj su povišice bile gotovo zajamčene i ravnomjerno raspoređene, a počinje razdoblje u kojem će kompanije puno pažljivije i selektivnije usmjeravati novac prema onim zaposlenicima koji su ključni za poslovanje. Drugim riječima, plaće će rasti, ali ne svima i ne jednako.

Državni plan

Više od 1.000 hrvatskih građana uskoro će dobiti pozive na lječnički pregled, evo o čemu se radi

Ovaj zaokret nije isključivo hrvatska specifičnost, već odraz globalnog trenda kalibracije tržišta nakon postpandemijskog pregrijavanja. Prema opsežnim analizama američkog tržišta, koje često postavlja standarde za ostatak svijeta, kompanije postaju “kirurški precizne” u svojim strategijama nagrađivanja. Umjesto da povišice dijele svima, novac usmjeravaju isključivo na ključne pozicije, deficitarne vještine i funkcije koje izravno donose prihod. Za radnike to znači da pregovaračka moć više ne ovisi o općem stanju tržišta, već isključivo o njihovoj vlastitoj vrijednosti i sposobnosti da se prilagode novim zahtjevima. Posjedovanje vještina koje su tražene, ali rijetke, postaje najvažniji adut za značajnije povećanje primanja u nadolazećoj godini.

Najveći dobitnici ove transformacije bit će stručnjaci iz tehnološkog sektora, ali ne svi. Vrijeme kada je svatko s osnovnim znanjem programiranja mogao računati na visoku plaću polako prolazi. Premije se sada sele s općeg softverskog inženjerstva prema visoko specijaliziranim ulogama. Stručnjaci za umjetnu inteligenciju i strojno učenje, inženjeri za MLOps (operacije strojnog učenja) i podatkovni znanstvenici koji se bave generativnom umjetnom inteligencijom bit će apsolutne zvijezde tržišta. Njihove plaće u razvijenim ekonomijama već sada dosežu iznose od 150.000 do preko 200.000 američkih dolara godišnje, a potražnja za njima samo raste. Jednako su traženi i stručnjaci za kibernetičku sigurnost, čija je uloga postala presudna za opstanak svake tvrtke u digitalnom dobu.

Izvan tehnologije, dva sektora se ističu kao otoci iznadprosječnog rasta. Prvi je zdravstvo, koje se suočava s kroničnim nedostatkom radne snage. No, ni ovdje povišice neće biti linearne. Najviše će profitirati oni koji mogu spojiti medicinsko znanje s novim tehnologijama. Analitičari kliničkih podataka, specijalisti za implementaciju zdravstvenih informacijskih sustava i stručnjaci za primjenu umjetne inteligencije u dijagnostici bit će plaćeni znatno više od svojih kolega s tradicionalnim vještinama. Drugi iznenađujući pobjednik je napredna proizvodnja. Digitalna transformacija i automatizacija tvornica stvorile su potpuno novu klasu radnih mjesta. Industrija vapi za radnicima koji znaju programirati robote, upravljati automatiziranim sustavima i analizirati podatke s proizvodnih linija. Ta radna mjesta, nekada rezervirana za niže plaćene fizičke poslove, sada nude plaće koje su donedavno bile nezamislive izvan uredskog okruženja.

Manje prilika u tradicionalnim uslugama

S druge strane, sektori poput maloprodaje, ugostiteljstva i obrazovanja suočavaju se s nastavkom pritiska. Niske profitne marže, manjak radne snage i ograničena mogućnost podizanja cijena stvaraju začarani krug u kojem je prostor za rast plaća vrlo sužen. Ipak, i ovdje postoje iznimke. Prilike za veća primanja leže na sjecištu ovih industrija i tehnologije. Stručnjaci za analitiku u maloprodaji, menadžeri za hotelske digitalne sustave ili developeri obrazovnih tehnologija (EdTech) predstavljaju primjere karijera koje omogućuju bijeg od platnog plafona unutar tih sektora.