Drveće koje se proteže obroncima zapadne Montane sjaji zagasito crvenom bojom, kojom se inače širokolisna šuma žari početkom jeseni. Međutim, ovo drveće ne bi smjelo biti crveno. Radi se, naime, o zimzelenu drveću koje je nagrizao nametnik, kojeg je nekoć obuzdavala strašno hladna zima.

Prema riječima znanstvenika, kako je temperatura sve toplija, nametnik se oteo kontroli. Uz zagađenost insektima, šume se bore sa sušama, požarima i drugim opasnostima koje su također vjerojatno povezane s klimatskim promjenama. Znanstvenici nastoje pojmiti razmjere situacije i predvidjeti koliko će ozbiljan biti ishod, a kažu da naseljivost Zemlje u budućnosti ovisi o odgovoru na to pitanje. Precizna su mjerenja nedavno pokazala da su šume usporile globalno zatopljenje apsorbiranjem preko četvrtine ugljikova dioksida koji ljudi ispuštaju u atmosferu.Drveće, zapravo, upija ispuštene plinove iz svih automobila i kamiona na svijetu. Da toga nema, razina ugljikova dioksida u atmosferi znatno bi brže rasla. Plinovi zadržavaju toplinu sunca pa se zbog ispuštanja plinova planet zagrijava. No neki su znanstvenici zabrinuti da bi, kako se zagrijavanje bude povećavalo, drveće moglo postati žrtvom različitih učinaka klimatskih promjena. “Dok prepoznajemo potencijalno veliku vrijednost drveća i šuma u rješavanju viška ugljikova dioksida koji proizvodimo, počinjemo gubiti šume”, kaže Thomas Swetnam, stručnjak za povijest šuma pri Sveučilištu u Arizoni. Ako dovoljan broj drveća odumre, šume više neće upijati ugljikov dioksid i mogle bi se krenuti raspadati takvim tempom da bi u atmosferu ponovno otpustile goleme količine plina, a to bi dodatno ugrijalo planet i otpustilo novu razinu ugljikova dioksida pohranjenog u nekoć hladnim mjestima kao što je Arktik. Znanstvenici nisu sigurni koliko je ova povratna petlja izgledna i ne žele saznati na teži način. “Svijet bi nam se uvelike promijenio”, smatra Christopher Field, ekolog sa Znanstvenog instituta Carnegie u Washingtonu. Jasno je da do točke nepovratnog razvoja još nismo došli, a možda ni nećemo. Unatoč problemima koje su šume snašle u posljednjih nekoliko godina, i dalje upijaju goleme količine ugljika, a neke regije, naprimjer istok Sjedinjenih Američkih Država, posebno su važne u tom pogledu. “U situaciji smo gdje jačaju i sile rasta i sile smrti, a takvo stanje već neko vrijeme traje”, ističe Oliver Philips, istaknuti istraživač tropskih šuma pri Sveučilištu u Leedsu.

“Sile smrti su očitije, no dosad su se sile rasta pokazale kao važnije.” Znanstvenici priznaju da računalna predviđanja budućnosti šuma i dalje nisu dovoljno precizna. Neka njihova predviđanja upozoravaju na to da bi klimatske promjene mogle uzrokovati masovno odumiranje šuma u Amazoni, a druga pokazuju da će šume i u 21. stoljeću biti glavni upijači ugljikova dioksida. “Nismo posve slijepi, ali nismo ni u dobroj formi”, kaže William Anderegg, znanstvenik sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji. Mnogi znanstvenici tvrde da će se očuvanje zdravlja šuma postići jedino putem smanjenja stakleničkih plinova. Mnoge su se države posvetile tom cilju potpisavši sporazum za očuvanje svjetskog okoliša 1992. godine, no u tih dvadeset godina postignut je vrlo slab napredak. Kako tvrde stručnjaci, u kratkoročnom smislu mogli bi se poduzeti skromniji koraci. Prema jednom planu bogatije bi države trebale uložiti u zemlje u tropskim krajevima radi sprečavanja uništenja golemih šuma u svrhu poljoprivrede i grijanja. Međutim, zbog trenutnog nedostatka sredstava, nije vjerojatno da će se taj plan provesti. Druge strategije, poput prorjeđivanja prebujalih šuma na zapadu SADa radi povećanja otpornosti na požare i štetu koju nanose insekti, također nemaju dovoljno sredstava pa se nestankom mogućih rješenja naziru veći problemi. Mnogi su se znanstvenici ponadali da će se ozbiljniji problemi sa šumama pojaviti tek sredinom 21. stoljeća te da će se uvesti nadzor nad stakleničkim plinovima, no neki od njih šokirani su onime što se posljednjih nekoliko godina događa. “Veličina područja u Sibiru koja izgaraju zastrašujuća je”, kaže Swetnam. “Veliki požari koji izbijaju na jugozapadu SADa neobične su jačine, čak i gledano u razmjerima od nekoliko tisuća godina. Ako se tako jaki požari nastave tijekom ovog stoljeća, nestat će najmanje polovica šumovitih područja na jugozapadu SAD-a.”

Tajna ugljikova dioksida
Koliko znanstvenici znaju, oceani upijaju otprilike četvrtinu ugljkova dioksida koji proizvodimo, što dovodi do povećane kiselosti mora, koja će dugoročno naštetiti podmorskim organizmima. Međutim, kemija je barem donekle predvidiva i znanstvenici su poprilično sigurni da će oceani još desetljećima upijati ugljikov dioksid. Drveće upija otprilike jednaku količinu ugljika, no, sudeći prema šteti kojoj svjedočimo u posljednje vrijeme, nije sigurno hoće li se to nastaviti. Iako većina biljaka upija ugljikov dioksid, većina ga ponovno brzo otpušta u atmosferu zbog toga što trunu, izgore ili se beru za prehranu. Jedino drveće može dugoročno pohraniti ugljik u deblu ili prijenosom u zemlju. U deblu živog drveta ugljikov će se dioksid zadržati čak i kad drvo odumre, no osjetljivo je na brzo otpuštanje; ako šuma, naprimjer, brzo gori, većina ugljikova dioksida koji je ondje pohranjen brzo će se vratiti u atmosferu. Požari i insekti dio su prirodne povijesti šuma, a u izoliranim slučajevima takvi događaji ne bi bili razlog za zabrinutost. Dapače, prema novoj procjeni objavljenoj 19. kolovoza u časopisu Science, kad se od vrijednosti ispuštenih plinova oduzme količina ugljika koje šume upiju, godišnje u prosjeku pohrane više od 900 milijuna metričkih tona ugljika. Šume, kao i druge vrste raslinja, reagiraju na porast ugljikova dioksida snažnijim rastom; na kraju krajeva, radi se o plinu koji je glavni izvor hrane za raslinje. Znanstvenici su se u posljednjih nekoliko godina iznenadili kako ugljikov dioksida utječe čak i na starije šume, što je pobilo višedesetljetnu ekološku dogmu. Protivnici stava o klimatskim promjenama uglavno se hvataju tog “učinka oplođivanja”, smatrajući ga povoljnim za šume i prehrambeni lanac. Smatraju da će se taj učinak u doglednoj budućnosti nastaviti te da će ublažiti negativan učinak porasta temperatura na rast biljaka. Znanstvenici koji zagovaraju standardnije teorije slažu se s povoljnim aspektom CO2, no sumnjaju u dugoročni učinak, tvrdeći da toplina i kriza izvora vode, koje se povezuju s klimatskim promjenama, šumu više izlažu napadima insekata, požarima i mnogim drugim problemima. “Sazrijevanje šuma traje sto godina”, kaže Werner Kurz, kanadski znanstvenik i vodeći stručnjak za utjecaj ugljika na šume. “Jedna veća klimatska kriza ili jedan veći napad insekata dovoljni su za prekid stogodišnje pohrane ugljika.” Moguće je da će se nedavna odumiranja šuma pokazati kao prolazna, kao niz slučajnosti koje su se dogodile istovremeno, no znanstvenike više brine mogućnost da se radi o početku dalekosežnijih promjena. “Da se ovo događa tek na nekolicini mjesta, lako bismo zanijekali i zanemarili opasnost”, smatra David Cleaves, viši savjetnik američke Službe za zaštitu šuma. “No ne događa se samo na nekoliko mjesta već posvuda. Kako se ne bismo zapitali što im je zajedničko?”

Praćenje plime i oseke
U svakoj se šumi ugljik pohranjuje dok drveće i drugi organizmi rastu, a potom se otpušta kad organizmi umru ili hiberniraju. Tokovi ugljika mijenjaju se na svakodnevnoj razini, tijekom godišnjih doba, s ekstremnim klimatskim i vremenskim uvjetima, ovisno o zdravlju šuma i mnogim drugim čimbenicima. Na pojedinim mjesta više temperature mogu pogodovati rastu šuma ili potaknuti njihovo širenje koje je nekoć zauzimala tundra te tako pohraniti više ugljika. Šume nanovo niču na napuštenim opsežnim poljoprivrednim posjedima diljem Europe i Rusije. Kina nastoji usporiti širenje pustinje pa je posadila 40 milijuna hektara šuma, koje također upijaju ugljik. Međutim, u sklopu strategije obuzdavanja stakleničkih plinova, šume koje se oporavljaju manjkave su utoliko što naš planet za mnoge od njih više nema mjesta. Kako bi se osjetno proširile, trebalo bi prenamijeniti neke poljoprivredne površine, što nije izgledno. Čak i u šumama koje su zasad razmjerno zdrave, poput onih u Novoj Engleskoj, klimatski rizici polako se sve više izražavaju. Naprimjer, nametnici koje je nekoć ubijala zima lakše će se širiti prema sjeveru.

Požari i bube
Crnogorični potkornjaci prekidaju dotok hranjivih tvari u drvetu, a klorofil koji iglicama daju boju više ne dopire do njih pa ostaje tek crvenkasta komponenta. Insekti su prirodan dio životnog ciklusa šuma na Zapadu, no trenutni ispad koji u nekim područjima traje preko deset godina, najjači je u zabilježenoj povijesti. Znanstvenici tvrde da su temperature u planinskim predjelima svakih nekoliko godina padale do 40 stupnjeva ispod ništice, a hladnoća bi pobila dobar dio insekata. “To se jednostavno više ne događa”, kaže Steven Running, vodeći klimatolog sa Sveučilišta u Montani. Kako je klima zatoplila, različite su vrste insekata poharala sjevernoamerički krajolik. Situacija je najgora u Britanskoj Kolumbiji, gdje su uništeni milijuni drveća. Na zapadu SADa zbog većih se temperatura snježne nakupine ranije tope pa ljeti nastaje značajan manjak vode jer i drveću treba više vode da preživi vrućinu. Krajolik se suši, a ugroženo drveće izloženije je insektima i požarima. Međutim, uloga klimatskih promjena u suši nije još jasna – neposredniji je uzrok vremenska nepogoda La Ni?a, a istraživanja će pokazati mijenjali se ili pojačava taj ciklus globalnim zatopljenjem. S obzirom na klimatske promjene, kako tvrde stručnjaci, neka područja koja ove godine gore više se nikad neće pošumiti, već će izrasti u travu i grmlje otporno na vatru koje će pohraniti znatno manje ugljika. “Sve više ekologa kao i ja smatraju da svi su ti agenti, poput insekata i vatre, neizravni uzrok, a da je glavni krivac kriza izvora vode koju je uzrokovala promjena klime”, kaže Robert Crabtree, voditelj centra za proučavanje regije Yellowstone u Montane. “Nije važno što ubija drveće jer je i tako u odumiranju. Glavno je pitanje hoće li ponovno izrasti? Ako ne izrastu, mogli bismo na katastrofalan način izgubiti šume.”

Spora nastojanja
Znanstvenici dolaze do zapanjujućeg otkrića: na Zemlji jednog dana možda ne bude prirodnog drveća. Šume iz izoliranih dijelova Amazone i Sibira odgovaraju na čovjekov utjecaj, pa tako i sve veću razinu ugljikova dioksida u zraku. U posljednjih su nekoliko godina već poduzete mjere za zaštitu šuma, a milijuni hektara javnih i privatnih šuma pretvoreni su u rezerve za očuvanje. Međutim, brojne se druge ideje ne provode zbog nedostatka novca. Široko rasprostranjena područja borove šume na zapadu SADa pravi su primjer. Vladin je stav da će se šume morati prokrčiti, no za to nema dovoljno novca pa Služba za šumarstvo obrađuje samo manje površine. Znanstvenici tvrde da će manjak novca ugroziti program zaustavljanja uništenja tropskih šuma. Deforestacija, glavna metoda za otvaranje prostora za poljoprivredu, već se desetljećima provodi, a Brazil i Indonezija glavna su žarišta. Bogate zemlje načelno su se u posljednjih nekoliko godina dogovorile kako će siromašnijim zemljama davati značajna sredstva za zaštitu šuma, no zakon o klimi zapeo je u proceduri u SADu, a i neke europske države nisu bile spremne novac otputiti u inozemstvo. To znači da nije jasno hoće li se program zaštite šuma ikad pokrenuti u pravom smislu. “Poput bilo kojeg drugog plana za poboljšanje ljudske egzistencije, opasnost leži u veličini ambicija”, kaže William Boyd, profesor prava sa Sveučilišta u Coloradu koji radi na spasenju plana. Najveća nada za provođenje programa leži u Kaliforniji, koja je čvrsto odlučila boriti se protiv globalnog zatopljenja tako što će industrijskim granama naložiti financiranje programa za sprečavanje deforestacije tropskih predjela. Kalifornija se povodi idejom da će i druge savezne i prekomorske države slijediti njihov primjer. No znanstvenici također naglašavaju da su programi zaštite šuma putem povećanja otpornosti na požare i sadnje novih šuma samo djelomične mjere. Kako bi se pobrinuti za očuvanje šuma za sljedeće generacije društvo mora ograničiti izgaranje fosilnih goriva koje mijenja klimu na svjetskoj razini.

Justin Gillis

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Online: Temperatura raste

Galerija slika i grafičkih prikaza o dokazima globalnog zatopljenja: nytimes.com/environment