U procesu privatizacije, koji traje dvadeset godina, Srbija je ostala bez industrije iz koje je otpušteno 700.000 radnika. Za takvo stanje u kojemu postojeća industrijska poduzeća sudjeluju u stvaranju BDP sa skromnih 14 posto okrivljuje se “tajkunska privatizacija”, jer su novi vlasnici privatiziranih poduzeća na lokacijama proizvodnih pogona mahom gradili stambeno poslovne komplekse videći u tome osobnu korist. Tako se teza o tome kako će transformacija iz državne u privatnu imovinu pridonijeti učinkovitijem poslovanju pokazala potpuno pogrešnom.

Svjetski prosjek udjela industrije u BDP-u iznosi 32 posto. Prije početka privatizacije udio industrije u stvaranju srpskog BDP-a iznosio je više od 50 posto, a sada se izjednačio s poljoprivredom. Od onoga što je od industrije ostalo 60 posto poduzeća ima zastarjelu tehnologiju pa su nekonkuretna na tržištu, dok je samo pet posto opremljeno visokom tehnologijom. Osim uništenih velikih industrijskih sustava, koji su predstavljali temelj ekonomskog razvoja zemlje pridonoseći da godišnji rast BDP-a iznosi do sada nezamslivih osam posto, stradao je i tzv. intelektualni kapital jer je zemlja “odljevom mozgova” ostala i bez stručnih kadrova, koji su Srbiji potrebni za realizaciju strategije o reindustijalizaciji zemlje. Na temelju pesmističnih prognoza, koje se oslanjaju na godišnji rast BDP-a od svega 0,7 posto, Srbija do kraja stoljeća neće uspjeti dosegnuti razinu industrije iz 1989. godine. U odnosu na tu godinu pad proizvodnje iznosi 60 posto, a BDP je manji za 30 posto. Prema ocjeni Petra Petrovića, profesora beogradskoga Strojarskog fakulteta, Srbija je prije Drugoga svjetskog rata imala razvijeniju industriju nego danas. Tada je proizvodila zrakoplove, izvozila avionske motore, šezdesetih je godina bila među deset zemalja svijeta koje su imale svoju proizvodnju računala, a još osamdesetih su se u njezinim tvornicama proizvodili roboti. Osim utvrđivanja dubine ponora u kojemu je nestala industrija prije početka reindustrijalizacije potrebno je utvrditi koji se veliki industrijski sustavi mogu obnoviti, a koji su zauvijek izgubljeni. Povratak velikim industrijskim sustavima je preduvjet za razvoj malih i srednjih poduzeća, čija bi zadaća bila da rade za potrebe industrijskih divova kakvi su svojedobno bili elektronička i strojarska industrija. Petrović smatra da su za obnovu svojedobno moćnih sustava proizvođača građevinskih strojeva poput FAP-a, IMT-a i 14. oktobra potrebna manja ulaganja od onih planiranih u Fiatovu tvornicu automobila u Kragujevcu. Primjerice, IMT je svojedobno zapošljavao 10.000 radnika i godišnje proizvodio 42.000 traktora, bez ijednog dijela iz uvoza. Sada se zagovara njegova revitalizacija, kao i elektroničke i strojarske industrije.

Naplata kredita

Crna rupa u proračunu
Srbiji prijeti opasnost da na jesen neće biti u stanju otplatiti prispjele obveze prema inozemnim vjerovnicima. Naime, Beograd do kraja godine mora stranim kreditorima vratiti milijardu eura, a proračun već nagriza “crna rupa” od milijardu eura minusa. Osim štednje, koja primarno obuhvaća zamrzavanje plaća i mirovina, ne vidi se kako bi Srbija mogla ispuniti obveze prema kreditorima.