Genetičari Sveučilišta u Washingtonu, jednog od vodećih svjetskih centara za istraživanje ljudskog genoma, bili su potpuno užasnuti. Lukas Wartman, njihov mladi, talentirani i voljeni suradnik obolio je upravo od onog oblika raka istraživanju kojega je posvetio cijelu svoju karijeru. Iz tog je razloga jednog vrućeg dana prošlog srpnja Timothy Ley, zamjenik ravnatelja instituta za genom pri tom sveučilištu, okupio cijelu svoju ekipu. Upitao ih je jesu li spremni uložiti sve što mogu u pronalazak zlog gena koji je potaknuo razvoj raka kod Wartmana.

“Sad ili nikad”, rekao im je.“Imamo samo jednu priliku.” Leyvijev tim iskušao je tip analize kojega nikada prije nisu probali. U potpunosti su sekvencionirali gene njegovih stanica raka kao i zdravih stanica radi usporedbe te istodobno analizirali i njegovu RNA, blisku kemijsku rođakinju DNA, pokušavajući doznati što to njegovi geni točno rade.Znanstvenici zaposleni na tom projektu tjednima su zanemarivali ostale zadaće, a jedan od 26 sveučilišnih strojeva za sekvencioniranje kao i superračunalo neprestano su radili. U konačnici su pronašli krivca, normalni gen koji je prekomjerno radio i izbacivao goleme količine bjelančevina, što je poticalo razvoj raka. Još bolje, na tržištu se nedavno našao i novi lijek kojim bi se mogao isključiti taj gen s greškom, lijek koji je odobren samo za napredni stadij raka bubrega. Wartman je postao prva osoba kod koje je njime liječena leukemija. Sada mu je, još od prošle jeseni, rak u remisiji. Iako nitko ne tvrdi kako je Wartman izliječen, nakon što mu se prošle jeseni smrt činila neminovnom, danas je živ i zdrav. Wartman je pionir u novom pristupu borbe protiv raka. Znanstvenici sada tvrde kako nije važno tkivo ili organ na kojemu rak nastaje, već geni koji ga potiču. Prema tom novom pristupu, znanstvenici očekuju da će se ovaj oblik liječenja moći prilagoditi mutacijama tumora kod pojedinaca uz lijekove koji će odjednom uništiti nekoliko gena s greškom. Lijek će nalikovati onomu za HIV, odnosno nekoliko lijekova morat će se piti odjednom. Znanstvenici se ne slažu oko toga kada će ova metoda, poznata kao sekvencioniranje cijelog genoma, postati svima dostupna i kada će je osiguranje početi pokrivati. No vjeruju da je ona iznimno obećavajuća.“Sve dok ne znate što doista pogoni rak kod nekog pacijenta, u biti nemate priliku pogoditi kako ga liječiti”, kaže Ley. “Posljednjih četrdesetak godina šaljemo generale u bitku bez karte bojišta. Sada crtamo kartu.” Zasad je sekvencioniranje cijelog genoma u početnoj fazi, jako složeno te prepuno prepreka i izazova. No nizovi gena predstavljaju tek početak. Mukotrpni posao jest doznati koje mutacije su važne, a koje ne. Wartmana su njegovi kolege uključili u studiju, a analizu njegovih gena platilo je sveučilište, dok ju je dijelom pokrila i znanstvena stipendija. Takve prilike nisu dostupne većini pacijenata, ali Ley kaže kako niti jedan pacijent nije bio zanemaren dok su pokušavali shvatiti Wartmanov rak.

Život u medicini
Wartman je sasvim slučajno završio kao predvodnik istraživanja raka na sveučilištu. Odrastao je u Indiani i kao dijete želio biti veterinar poput svojega djeda. No tijekom studija je ljeta provodio radeći u bolnicama te pritom razvio fascinaciju rakom. Upisao se na medicinski fakultet Sveučilišta u Washingtonu u St. Louisu, kamo ga je privuklo istraživanje genetskih promjena koje se događaju kod raka krvi. Wartman je istog je trena znao da želi postati liječnik znanstvenik. No svi su ti planovi pali u vodu u zimu 2002., na posljednjoj godini medicinskog fakulteta, kada je otišao u Kaliforniju radi intervjua za stažiranje na Stanfordu. Toga jutra kada je stigao onamo, umalo se srušio od umora. Nekako se uspio natjerati da doveze do Palo Alta. Kad se vratio u St. Louis, prestao je trčati jer se osjećao preiscrpljenim za bavljenje sportom kojega je obožavao. Nakon toga počeo se jako znojiti po noći. “Mislio sam da možda imam mononukleozu”, kaže. “I mislio sam da ću je prehodati.” No zatim su ga počele boljeti kosti u nogama. Imao je groznicu. U veljači 2003. prijavio se u bolnicu, na hitnu službu. Liječnik je primijetio nisku razinu bijelih i crvenih krvnih zrnaca. A i sam Lukas Wartman, kojeg je fascinirala biologija leukemije, počeo je sumnjati da boluje upravo od nje. Sljedećeg dana vratio se na novi pregled. Liječnik mu je zabio dugu iglu u kost kuka i izvadio koštanu srž za analizu. “Zajedno smo pogledali nalaz”, sjeća se Wartman. “Bio je prepun stanica leukemije. Bio sam u šoku.”Wartman je prošao devet mjeseci intenzivne kemoterapije, nakon čega je uslijedilo 15 mjeseci blaže. Prošlo je pet godina i rak se nije vraćao. Ali onda se najednom vratio. Opet je podvrgnut intenzivnoj kemoterapiji kako bi se rak vratilo u remisiju, a zatim mu je mlađi brat donirao koštanu srž, pa je prošao i transplantaciju. Sedam mjeseci nakon transplantacije, otišao je na jednu veliku konferenciju o raku i slušao predavanje o svojem obliku leukemije. Govornik je iznio podatak kako preživi samo 4 ili 5 posto onih kod kojih se rak vrati. “Želudac mi se okrenuo”, priča Wartman. Prošlog proljeća, tri godine nakon transplantacije, Wartman je svakog je drugog dana istrčavao devet do jedanaest kilometara i osjećao se sjajno. “Razmišljao sam o maratonu ujesen.” A onda se rak ponovno vratio.

Trag rješenja u RNA
Liječnici su tada su shvatili kako im je jedina nada u Wartmanov spas uporaba svog genetičkog iskustva i znanja te tehnologije koja im je na raspolaganju. Nakon mjesec dana mahnitog rada, ekipa je imala potrebne podatke. DNA tog oblika raka imao je brojne mutacije, ali u vezi njih nije se moglo ništa poduzeti jer nije bilo lijekova koji bi ih napali. No druga analiza, analiza RNA raka, pokazala je kako je jedan normalni gen FLT3 podivljao u stanicama zahvaćenima leukemijom. Njegova uobičajena zadaća je rast i razmnožavanje stanica. Možda su se stanice raka kod Wartmana tako brzo množile zbog pretjerano aktivnog gena FLT3. Još bolje, pokazalo se kako postoji lijek Sutent odobren za liječenje naprednog stadija raka bubrega koji služi kao inhibitor gena FLT3. Ali dnevna doza stoji 330 dolara, a osiguravajuća kuća Wartmanu nije odobrila plaćanje. Obratio se i proizvođaču lijeka Pfizeru s molbom da mu pokloni lijek u sklopu jednog od svojih dobrotvornih programa, objasnivši kako bi cjelogodišnjom plaćom uspio pokriti troškove samo sedam i pol mjeseci uzimanja Sutenta. No i Pfizer ga je odbio. Skupio je novac za tjednu dozu i počeo ga uzimati. U samo nekoliko dana krvna slika je već izgledala normalnije. Međutim, bojao se početi nadati, a i cijena lijeka ga je mučila. Sutradan ga je nazvala medicinska sestra uz bolničke ljekarne i dojavila mu čudesne vijesti. Čekala ga je mjesečna doza Sutenta. Liječnici s njegova odjela kupili su mu lijek. Nakon dva tjedna njegova koštana srž bila je potpuno čista, pokazala je biopsija. Još dva iznimno osjetljiva testa potvrdila su da je rak u remisiji. “Ne mogu vjerovati”, rekao mu je njegov liječnik John DiPersio.

Predosjećaji i odluke
Liječnici su zatim razmotrili treba li Wartman nastaviti piti Sutent ili se podvrgnuti još jednoj transplantaciji koštane srži. Na kraju je DiPersio odlučio da bi se Wartman trebao podvrgnuti transplantaciji jer bi bez nje rak mogao mutirati. U međuvremenu mu je Pfizer odlučio pokloniti lijek. Zasad je Wartman u remisiji, ali i dalje se bori s uobičajenim komplikacijama uslijed transplantacije koštane srži. Ali one su komplikacije iz dana u dan sve blaže i blaže, pa se vratio na posao u Leyjev laboratorij. Wartman ima pregršt pitanja. Zna koliko ima sreće, ali što ga čeka u budućnosti? Može li planirati život? Je li izliječen?

Gina Kolata

Online: Genetska oklada
Snimka rasprave o novoj genetskoj terapiji za rak i dva druga teksta o novom tretmanu na nytimes.com (pretraga: “Wartman cancer”)

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?