Ocijeniti nekoga “neprikladnim za vladanje” nije uvreda. Talijanski premijer Silvio Berlusconi izgubio je proces koji je pokrenuo 2001. godine pri talijanskom građanskom sudu u Milanu protiv britanskog ekonomskog tjednika The Economist, koji ga je ocijenio neprikladnim za predsjedanje talijanskom vladom zbog mnogobrojnih sudskih procesa koji su se tada vodili protiv njega, a među kojima i za kurupciju, pa i mafijaško udruživanje.

The Economist je pod naslovom “Čudna talijanska priča” objavio u broju od 26. travnja 2001. tekst o formiranju druge Berlusconijeve vlade (prva je formirana 1994.), a na naslovnoj stranici tjednik je objavio naslov: “Zašto Berlusconi nije prikladan da vodi Italiju” (Why Silvio Berlusconi is unfit to lead Italy). Berlusconijev odvjetnik, Fabio Lepri, već je najavio žalbu na prvostupanjsku presudu milanskog suda u korist The Economista. “Milanski sud je pogriješio u ocjeni kako je dopušten tekst, a koji je, zapravo, trebalo ocijeniti uvrijedljivim prema Berlusconiju, jer je bio posut neutemeljinim tvrdnjama”, priopćio je premijerov branitelj Lepri dodajući kako su “riječi časopisa The Economist, obznanjene nešto prije izbora 2001. godine, bile više puta opovrgnute ocjenom Talijana”. Bez obzira što je Berlusconi pokrenuo proces protiv britanskog tjednika, The Economist je i dalje objavljivao tekstove koji nisu bili pohvalni za talijanskog premijera. U siječnju ove godine, uoči talijanskih izbora u travnju, The Economist je napisao tekst pod naslovom: “Italija već ima dosta problema: zar stvarno ima potrebu još jednom za Silvijom Berlusconijem?”. List je ponovno ocijenio Berlusconija neprikladnim za vladanje Italijom i nakon što je bio premijerom cijeli parlamentarni mandat, od 2001.-2006., a čiju je vladavinu također ocijenio užasnom. Dva tjedna uoči izbora u travnju, kada je Berlusconijev desni centar na izborima pobjedio do tada većinski lijevi centar predsjednika vlade Romana Prodija, The Economist je čak pozivao talijanske birače da svoje glasove usmjere prema kandidatu lijevog centra, predsjedniku Demokratske sranke Walteru Veltroniju. Britanski ekonomski časopis i nakon travanjskih izbora nastavio je kritizirati Cavalierea, pa je u srpnju Berlusconija nazvao novim Neronom. Na karikaturi Berlusconi u smokingu svira violinu s osmijehom, a u pozadini Italija gori. U članku uz karikaturu analizirale su se prve odluke sadašnje Berlusconijeve vlade, koga se optužuje da je na prvo mjesto stavio vlastite i interese njegovih tvrtki. Među zakonima koje je sadašnja vlada donijela, a ocjenjuju se kao ‘ad personam’ (po mjeri osobe), The Economist spominje zakonski dekret kojim se izbjegla obveza slanja televizije Rete4, iz grupe Mediaset vlasništva Berlusconija, na emitiranje preko satelita, a što je bila obveza. Zakon o zabrani nekih prisluškivanja, odnosno zabrana prisluškivanja osumnjičenih za korupciju, list je također ocijenio kao zakon donesen iz “premijerovih osobnih interesa”. Zakon o suspenziji procesa zaustavio je onaj koji se vodio o navodnom mitu, od oko 600 tisuća dolara, engleskom odvjetniku Davidu Millsu za šutnju o podrijetlu novca, kao i zakon prema kojem su imuni od svih procesa četiri glavna državna dužnosnika – predsjednik republike, predsjednici oba doma parlamenta i predsjednik vlade.