Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Rev 1323/15 zauzeo stav povodom revizijskog pitanja može li se na temelju tvrdnji i dokaza o neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu, kroz najmanje 20 godina, na fizički točno određenom i ograđenom dijelu nekretnine, steći vlasništvo nad suvlasničkim dijelom nekretnine?

Iz postupka provedenog pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj stekao pravo suvlasništva točno određenog dijela nekretnine čime da je u naravi došlo do podjele suvlasništva na točno određene realne dijelove (a što potvrđuju saslušani svjedoci), međutim, tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje suvlasništva određenog dijela nepodijeljene nekretnine.

Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je vlasnik određenog dijela nekretnine zbog čega ukoliko je neka osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine, tada on ne može biti ujedno i (su) vlasnik idealnog dijela cijele te nekretnine, pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu.

Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev x-995/13-2 od 29. siječnja 2014. To je ujedno i odgovor na pitanje naznačeno u reviziji u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.