Demokratski se proces temelji na pretpostavci da je većina građana u stanju prepoznati najboljega političkoga kandidata i ideju, ali istraživanja pokazuju da biračke mase diljem svijeta ne ispunjavaju taj uvjet. Ljudski je um u najboljem slučaju sposoban izabrati kandidata malo iznad prosjeka.

Kako se to pravilo odražava u Hrvatskoj i susjednim zemljama? Prilično loše: prema kontroverznoj britansko-finskoj studiji narodi bivše Jugoslavije imaju kvocijent inteligencije između 89 i 93! Ako vas to može utješiti, u velikom dijelu svijeta intelektualne su sposobnosti još niže, a u skladu s tim niži su i stupanj demokracije i životni standard. Nedavno je istraživanje Davida Dunninga, psihologa sa sveučilišta Cornell u SAD-u, pokazalo da intelektualno slabo obdareni ljudi ne uspijevaju prosuditi tuđe sposobnosti i ideje. Primjerice, veli Dunning, tko nema znanja o poreznoj problematici, neće znati prepoznati političare koji su stručni za to područje. Isto vrijedi i za gospodarstvo, vanjsku politiku, ljudska prava. Većini ljudi nedostaju mentalni alati za ispravnu prosudbu. Zbog toga nema te količine ispravnih podataka i činjenica o političkim kandidatima i njihovim planovima koja bi mogla probiti barijeru ignorancije kod mnogih birača. “Najveća je ironija da narod najteže poima najpametnije ideje jer većina nema kapaciteta za shvaćanje koliko je ta ideja dobra”, rekao je Dunning američkom tisku.On je s kolegom Justinom Krugerom dokazao da ljudi sami sebe zavaravaju glede vlastita intelekta. Tandem je utvrdio da ljudi uvijek svoje umne sposobnosti ocjenjuju “boljima od prosjeka”, pa čak i ljudi čije su sposobnosti na samom dnu. Jednostavno nemaju kliker da shvate kolike su neznalice. Nažalost, jednako smo nesposobni uvidjeti tuđe pogreške i zasluge. “U onoj mjeri u kojoj je pojedinac nekompetentan nije u stanju uvidjeti tuđu kompetenciju”, kaže Dunning.

U jednom su pokusu tražili od studenata da ocijene tuđe testove iz gramatike. Dobrovoljci koji su sami prošli loše na takvom testu dali su najpogrešnije ocjene drugim studentima. “Nisu mogli razaznati ispravne od neispravnih odgovora”, kaže. “Tko ima rupa u znanju na određenom području, nije u poziciji ni da uvidi tuđe rupe u znanju.” Tuđe kvalitete utvrđujemo još nepreciznije od tuđih mana. U pokusima su ljudi točnije prepoznavali najlošije nego najbolje radove. Preslikano na političku scenu, biračka će masa najpogrešnije shvatiti najkvalitetnije kandidate. Njemački je sociolog Mato Nagel primijenio Dunningovu i Krugerovu teoriju na računalnu simulaciju demokratskih izbora. U svom je matematičkome modelu dokazao da na izborima uvijek pobjeđuju kandidati koji su samo malo bolji od prosjeka svih kandidata. A ako su svi kandidati loši, onda je i onaj malo iznad prosjeka loš. Ovo je uzrok zbog kojega toliko demokratskih izbora završava pobjedama tako slabih kandidata. “Demokracije rijetko ili nikada ne izabiru najbolje vođe. Prednost demokratskih izbora nad diktaturama samo je u tome što sprečavaju dolazak na vlast kandidatima koji su ispod prosjeka”, zaključio je Nagel.

Bistriji su i bogatiji
Koliko su inteligentni narodi svijeta? Postoje procjene, ali ne i egzaktni podaci jer nikad nije provedeno sveobuhvatno istraživanje u svim državama uz korištenje iste baterije testova. Povrh toga psiholozi se ne slažu ni oko definicije inteligencije ni oko ispravnog načina testiranja inteligencije, koju god definiciju primijenili. Mnoge vrste testova u velikoj se mjeri oslanjaju na naučene podatke pa će ih puno bolje riješiti obrazovani od manje obrazovanih. Najbliže onom što nas zanima nudi istraživanje “IQ i bogatstvo naroda” (IQ and the Wealth of Nations), koje su 2002. u istoimenoj knjizi objavili Britanac Richard Lynn i Finac Tatu Vanhanen. Ova kompilacija i analiza velikog broja prijašnjih istraživanja provedenih u brojnim državama poručuje da gospodarski razvoj i standard u pojedinoj državi ovise o prosječnoj inteligenciji njihovih naroda (vidi tablicu). Poredak država doista se u velikoj mjeri podudara s poretkom prema kriteriju gospodarskog razvoja. Iako kritičari primjećuju da Lynnovo i Vanhanenovo istraživanje ne odražava samo inteligenciju nego i stupanj obrazovanja, ono daje realističan uvid u intelektualnu učinkovitost ljudi pojedinih država. Pritom ne stoje prigovori da su ta dvojica favorizirala svoje narode jer na vrhu nisu ni Britanci ni Finci. Najviši su IQ pripisali narodima sjeveroistočne Azije – Japancima, Korejcima i Kinezima, dok su najmanje bistrima proglasili stanovnike supsaharske Afrike.

Na primjedbe da Kinezi, barem oni koji žive u matičnoj Narodnoj Republici Kini, nisu među najbogatijim narodima, Lynn i Vanhanen odgovaraju da je to posljedica komunističke diktature i centralno planirane ekonomije. Kinezi koji žive u drugim zemljama i teritorijima s tržišnom ekonomijom, konkretno u Singapuru, Tajvanu i Hong Kongu, dosegnuli su vrlo visok standard. I u samoj NR Kini tržišne su slobode u posljednjih desetak godina dovele do stvaranja velikog broja ekstremno bogatih ljudi. Što se Europe tiče, prema spomenutom istraživanju najviši IQ imaju germanski narodi – Islanđani, Nizozemci, Norvežani, Austrijanci, Nijemci, Šveđani – te oni s jakom germanskom komponentom poput Britanaca i Švicaraca. Iznimka od “germanskog pravila” je Italija, koja dijeli europski vrh sa 102 boda. Najbistriji Slaveni su Poljaci (99) i Česi (98), koliko imaju i neindoeuropski uljezi Mađari. Zemlje bivše Jugoslavije i Balkana ne mogu se pohvaliti zapaženim IQ-om osim Slovenije, u kojoj je prosjek solidnih 96. Makedonija je “obdarena” s IQ-om od 91, Hrvatska, BiH, Albanija i Turska s 90, dok je Srbija (zajedno s Kosovom) još stepenicu ispod. Odluke koje su građani tih zemalja donosili na izborima posljednjih desetljeća otprilike odgovaraju iznesenim brojkama. Čak nam se čine i boljima od očekivanja: ne treba zaboraviti ni da prosječan IQ 90 znači i da su mnogim biračima umne sposobnosti ispod te vrijednosti, a da i glas građana s IQ-om 85 vrijedi jednako kao i ostali.

Iskorijeni bolesti – povećaj IQ
Inteligencija naroda nedvojbeno utječe na izbor vlastodržaca i na životni standard, a životni standard i vlastodršci povratno utječu na inteligenciju. No koji je faktor u većoj mjeri uzrok, a koji posljedica? Brojni su znanstvenici pokušali objasniti zašto je inteligencija tako neravnomjerno raspoređena diljem planeta. Jedni su varijacije pripisali razlikama u kvaliteti prehrane, obrazovanja i društvenih utjecaja. Donald Templer, Hiroko Arikawa i Satoshi Kanazawa smatraju da su uzroci klimatski. Topliji i plodniji krajevi supsaharske Afrike, gdje je navodno niknuo ljudski rod, omogućuju opstanak bez velikih intelektualnih napora. Što je pojedino područje udaljeno od kolijevke čovječanstva, to su uvjeti za život teži pa su samo inteligentniji uspijevali opstati. Rezultat te prirodne selekcije je viši IQ na sjevernim geografskim širinama; manje bistri pojedinci su kroz tisućljeća umirali prije i slabije se razmnožavali pa je niži IQ tamo ostao u manjini. Neki su kritičari ovu teoriju proglasili rasističkom iako time nisu osporili njezinu valjanost.Fascinantnu novu hipotezu iznijeli su u srpnju 2010. znanstvenici sa Sveučilišta u Novom Meksiku. Prema njihovim nalazima, IQ varira od zemlje do zemlje i od područja do područja kao posljedica zaraznih bolesti! Prof. Christopher Eppig je s kolegama utvrdio zapanjujuću podudarnost stope zaraznih bolesti i inteligencije, pri čemu je IQ najviši u krajevima najmanje zahvaćenih takvim bolestima, i obrnuto. Eppig kaže da mozak troši jako puno energije i da sve što smanjuje količinu energije dostupnu mozgu negativno utječe na inteligenciju.

“Novorođenčad troši blizu 90 posto svojih kalorija na rad i izgradnju mozga. Čak i u odrasloj dobi naš mozak troši 25 posto dostupne energije”, napisao je Eppig u reviji Scientific American. “Ako u djetinjstvu, dok se mozak izgrađuje, dođe do većega neočekivanog utroška energije, mozak će trpjeti. Zarazna bolest je faktor koji mozgu može oduzeti veliku količinu energije.” Eppig i kolege su otkrili da raširenost zaraznih bolesti ima na IQ snažniji učinak nego obrazovanje, bruto nacionalni dohodak, temperatura i udaljenost od supsaharske Afrike. Ovo pravilo vrijedi i unutar iste zemlje – Sjedinjenih Američkih Država. Primjerice, prosječan je IQ visok u Massachusettsu, New Hampshireu i Vermontu, a nizak u Louisiani, Mississippiju i Kaliforniji. “Opet je stopa zaraznih bolesti bila povezana s IQ-om. Pet saveznih država s najnižim IQ-om imaju najvišu, a pet država s najvišim IQ-om najnižu stopu zaraznih bolesti. Podaci za države između ove dvije krajnosti također su se podudarali”, poručio je Eppig. Prošle su godine do jednakih rezultata došli Christopher Hassall i Thomas Sherratt, uz još naprednije statističke metode. Oba se istraživanja podudaraju s prijašnjim sporadičnim otkrićima, primjerice da djeca zaražena crijevnim nametnicima imaju u odrasloj dobi niži IQ ili da je IQ viši na područjima gdje se prethodno provodio program iskorjenjivanja malarije. Prema Epiggu i drugim istraživačima, ovi rezultati govore da je inteligencija manje genetski određena nego što se prije vjerovalo. U suprotnom, na nju ne bi mogle utjecati promjenjive okolnosti kao što su zarazne bolesti ili njihovo odsustvo. “Što je IQ u nekoj sredini viši, to djeca postižu bolje rezultate u školi i više stupnjeve obrazovanja; ljudi su zdraviji, učinkovitiji u poslu, imaju veći dohodak i manje su skloni debljanju. A ako su razlike u IQ-u ponajviše posljedica zaraznih bolesti u djetinjstvu, tada se njihovim iskorjenjivanjem može povisiti IQ i poboljšati sve ono što viši IQ donosi”, zaključio je Eppig.

Zarazne bolesti su krive za IQ?

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Inteligencija u državama svijeta
Rang-ljetvica koju su sastavili Richard Lynn i Tatu Vanhanen izazvala je mnogo prijepora zbog neujednačenih metoda korištenih u mjerenju ili procjeni IQ-a od države do države. Za Hrvatsku je utvrđen mizeran IQ od 90, no i druge zemlje u regiji ne mogu se dičiti većim intelektualnim sposobnostima. A u usporedbi s Afrikancima, čak smo i mi Balkanci lumeni. Varijacije u inteligenciji neki pripisuju evoluciji, prehrani i obrazovanju, a nova istraživanja odgovornost bacaju na utjecaj zaraznih bolesti.
1. Hong Kong (107)
2. Južna Koreja (106)
3. Japan (105)
4. Tajvan (104)
5. Singapur (103)
6.-9. Austrija (102)
Njemačka (102)
Nizozemska (102)
Italija (102)
10.-11. Švedska (101)
Švicarska (101)
(…)
32. Slovenija (96)
41. Hrvatska (90)
45. Srbija (89)
80. Sijera Leone (64)
81. Etiopija (63)
82. Ekvatorijalna Gvineja (59)