Administrativno osoblje u srbijanskim sudovima nastavilo je deseti dan s generalnim štrajkom, jer je propao razgovor s vladom oko povećanja plaća. Zaposleni traže povećanje primanja za 100 posto. Mirko Cvetković, ministar financija, izjavio je kako povećanja plaća do konca godine neće biti, a u 2008. mogle bi biti povećane za onoliko koliko bude inflacija. Ministar pravosuđa Dušan Petrović, uz izražavanja razumijevanja za zahtjeve štrajkača, ističe kako u proračunu nema sredstava, a zatraženo povećanje plaća bi ugrozilo makroekonomsku stabilnost. Takva objašnjenja razljutila su štrajkače koji smatraju da se uštede mogu postići na drugim izdacima, uz primjedbu kako se previše troši na brojnu državnu administraciju.

Obustavljena suđenja
Sindikat pravosuđa nije prihvatio ponudu vlade da se zaposlenima od 1. siječnja povećaju plaće za 30 posto pod uvjetom da se broj zaposlenih smanji za dvije tisuće. To je dodatno zaoštrilo odnose između vlade i sindikata, pa je štrajk nastavljen što je dovelo do paralize u prometu nekretninama i otežalo zaduživanje građana kod banaka, jer su na šalterima na kojima se ovjeravaju ugovori i drugi dokumenti spuštene zavjese. Štrajk je gotovo u cijelosti paralizirao poslovnu aktivnost poduzeća i građana. Zaposleni su zaprijetili kako bi mogli zaoštriti štrajk time što bi se obustavio rad u najhitnijim poslovima, čemu bi se najviše radovali uhićeni, jer bi morali biti pušteni na slobodu zato što ih istražni suci ne mogu saslušati. Zbog štrajka su obustavljena sva suđenja, kao i građanske parnice. Osim toga što su štrajkom najviše pogođeni građani, jer ne mogu obaviti važne poslove, njihove simpatije su ipak na strani štrajkača. Osobito nakon što je vlada predložila otpuštanje dvije tisuće sudskih administrativaca. I prije početka štrajka redovi građana pred sudskim šalterima bili su dugi zato što je manjkao broj zaposlenih. Vladin prijedlog okrenuo je “pilu naopako”. Sada su se na udaru javnosti našli previsoki državni troškovi. Ide se toliko daleko da se predlaže drastično smanjenje broja poslanika u parlamentu. Smatra se kako Srbiji nije potreban parlament s 250 poslanika, te da bi ih bilo dovoljno kada bi se njihov broj prepolovio, tim prije što se kod njihovog izbora primijenjuje proporcijalni sustav, što znači da odlučujuću riječ imaju stranke, a ne poslanici kao pojedinci. Većina stranaka uvela je pravilo po kojem poslanici unaprijed potpisuju ostavku ukoliko iznose stavove suprotne stranci kojoj pripadaju. Dvoji se kako stranke financiraju tajkuni zbog čega se donose zakoni koji njima pogoduju. Izračunato je kako svaki poslanik poreznee obveznike košta godišnje 54 tisuće eura.

Za poslanika 54.000 eura godišnje
Na smanjenju njihovog broja za polovicu uštedjelo bi se više nego otpuštanjem dvije tisuće sudskog administrativnog osoblja kojima se plaće kreću od 140 do 240 eura, dok je mjesečna plaća poslanika 1.500 eura, čemu treba dodati troškove putovanja, noćenja i posebnih dodataka. Zbog financijskih pogodnosti broj poslanika koji su zasnovali radni odnos u parlamentu je udvostručen. Njihov trošak, prema rasprostranjenoj ocjeni, je prevelik za “nerad, primitivizam i promoviranje upitnih partijskih vrijednosti”, dok su interesi građana i države u drugom planu. Javnost je posebno žučno reagirala nakon odluke da se svakom poslaniku na poklon da laptop, iako je dosta njih priznalo kako se ne znaju njime koristiti, ali “poklonu se ne gleda u zube”. Na udaru javnosti našle su se i državne agencije za koje se smatra da ih ima previše. Ekonomist Danijel Cvjetičanin smatra kako bi njihov broj trebao biti smanjen, jer su preskupe, a često njihov rad donosi više štete nego koristi. Od kada je uvedeno višestranačje namnožila se državna administracija, jer svaka stranka koja dođe na vlast nastoji što više svojih članova zaposliti u državnim službama. U državnoj administraciji zaposleno je trostruko više ljudi nego što ih je imala bivša SFRJ.