James Livingston, profesor povijesti, u knjizi “Protiv štednje” tvrdi da će se američka ekonomija pokrenuti samo i jedino ako njezini građani počnu više trošiti. Kao prvo, iznosi teoriju po kojoj država ne bi trebala mijenjati poreznu politiku kako bi potakla privatni sektor na ulaganja u nove proizvodne pogone otvarajući nova radna mjesta.

Tvrdi da bogate kompanije još uvijek imaju veliki profit, ali da ga ulažu u sumnjive “balone” koji i jesu doveli do velike krize. Autor smatra da kapital treba uložiti u radnike, odnosno njihove plaće. Povećani dohodak radnici će trošiti na kupovanje svega: od perilica do tehnoloških spravica, a autor se ne da pokolebati argumentom da su oni uglavnom proizvedeni u Kini. Prema njemu BDP raste zbog općeg fiskalnog blagostanja, a ono nastupa kada radnici imaju više novca za trošenje. Kao dokaz svojoj tezi Livingston navodi razdoblju nakon Velike depresije koji je trajao do 1973. kada je država postala najveći poslodavac a sindikati podebljali plaće radnicima, pa su ovi bez zadrške trošili i tako jačali ekonomiju. Livingston tvrdi: nema smisla sada štedjeti za crne dani. Oni su već nastupili.