Među srpskim tajkunima zavladala je prava pomama za kupnjom propalih poduzeća, a glavni motiv je njihova lokacija pogodna za gradnju stambenog i poslovnog prostora, što je najisplativiji posao u glavnom gradu Srbije. Na posljednjoj dražbi, prilikom prodaje Industrije traktora i mašina, koja se nalazi u Novom Beogradu, nadmetali su se najbogatiji Srbijanac Filip Zepter, čije je bogatstvo procijenjeno na 4,4 milijarde dolara, i Goran Novaković, bivši ministar energetike u vladi Zorana Đinđića.

Atraktivni Zmaj
Pobijedio je Zepter, čiji je je konzorcij Hass SIP, u kojem dio ima i slovenska Strojna industrija, dao najbolju ponudu od 121,110 milijuna eura. Novaković je, ovoga puta, ostao kratkih rukava, ali i on je u prethodnim kupnjama došao do atraktivnih lokacija kupivši zemunsku tvornicu kombajna Zmaj u kojoj poslije toga nije nastavljena proizvodnja. Osim toga, Novaković, poznat po tome što je nakon godinu dana morao dati ostavku na ministarsku funkciju, vlasnik je atraktivnog stambenog naselja Panorama na Dedinju u blizini kraljevskog Bijelog dvora i nekadašnje Titove rezidencije. Domaći tajkuni, zahvaljujući insajderskim informacijama, unaprijed su u prilici saznati koja poduzeća će biti preseljena tako da za kupnju takvih pokazuju najveće zanimanje. Filip Zepter je kupnjom IMT-a dobio 53 hektara prostora na kojem kani graditi stanove i poslovni prostor. Zemljište se nalazi na atraktivnoj lokaciji na kojem postoje dva hiper marketa – Agrokorova Idea i Mercatorov MB Rodić, te čitav “poslovni grad” pod imenom Airport City kojeg na starom beogradskom aerodromu grade izralske kompanije što najviše kapitala ulažu u izgradnju objekata namijenjenih izdavanju poslovnog prostora. Zepter je već, iz istih razloga, kupio beogradski Centrotekstil za 18,9 milijuna eura, jer se predviđa preseljenje tog poduzeća. Osim 42 tisuće četvornih metara poslovnog prostora u Beogradu, Centrotekstil raspolaže i s osam tisuća četvornih metara u inozemstvu. Uz to, Zepter posjeduje 16 tisuća četvornih metara poslovnog prostora u najužem središtu Beograda. Zepter, koji dobivena sredstva prodajom osiguravajućeg društva austrijskoj kući Uniqa i Zepter banke mađarskoj OTP banci investira u kupnju propalih poduzeća, nije jedini domaći poduzetnik koji u tom poslu vidi visoku isplativost ulaganja. Prije njega je Miroslav Mišković, vlasnik kompanije Delta, kupio luku Beograd za koju je znao da će biti preseljena sa sadašnje lokacije. Na njenom mjestu predviđena je gradnja poslovno-stambenih objekata tako da će mu se uložena sredstva višestruko vratiti. Miškoviću u gradnji poslovnog prostora ozbiljno konkuriraju Petar Matić, većinski vlasnik kompanije MPC u koju je nedavno sa 25 posto ušla američka investicijska banka Merill Lynch, te Marko Nicović, koji u Miškovićevu “dvorištu” gradi najveću poslovnu zgradu u Beogradu. Za Petra Matića se tvrdi da stoji iza kupnje zgrade Grafičkog zavoda BIGZ koja se nalazi u neposrednoj blizini Beogradskog sajma. Na tom mjestu kani izgraditi hotel, ali mora sačekati da prođu dvije godine, koliko je preuzeta obveza da se u kupljenoj višekatnici zadrži grafička djelatnost. Matićev MPC je vlasnik nekadašnje zgrade CK SKJ, najviše u Beogradu. Uz nju je u tijeku gradnja najvećeg tržišnog centra, a u 2009. godini treba početi gradnja kule “bliznakinje”. Petar Matić je poduzeće osnovao u Zagrebu 1989. godine, a nakon raspada SFRJ preselio se u Beograd.

‘Miškovićevo ćoše’
Postupke domaćih tajkuna slijede i pojedine inozemne kompanije. Tako švedsko-litavski konzorcij United Nordic Beverages/Alita, koji je za 21,4 milijuna eura kupio Beogradsku industriju piva, kani preseliti proizvodnju na periferiju grada, a na toj lokaciji sagraditi poslovni prostor. Iznajmljivanje poslovnog prostora smatra se najisplativijim poslom, jer se cijena po četvornom metru kreće od 10 do 35 eura, ovisno o lokaciji. Tajkuni su bacili oko na imovinu izdavačke kuće Prosveta, koja ima poslovni prostor u najpoznatijoj beogradskoj ulici, Knez Mihailovoj, koju zbog velikog broja trgovina Delte nazivaju još i “Miškovićevo ćoše”.