Nećemo ovdje hvaliti medvjeđi luk i njegova gotovo čudotvorna ljekovita svojstva, ali da – proljeće bez pesta od medvjeđeg luka kao da se i nije dogodilo. Ali nažalost, svake godine čitamo o onima koji su se zaputili u šetnju šumom u potrazi za ovim listićima punim arome i zdravlja – i jedva izvukli živu glavu. Ne zbog medvjeđeg luka, najopasnije kod njega je medvjed koji mu “stanuje” u imenu, već upravo zbog toga što nisu ubrali medvjeđi luk nego jednu od dvije vrlo mu slične, ali otrovne biljke.

Da se vama ne bi dogodilo isto, potrošite nekoliko minuta da bolje upoznate medvjeđi luk, mrazovac i đurđice i dok ze izoštrite oko budite u pratnji iskusnih poznavatelja, piše Pun kufer.

Medvjeđi luk 

Medvjeđi luk, šumski luk ili srijemuš (Allium ursinum L.) je samonikla jestiva biljka iz porodice Allium – isto kao i luk i češnjak. Raste na sjenovitim mjestima u listopadnim šumama. Iz lukovice u proljeće izrastu najčešće dva velika, tanka, ušiljena i plosnata lista sabljastog oblika. Cijela biljka je jestiva – mladi listovi, stabljike i lukovice. Listovi i stabljike beru se prije cvjetanja tijekom ožujka i travnja, a lukovice u jesen.

Medvjeđi luk ima karakterističan miris luka i u proljeće, kada prolazite šumom, čitavi predjeli na kojima je stanište ove biljke imaju snažan miris luka koji se nadaleko osjeti. Cvijet je bijel i zvjezdast, vrlo ga je lako prepoznati, ali kako se lišće bere prije cvatnje – nije od velike pomoći.

Mrazovac

Mrazovac je biljka s kojom se ljudi najčešće otruju misleći da jedu medvjeđi luk. I lišće i stabljika i lukovica i cvijet sadrže otrovne alkaloide od kojih je najpoznatiji kolhicin, zato se mrazovac naziva i biljnim arsenom. Prvi simptomi trovanja javljaju se samo nekoliko sati nakon konzumiranja. Počinje s mučninom, povraćanjem, grčevima u trbuhu i proljevom, a onda se usporavaju disanje i rad srca i za 2-3 dana dolazi do smrti. Letalna doza je 60 g listova ili 10 g sjemenki, a otrovna svojstva mrazovac ne gubi ni osušen.

Mrazovac (Colchicum autumnale L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice mrazovaca (Colchicaceae). Voli vlažne livade i travnjake i raste u velikim skupinama. U rano proljeće naraste samo kratka stabljika, do 20 centimetara, i nekoliko prizemnih listova, obično tri, između kojih je tobolac sa sjemenkama. U ovom periodu rasta mrazovac može podsjećati na medvjeđi luk, a kasnije će mu listovi postati puno duži i konačno se osušiti, pa kada u jesen procvate, listova više nema. Zato se mu se cvijet naziva i gola dama. Podsjeća na cvijet šafrana, ali šafran cvate u proljeće, pa ih ne možete zamijeniti.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Đurđica 

Teško je povjerovati da je biljka tako nježnog imena i izgleda otrovna. Nećete nužno umrijeti, ali ako ne operete ruke nakon što ste dirali bilo koji dio đurđice, mogli biste osjetiti mučninu, vrtoglavicu, povraćanje, bolove u ustima i trbuhu te dobiti dijareju i grčeve.

Đurđica (Convallaria majalis L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice šparogovki (Asparagaceae), a odgovaraju joj polusjenovita područja pa obično raste unutar svijetlih listopadnih šuma i šikara. Na stabljici se nalaze najčešće dva duguljasta lista, zašiljena na vrhu. Cvjeta od proljeća pa do kasne jeseni. Cvjetovi đurđice su prepoznatljivi, bijeli i zvonoliki.

Checklista za kraj

• Biljke uvijek berite oprezno i list po list.
• Ako miriši kao medvjeđi luk, onda i jest.
• Ako izgleda kao medvjeđi luk, a ne miriši – bježite.
• Medvjeđi luk raste u većim skupinama u sjenovitim i vlažnim listopadnim šumama, uz rubove šume i među grmljem.
• Mrazovac raste uglavnom na vlažnim livadama i pašnjacima.
• Mrazovc ima deblje i tamnije listove, a medvjeđi luk svjetlo-zelene i tanje.
• Kod đurđica svaki list raste zasebno.