Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Mali gradski vrt od 500 kvadrata za 10.000 eura

Autor: Marija Crnjak
21. srpanj 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Za otprilike pet posto iznosa koji ste spremni potrošiti na kuću za petnaestak dana možete dobiti okućnicu po principu ključ u ruke uz edukaciju o održavanju te ako se pridržavate uputa biti sigurni da se vaš vrt neće pretvoriti u malu prodavaonicu užasa

Odlučili ste pobjeći iz grada i izgraditi kuću okruženu zelenilom u kojem kanite uživati od svibnja do listopada? Ni nakon mnogo sati surfanja po stranicama za uređenje vrta nemate pojma odakle početi u uređenju svoje okućnice? A kad se dobro pomučite da ju kako-tako osposobite, žalosno gledate kako se cvijeće suši, travu pobjeđuje korov, a vaše omiljeno drvo korijenom razvaljuje kanalizaciju koju ste tako skupo platili? Obično je to trenutak u kojem ćete zatražiti stručnu pomoć. Sve je više privatnih investitora koji posao hortikulturalnog uređenja odmah po izgradnji objekta povjeravaju specijaliziranim tvrtkama. Naime, svatko tko se našao u toj situaciji zna da je uređenje višestruko veći izazov od osmišljavanja interijera, pogotovo onima koji su većinu života proveli u stanovima. Na hrvatskom tržištu u ovom trenutku može se sasvim pristojno izabrati ekipa koja će vaše želje pretvoriti u stvarnost i, što je jednako važno, pomoći vam da shvatite što zapravo želite. Za otprilike pet posto iznosa koji ste spremni potrošiti na kuću za petnaestak dana možete dobiti okućnicu po principu ključ u ruke uz edukaciju o održavanju, te ako se pridržavate uputa, biti sigurni da se vaš vrt neće pretvoriti u malu prodavaonicu užasa. Naravno, pozornost pri odabiru izvođača prilično je važna s obzirom na to da je riječ o relativno mladom i nesređenom tržištu na kojem možete naići na “fušere”. Osim zagrebačkog “Zrinjevca” koji je najveća takva institucija u zemlji, u biznis su se uključili većinom rasadnici koji su samo proširili djelatnost. Nije rijetkost da je riječ o obiteljskom poslu, a vlasnici nekih tvrtki koje iza sebe već imaju zapažene radove, tom djelatnošću su se počeli baviti jednostavno zato što kao agronomi ili šumari nisu mogli naći posao.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Idejni projekt
Važno je znati da vam nijedan ozbiljan vrtlar neće početi s radom dok objekt ne napusti i zadnji građevinar. Naravno, prvi korak je izlazak na teren, slikanje početnog stanja i razgovor s investitorom. “Prije svega želimo saslušati želje korisnika. Na razgovoru dajemo svoje sugestije o dizajnu i izboru bilja ovisno o položaju terena, kuće, klimatskim uvjetima, vrsti tla… Kad smo utvrdili otprilike što ćemo staviti u vrt, s arhitektom izrađujemo idejno rješenje pomoću računalnog programa. Kad dogovorimo točno što želimo raditi i sastavimo cjenik na koji investitor pristaje, kreće izvedba”, pojašnjava Valdi Paliska Smoković, suvlasnik obiteljskog rasadnika “Dives” u Labinu koji je, kako kažu vlasnici, nastao iz puke potrebe za preživljavanjem. Supružnici Paliska-Smoković prvo klijalište 1991. godine napravili su od starih ormara, a danas raspolažu s tri tisuće kvadrata grijanog te tri tisuće negrijanoga vanjskog prostora i zapošljavaju dvanaest ljudi. “Slijedi prekopavanje minibagerom koji posjedujemo, kao i strojnu sijačicu, a za drugu mehanizaciju kao i poslove koji nisu u našoj struci angažiramo kooperante. Uglavnom sadimo naše biljke, a ono što nemamo, nabavljamo”, opisuje Valdi Paliska. Dakako, može se naručiti samo izrada idejnog projekta koji u Divesu stoji od osamstotinjak kuna naviše. Ideju gotovo nitko ne naplaćuje ako slijedi izvedba kod istog izvođača. Najteže pitanje koje tvrtkama za uređenje okoliša možete postaviti je koliko je cijena? Toliko je faktora koji utvrđuju cijenu da smo jedva uspjeli izvući okvirnu cijenu “osnovnog paketa” uređenja vrta od petstotinjak kvadrata. Dakle, ako u vrt te veličine želite navesti zemlju, staviti travnjak srednje kvalitete, stazicu, živu ogradu, sustav navodnjavanja, popločiti prilaz za automobil, to će vas stajati najmanje oko deset tisuća eura ili od 150 do 200 kuna po kvadratu. Cijena znatno raste ako primjerice umjesto zasijane trave investitor želi gotov travnjak u balama koji se postavlja poput tepiha; klasična sjetva stoji od sedam do deset kuna po kvadratu, a gotov travnjak s postavljanjem minimalno 70 kuna po kvadratu!

Odlučili ste pobjeći iz grada i izgraditi kuću okruženu zelenilom u kojem kanite uživati od svibnja do listopada? Ni nakon mnogo sati surfanja po stranicama za uređenje vrta nemate pojma odakle početi u uređenju svoje okućnice? A kad se dobro pomučite da ju kako-tako osposobite, žalosno gledate kako se cvijeće suši, travu pobjeđuje korov, a vaše omiljeno drvo korijenom razvaljuje kanalizaciju koju ste tako skupo platili? Obično je to trenutak u kojem ćete zatražiti stručnu pomoć. Sve je više privatnih investitora koji posao hortikulturalnog uređenja odmah po izgradnji objekta povjeravaju specijaliziranim tvrtkama. Naime, svatko tko se našao u toj situaciji zna da je uređenje višestruko veći izazov od osmišljavanja interijera, pogotovo onima koji su većinu života proveli u stanovima. Na hrvatskom tržištu u ovom trenutku može se sasvim pristojno izabrati ekipa koja će vaše želje pretvoriti u stvarnost i, što je jednako važno, pomoći vam da shvatite što zapravo želite. Za otprilike pet posto iznosa koji ste spremni potrošiti na kuću za petnaestak dana možete dobiti okućnicu po principu ključ u ruke uz edukaciju o održavanju, te ako se pridržavate uputa, biti sigurni da se vaš vrt neće pretvoriti u malu prodavaonicu užasa. Naravno, pozornost pri odabiru izvođača prilično je važna s obzirom na to da je riječ o relativno mladom i nesređenom tržištu na kojem možete naići na “fušere”. Osim zagrebačkog “Zrinjevca” koji je najveća takva institucija u zemlji, u biznis su se uključili većinom rasadnici koji su samo proširili djelatnost. Nije rijetkost da je riječ o obiteljskom poslu, a vlasnici nekih tvrtki koje iza sebe već imaju zapažene radove, tom djelatnošću su se počeli baviti jednostavno zato što kao agronomi ili šumari nisu mogli naći posao.

Idejni projekt
Važno je znati da vam nijedan ozbiljan vrtlar neće početi s radom dok objekt ne napusti i zadnji građevinar. Naravno, prvi korak je izlazak na teren, slikanje početnog stanja i razgovor s investitorom. “Prije svega želimo saslušati želje korisnika. Na razgovoru dajemo svoje sugestije o dizajnu i izboru bilja ovisno o položaju terena, kuće, klimatskim uvjetima, vrsti tla… Kad smo utvrdili otprilike što ćemo staviti u vrt, s arhitektom izrađujemo idejno rješenje pomoću računalnog programa. Kad dogovorimo točno što želimo raditi i sastavimo cjenik na koji investitor pristaje, kreće izvedba”, pojašnjava Valdi Paliska Smoković, suvlasnik obiteljskog rasadnika “Dives” u Labinu koji je, kako kažu vlasnici, nastao iz puke potrebe za preživljavanjem. Supružnici Paliska-Smoković prvo klijalište 1991. godine napravili su od starih ormara, a danas raspolažu s tri tisuće kvadrata grijanog te tri tisuće negrijanoga vanjskog prostora i zapošljavaju dvanaest ljudi. “Slijedi prekopavanje minibagerom koji posjedujemo, kao i strojnu sijačicu, a za drugu mehanizaciju kao i poslove koji nisu u našoj struci angažiramo kooperante. Uglavnom sadimo naše biljke, a ono što nemamo, nabavljamo”, opisuje Valdi Paliska. Dakako, može se naručiti samo izrada idejnog projekta koji u Divesu stoji od osamstotinjak kuna naviše. Ideju gotovo nitko ne naplaćuje ako slijedi izvedba kod istog izvođača. Najteže pitanje koje tvrtkama za uređenje okoliša možete postaviti je koliko je cijena? Toliko je faktora koji utvrđuju cijenu da smo jedva uspjeli izvući okvirnu cijenu “osnovnog paketa” uređenja vrta od petstotinjak kvadrata. Dakle, ako u vrt te veličine želite navesti zemlju, staviti travnjak srednje kvalitete, stazicu, živu ogradu, sustav navodnjavanja, popločiti prilaz za automobil, to će vas stajati najmanje oko deset tisuća eura ili od 150 do 200 kuna po kvadratu. Cijena znatno raste ako primjerice umjesto zasijane trave investitor želi gotov travnjak u balama koji se postavlja poput tepiha; klasična sjetva stoji od sedam do deset kuna po kvadratu, a gotov travnjak s postavljanjem minimalno 70 kuna po kvadratu!

Maslina od 50.000 kuna
Kad je u pitanju drveće, mlada sadnica jeftinija je od već izrasle biljke. Odraslo drvo koje sporije raste platit ćete više od brzorastućeg jer je u njega već mnogo više uloženo. Tako se primjerice jedna lipa visine dva metra i opsega krošnje jedan metar može nabaviti za dvjesto kuna, ista lipa visoka pet metara i opsegom krošnje od 2,5 metra stoji dvije tisuće kuna, a postavljanje stoljetne masline čije deblo ni trojica ljudi ne bi mogla opasati plaća se i do pedeset tisuća kuna! Dakako, sasvim pristojna maslina može se nabaviti i za tisuću eura, a dubina džepa presudit će u tom izboru. “Dobro je što, iako imamo konkurenciju, još ima posla za sve jer raste broj korisnika koji se odlučuju za našu uslugu. Najveći poslovni problem s kojim se suočavamo je naplata potraživanja od privatnika”, pojašnjava Boris Gerenčević, vlasnik tvrtke Perivoj dizajn koja iza sebe ima mnoštvo uspješnih projekata, među kojima su vrt hotela Borik u Zadru, Specijalne bolnice na Srebrnjaku te održavanje i nadzor Krležina Gvozda. Od Gerenčevića doznajemo da održavanje jednom postavljenog vrta stoji oko 20.000 kuna godišnje što se uglavnom dijeli na mjesečnu otplatu jer odgovara i onom tko pruža uslugu i korisnicima. Tko misli da održavanje okućnice znači samo košnja trave, neka ostane na balkonu. Orezivanje, prihrana, okopavanje, čupkanje korova, zaštita od štetnika, uzimljavanje… tu nije kraj svim slatkim obvezama koje vrt iziskuje. Ako nemate novaca platiti nekog da vam to radi, dobro slušajte upute koje ste dobili (i platili) od stručnjaka koji vam je postavio vrt. “Dakako da je edukacija dio usluge koju mora dati onaj tko vam je uredio okoliš. Tko nema mnogo vremena ili ne želi biti rob vrta, na to treba misliti prije nego ga uredi jer se u skladu s tom željom mogu izabrati biljke i dizajnirati vrt”, upozorava Igor Toljan, direktor podružnice Zrinjevac unutar Gradskoga komunalnog gospodarstva. O Zrinjevcu nisu potrebna dodatna pojašnjenja. Iako je riječ o tvrtki kojoj se uglavnom povjeravaju veliki poslovi za pravne osobe, od petnaest do osamnaest posto djelatnosti Zrinjevca otpada na male okućnice. “Mali poslovi od petnaestak do dvadeset tisuća kuna nekad su nam neisplativi, ali kad vidimo kako se neki investitori vesele tom svom vrtu, odradimo to”, kaže Toljan.

Od vrtlarstva se može lijepo živjeti

“Korisnici se ugrubo mogu podijeliti u tri skupine. Prvi su oni koji zbilja vole vrt i prirodu, ali nemaju vremena ni za njegovo uređenje niti za održavanje pa to povjeravaju stručnjacima. Drugi su oni koji zapravo ne žele platiti stručnjake, no imaju neki problem koji nikako ne mogu sami riješiti pa zovu nas. Treće zapravo ne zanima vrt, ali imaju jako lijepu vilu i znaju da uz nju treba ići i lijepa okućnica”, kaže Boris Gerenčević koji je otvorio vlastito poduzeće jer za diplomiranog inženjera agronomije prije osam godina na tržištu rada nije bilo mjesta. Iako ima primjedbi, kaže da se od toga može lijepo živjeti, pogotovo kad sanjaš o takvom poslu.

Građevinari protiv botaničara

Direktor Zrinjevca Igor Toljan otkriva sve zamke lošeg planiranja i održavanja vrta s kojima se mogu suočiti neuki vlasnici koji se odluče na model “uradi sam” ili pak nalete na “fušera”. “Ne kaže se bez veze da je besplatno nekad najskuplje. Događa se da se na kamenjar zasade krive biljke koje se razrastu i pretvore u šikaru, pregusto se sadi jer nema dovoljno znanja o tome kako će biljka napredovati u budućnosti, korijen može otići na sustav kanalizacije, može se dogoditi da drveće odbacuje listove u oluk, da se drvo nasloni na fasadu…”, nabraja Toljan i ističe da iako se kvalitetna konkurencija povećava, još postoje problemi koji ugrožavaju struku. Činjenica da će većina investitora najviše štedjeti na okućnici zapravo je glavni uzrok što hortikultura u Hrvatskoj još nije dovoljno cijenjena djelatnost, što onda omogućuje i postojanje nelojalne konkurencije i kršenje pravila struke. Građevinari su pritom najveći neprijatelji agronoma i botaničara jer često obavljaju njihov posao za nikakvu cijenu. Na ruku im, pogotovo kad je riječ o javnim građevinama, ide državna administracija koja dozvoljava dobivanje uporabne dozvole i prije realizacije zelene površine. Najveći apsurd je što svaka ta površina ima i obvezni projekt čiji autor – uz korisnika – zapravo trpi najveću štetu.

Autor: Marija Crnjak
21. srpanj 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close