Nemalo sam se začudio što Timberlandova prodavaonica na Regent Streetu nije imala jaknu moje veličine. Tisuće i tisuće turista svakodnevno se valjaju tom i okolnim ulicama, a nema XXXL-a ili koje već oznake za najveći broj prema britanskom standardu. “Nevjerojatno… Potegnuo sam iz Hrvatske u London samo zbog te jakne, a nema mog broja”, našalio sam se s trgovcem.

Volim Zapad zato što tamo nitko kupca na shvaća olako. Nikome ne pada na pamet da kupac ima vremena. Podrazumijeva se da se kupac uvijek žuri pa makar bilo očito da je turist. Kupac je uvijek u pravu pa se podrazumijeva i da je ozbiljan. Kaže li da je samo zbog jakne iz Hrvatske doputovao u London, onda je tako, i to se mora poštovati. “Bojim se da ste ipak prvo trebali nazvati, gospodine”, reče trgovac smrtno ozbiljno. “Pa zar je moguće da je recesija tako grozna, da tvrtka vaše reputacije štedi na proizvodnji velikih brojeva?” i dalje sam se šalio. On je već zivkao druge Timberlandove prodavaonice kako bi provjerio imaju li taj model, broj i crnu boju. Zamolio sam da me jakna čeka na aerodromu na kojem Timberland također ima trgovinu. Pitao je na kojem terminalu, rekoh mu na drugom, i tako je i bilo. Jakna moje veličine, za svaki slučaj u dvije boje, čekala me je na Heathrowu, prije mjesec dana 700 kuna ili oko 33 posto jeftinija nego u Zagrebu. Mjesec, pa i više dana prije božićnog potrošačkog ludila većina londonskih trgovina objavila je u izlozima velika sniženja. Podosta njih i potpuna čišćenja skladišta sve robe za vrlo niske cijene. I nije bilo osobite gužve. Ni radnim danima, ni vikendom. U Londonu se šale da će vlasnici goleme trgovačke centre morati preurediti u sportske dvorane ili bazene, u svakom slučaju ih prenamijeniti jer od trgovine se danas loše živi. I baš u to zlo doba, na samom kraju listopada, otvoren je Westfield London, dugo reklamiran kao jedan od najvećih trgovačkih centara u Europi. Dakle, kredit odobren vjerojatno prije dvije-tri godine, usred kreditnog buma, a projekt mora vraćati uloženo u vrijeme kreditne krize, mrkle recesije kojoj malo nedostaje do depresije. Pa rekoh, da se vlastitim očima uvjerim kako se Westfield London bori za život ili kako možda zgrće novac kao da je zlatno potrošačko doba.

Samo kupujte
Westfield London je bajka na granici spavaonica radničke klase i rezidencijalnog dijela Londona. Rekao bih da Hrvatska ne zna za predgrađa kakva su na putu od Heathrowa do onoga što ima smisla zvati Londonom. Ili bolje, u Roland Garrosu shvatiš da je naš Umag mali turnir jer Garros je sve što sladokusac želi: tradicija, moć, a estetika svuda oko njega. Odeš li pak na US Open, shvatiš kako je Umag velik turnir. Naime, američki kompleks je super, ali sve oko njega zapravo je odurno. Roland Garros je homogen s Parizom, dok US Open svojom ljepotom tek ukrašava zlo, zidovi kompleksa grubo dijele dva svijeta. Westfield je US Open. S koje god se strane prilazi potrošačkom raju, jednako je. Iz čađavih i bučnih kulisa odjedanput se ulazi u studiozno dizajnirano staklo i čelik i milozvučne, smirujuće melodije koje sugeriraju da je život lijep. Otkako je novi Westfield u funkciji, najmanje pola milijuna ljudi konačno može reći da živi u Londonu jer sad cijeli grad dolazi k njima. U utorak oko jedan popodne Westfield je bio pun. Ljudi nisu gazili jedni po drugima, ali nije se ni šopingholičarskim avenijama moglo hodati željenim tempom, nego laganom šetnjom zbog silnog mnoštva koje se nalazilo na ulicama. U trenu je jasan pobjednički koncept. Trgovački centri “pojeli” su male lokalne trgovine i robne kuće, a sad, čini se, slijedi faza malih trgovačkih gradova koji će pregaziti trgovačke centre. Westfield London nije grad, ne treba mu vlastita tramvajska linija ili drukčije riješen prijevoz, no iako ga se može prehodati, novi potrošački raj sugerira budućnost trgovine, tj. promjenu značenja slogana “sve na jednome mjestu”.

Sniženja caruju
Važnu lekciju, zametak budućnosti, krajem devedesetih naučio sam u Parizu. U čuvenoj Rue de Rivoli, ulici svih preskupih etiketa, vidio sam red dug četrdesetak metara ispred trgovine. Prišao sam da bih vidio tko to zarađuje. Bio je to H&M. Cardin, Dior i ostale trgovine bile su tričetvrt prazne, a od ulaza prepunog H&M-a, u kojem je od bilo koje točke do kabine trebalo pola sata probijanja kroz gomilu, na ulici se protezala zmijetina kupaca koji su čekali red da uopće uđu. Parižanima je to bilo teže podnijeti nego što bi Sarajlije podnijeli eventualnu jagmu za štruklama pored svih onih ćevabdžinica, buregdžinica i aščinica. Sav novac potrošen na reklamu, koja inače uspješno hipnotizira potrošača, gubio je bitku protiv najjednostavnijih i jeftinih uniseks modela marke H&M. U tom trenutku nismo bili u kreditnoj krizi. Prije nego što sam otputovao u London, posjetio sam zagrebački trgovački centar kako bih mogao usporediti cijene. Donji dio trenirke u Zagrebu stoji nešto manje od 400 kuna, a u Westfield Londonu može se kupiti cijeli niz odjevnih predmeta. Primjerice, komplet, gornji i donji dio, dva donja dijela, gornji dio šuškavca s kapuljačom, sportska majica dugih rukava s kapuljačom, dva paketa po pet pari čarapa, i to poznate marke Umbro i Diadora, za svega 340 kuna. Pa da se kupljeno ne bi nosilo u rukama dok se obilazi ostale prodavaonice, valja kupiti torbu na kotačićima, primjerice Dunlop, i tek tada se dostiže iznos donjeg dijela trenirke kupljene u Zagrebu. Naravno bila je to uspješna kupnja za vrijeme velike rasprodaje, cijene su, naime, bile snižene i do 90 posto.

Da ne bih osramotio prijatelja koji mi je dogovorio intervju s globalnim šefom Allianza za poslovne procese, nove cipele kupio sam u Zagrebu. Nisam htio riskirati da slučajno ne bi bilo mog broja pa sam kupio šminkerske Camperice za 1350 kuna. Iste takve u Westfieldu stoje oko 900! To znači: ušteda na četiri para cipela – po par za svakog člana četveročlane obitelji – cijena je povratne avionske karte do Londona. Vrag mi nije dao mira, pa sam provjerio i predbožićnu cijenu jakne s početka priče. Bolje da nisam. “Tečaj” je još povoljniji: dvije jakne, povratna karta! Westfield London je najrazvikaniji teritorij za mijenjanje novca u potrošačka dobra ne samo u Britaniji nego vjerojatno u Europi, pa s obzirom i na nikad slabiju funtu mnogi trgovci ne idu dalje od snižavanja cijena regularnih blagdanskih 20 posto. Međutim, ako se u Westfieldu ne može sa sigurnošću saznati zašto su britanski lideri prestravljeni deflacijom, to se može sasvim solidno naslutiti. Mnoge prodavaonice dio robe nude po 50 do 90 posto nižim cijenama, pa je pitanje što će biti s proizvođačima koji se na površini pokušavaju održati nastojeći brendove ne davati u bescjenje.

Brend nije važan
Što Nikeu i Adidasu vrijedi to što na dan mog šopingiranja svoju robu nisu prodavali po 50 kuna komad ako su kupci Umbro, Diadoru i Reebok kupovali na kubike!? Adidas je brend mog djetinjstva, tu i tamo kupim Nike, dok Umbro i Diadoru nisam kupio nikad. Adidas po 160 ili Umbro po 50 kuna? Za mene, dok je kvaliteta barem po mom nestručnom mišljenju približno jednaka, razum srednjih godina pobjeđuje hipnozu iz djetinjstva – poslužit će i “no name”, a kamoli Umbro. Ipak, odjeću više prodaje životni stil nego išta drugo zato jedva čekam godišnje rezultate. Na Oxford Streetu, u trgovini Suits You, kupio sam dva sakoa na kojima je visila prekrižena stara cijena od 179 funta, po 25 funta ili 210 kuna komad. Spasilo me je to što je vrlo teško pronaći moju veličinu. U mnogim prodavaonicama pronašao sam modele kojima je samo malo trebalo produljiti rukav, ali nisu to mogli učiniti za dan ili dva. Da jesu, istrošio bih se plaćajući duplo i trostruko, a ovako sam stvarno jeftino prošao. Ako imate volje i vremena lunjati Londonom, doista možete pronaći što god želite po više nego povoljnim cijenama.

činjenice

Vrhunska obuka
Osoblje Westfielda završilo je obuku koju prolaze zaposleni u hotelima sa pet zvjezdica, i to se uistinu osjeti sve vrijeme boravka u centru, od beskrajno ljubaznih i strpljivih trgovaca do lako primjetnih, ali nenametljivih zaštitara. Vlasnici biznisa reklamiraju ga kao mjesto na kojem je “prekrasno kupovati, jesti i družiti se”.

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Najbolje tek slijedi
Obično sniženja počinju uoči Božića, a nakon Božića kreću rasprodaje. Ove su godine sniženja počela krajem listopada, rasprodaje traju, a nakon Božića Londonci očekuju potpune rasprodaje, istinsko čišćenje skladišta. Moji prijatelji financijaši najavljuju da će iza božićnih blagdana kupovati po pet odijela.