Toni Milun, nagrađivani profesor matematike s Visokog učilišta Algebra i financijski edukator, postao je jedan od najpouzdanijih glasova na domaćoj sceni kada je riječ o novcu. Kroz svoje projekte poput “Gdje je matematika zabavna” i “S Milunom do milijuna”, kao i kroz brojna predavanja na konferencijama poput LEAP Summita, uspio je demistificirati svijet financija i približiti ga običnim građanima, a posebice mladima. Njegov pristup nije usmjeren na brzo bogaćenje, već na stvaranje zdravih financijskih navika koje dugoročno donose rezultate, a njegova glavna poruka jest da se štednja i ulaganje uvijek isplate, čak i u nesigurnim vremenima inflacije i ekonomskih kriza.

UMIROVLJENICI U ZADRU

Uskoro kreću isplate za tri mjeseca: Dio građana ima pravo na financijsku naknadu, prijavite se do 19. siječnja

U samoj srži Milunove filozofije nalazi se strategija redovitog ulaganja fiksnog iznosa u dužim vremenskim intervalima, poznatija kao “dollar-cost averaging”. On savjetuje da se ne treba previše obazirati na trenutne potrese na tržištu jer krize dolaze i prolaze, a povijest je pokazala da se dugoročna ulaganja gotovo uvijek isplate. Umjesto pokušaja da se “pobijedi tržište” kupovinom kada su cijene niske i prodajom kada su visoke, što je iznimno teško i rizično, puno je mudrije svaki mjesec ili godinu ulagati isti iznos. Takav discipliniran pristup umanjuje rizik i gradi bogatstvo postepeno, ali sigurno, pretvarajući pametno upravljanje novcem u stvar navike i svjesnih odluka, a ne sreće.

Kako bi se stvorio temelj za investiranje, Milun predlaže jednostavno, ali moćno pravilo raspodjele prihoda poznato kao 50:30:20. Prema tom modelu, 50 posto mjesečnih primanja trebalo bi usmjeriti na nužne troškove poput stanovanja, režija i hrane. Idućih 30 posto namijenjeno je za osobne želje i stvari koje nas vesele, kao što su izlasci, odjeća ili putovanja, jer je važno ne uskratiti si životna zadovoljstva. Ključan dio formule je preostalih 20 posto, koje bi trebalo izravno investirati. Time se primjenjuje i načelo “prvo plati budućem sebi”, gdje se štednja i ulaganje stavljaju na prvo mjesto, prije ostalih troškova, osiguravajući tako da se novac za budućnost sustavno izdvaja.

Prije samog ulaganja, dva su koraka ključna, ističe Milun. Prvi je vođenje evidencije o troškovima. Ljudi su skloni impulzivnim kupnjama i često nisu svjesni na što im točno novac odlazi, a detaljno praćenje pomaže osvijestiti obrasce potrošnje i pronaći prostor za uštedu. Drugi, jednako važan korak, jest stvaranje kriznog fonda, odnosno ušteđevine za hitne slučajeve. Posjedovanje tog fonda, koji bi trebao pokriti barem nekoliko mjeseci životnih troškova, ključno je kako bi se u slučaju nepredviđenih situacija, poput gubitka posla ili zdravstvenih problema, izbjeglo zaduživanje putem skupih nenamjenskih kredita koji mogu ozbiljno narušiti financijsku stabilnost.

Dugoročni horizont ključan je za dionice, a za kraće rokove tu su obveznice

Kada je riječ o konkretnim ulaganjima, Milun savjetuje da se odabir temelji na vremenskom horizontu. Za dugoročne ciljeve, one udaljene dvadeset i više godina, poput mirovine, preporučuje ulaganje u dioničke fondove, osobito one koji prate svjetske indekse. Povijesni podaci, unatoč ratovima i krizama, pokazuju da su takva ulaganja na duge staze donosila značajne prinose. S druge strane, za kraće rokove, primjerice ako štedite za automobil ili polog za stan u idućih nekoliko godina, sigurniji izbor su obveznički fondovi, koji nose manji rizik i imaju stabilniji, iako niži, prinos.

Upozorenje na piramidalne sheme i važnost mirovinske štednje

Uspoređujući gdje uložiti, primjerice, tisuću eura na godinu dana, Milun oštro upozorava na piramidalne sheme koje obećavaju nerealno brzu zaradu, ističući da one neizbježno propadaju. Klasična bankovna štednja nudi sigurnost, ali uz vrlo niske kamate koje inflacija često u potpunosti obezvrijedi. Kao najbolju opciju za kratkoročno ulaganje u usporedbi s navedenima često ističe trezorske zapise. Ipak, ono na čemu posebno inzistira jest dobrovoljna mirovinska štednja, koju smatra nužnom zbog niskih mirovina koje očekuju buduće generacije. Redovite uplate u treći mirovinski stup, uz državne poticaje, predstavljaju jedan od najisplativijih oblika dugoročne štednje dostupnih u Hrvatskoj. U konačnici, Milunova poruka je jasna, put do financijske sigurnosti ne leži u traženju čarobnih rješenja, već u disciplini, znanju i strpljenju.