Nedavna izjava predsjednika Hrvatske gospodarske komore i predsjednika Uprave Kraša Nadana Vidoševića u kojoj kaže da u Hrvatskoj unatrag više od 15 godina nije proizveden nijedan svjetski brend, uzburkala je duhove.

Također, dodao je da u Hrvatskoj nema velikih razvojno-istraživačkih potencijala. Vlasta Kroflin-Fišer iz GfK smatra da je Vidošević djelomično u pravu, ali samo zbog toga što u Hrvatskoj ne postoji istraživanje koje bi potvrdilo ili opovrgnulo tu izjavu. Ona smatra da bi se sadržaj koji čini neki brend svjetskim trebao analizirati, a što još u Hrvatskoj nije učinjeno. Kroflin-Fišer napominje da se svi uvijek osvrću na robu široke potrošnje, ali da još nitko nije provjerio industrijske brendove koji su veoma uspješni na međunarodnom tržištu, kao što su Tesla ili Dalekovod.

Krivnja HGK
Kao jedan od novoplasiranih hrvatskih brendova koji postiže zapažen uspjeh, a nastao je u proteklih 15 godina, navela je Janu. No nije sigurna da je to svjetski prepoznatljiv hrvatski brend jer nije provedeno istraživanje koje bi prema zadanim kriterijima to potvrdilo. Boris Ljubičić, jedan od najnagrađivanijih dizajnera za brendove, čije su invencije za logo HRT-a i Hrvatske turističke zajednice, poznati crveni kvadratići, 2006. godine u SAD-u dobili nagradu ReBrand 100, ima ponešto drukčije mišljenje. Ljubičić je mišljenja da Jana, osim što ima crvena slova, ni po čemu drugom ne odaje svoje hrvatsko porijeklo. Da se bilo gdje na etiketi nalaze dva kvadratića, sve bi bilo mnogo jasnije, kaže Ljubičić. Također, poručuje ovaj nagrađivani hrvatski dizajner, ako je i istina to što govori Nadan Vidošević, onda za to treba krivnju snositi upravo HGK, koja takvo nešto nije pokrenula, a što je njezin zadatak. Njegov stav je da Hrvatska ima iznimnu priliku iskoristiti prednosti kao što je postojanje definicije hrvatskog identiteta jer je vidljiva u grbu Republike Hrvatske, a što nije slučaj s mnogim susjednim zemljama koje prolaze ili su prošle tranziciju. Crveni kvadratići bi mogli biti iskorišteni na međunarodnom tržištu kao što Švicarska koristi svoj bijeli križ na crvenoj podlozi, a što prodaje Swatch satove ili švicarski nožić, kaže Boris Ljubičić, ili kao što Benetton na podlozi uvijek ima zelenu boju što je jedna od boja talijanske zastave.

Također, mišljenja je da više ne postoji domaće tržište da bi se za njega prizvodili brendovi jer ako se ode u obližnji dućan već se nalazimo na međunarodnom tržištu, domaći se proizvodi na policama ravnopravno natječu sa stranim proizvodima. Osim toga, tvrdi Ljubičić, strane kompanije kao što su vlasnici pivovara Ožujsko i Karlovačko prepoznaju hrvatski identitet, za razliku od domaćih kompanija. Za rješavanje brendovske problematike osnovana je i prva specijalizirana agencija u Hrvatskoj, Brandoctor. Upitana za komentar o izjavi Nadana Vidoševića, Anja Bauer-Minkara iz Brandoctora rekla je da bi se moglo utvrditi postoji li hrvatski globalni brend trebalo bi se pokrenuti istraživanje na svjetskom nivou. No možda bi jedan od odgovora upravo bila Hrvatska jer je već postala sinonim za more, Mediteran ili primjerice sport. Te da bi se tako moglo govoriti i o tome da Hrvatska malo po malo počinje graditi jedinstven image, drugim riječima, Hrvatska kao turistička destinacija poprima obilježja brenda. Međutim, bez činjenica teško je bilo što zaključiti, dodaje Bauer-Minkara. Također, što se tiče hrvatskih proizvoda, smatra, osim da se anketiraju potrošači, moralo bi se i zaviriti u hrvatske brendove te testirati ih po tome imaju li jedinstvene brend asocijacije, jedinstveno pozicioniranje, ciljanu komunikaciju, snažan i jedinstven verbalni i vizualni identitet, postojanu kvalitetu, razgranatu distribuciju. Sve su to parametri brenda koje je potrebno testirati kako bismo utvrdili ne jesu li svjetski brendovi, nego imaju li potencijala da to uskoro postanu.

Uspjeh u regiji
Ipak, Anja Minkara-Bauer misli da kad se pogledaju nagrade za brending i dizajn, one govore o tome da u Hrvatskoj postoje ljudi i tvrtke koji te stvari u Hrvatskoj mogu napraviti na svjetskom nivou, ali to je samo dio procesa izgradnje globalnog brenda. Ako se pogleda slika globalnih brendova, oni najvrjedniji nisu etablirani tek u zadnjih 15 godina, kaže Luka Duboković, član Uprave agencije za advertising i brend menadžment BBDO-a. Također, ako se razmotri i razdoblje prije osamostaljenja Hrvatske, jedini primjerci globalnih brendova bile su Vegeta i Podravka kao tvrtka. Da bi se u današnjem okruženju stvorio globalni brend potrebno je veoma mnogo novca, vremena ili specifična niša, smatra Duboković i mišljenja je da se ni generalno na globalnoj razini ne pojavljuju neki zaista novi brendovi zbog sve zahtjevnijih ulaganja i “težih pravila igre”. Ipak, on smatra da je Hrvatska u regionalnom okruženju po prepoznatljivosti svojih brendova i više nego uspješna. Prema nekim ispitivanjima, među deset najpoznatijih brendova iz cijele regije našla su se dva hrvatska, Vegeta i Cedevita, te jedan slovenski, Paloma maramice. Upravo ti rezultati pokazuju da je hrvatska na tzv. SMCG tržištu veoma dobro pozicionirana, rekao je Duboković. Da je okruženje za stvaranje globalnog brenda uvelike otežano, mišljenja je i Saša Blažeković iz tvrtke Sinergie koja zastupa međunarodnu kompaniju Interbrand u Hrvatskoj. On kaže da je činjenica kako je stvaranje robnih marki prije ’90-ih imalo sasvim drukčiji kontekst nego što je to danas.

Primjer Kaladonta
Tržište je danas otvoreno i znatno kompetitivnije. Tehnološki razvoj omogućio je kolanje informacija, interakcija s potrošačima je na sasvim drugoj razini nego što je to bilo prije dvadesetak godina. “Jedan od najboljih primjera iz prošlog vremena bio je Kaladont, koji je bio sinonim za cijelu kategoriju pasti za zube, što danas više ne postoji. Niz marki koje danas imamo na tržištu postoje odavno, a dobar dio njih, možemo reći, ‘slučajno’ se dogodio – proizvod je bio sinonim za kategoriju proizvoda i jednostavno je prerastao u marku s određenim atributima, izjavio je Blažeković. Neke su kompanije su to uočile i iskoristile. Zbog toga su pojačale napore u smjeru tzv. brend manadžmenta te više ili manje uspješno razvijaju svoju marku u Hrvatskoj, a manji dio u njih i u regiji, dodao je Blažeković. Istovremeno, evidentno je da mnogim hrvatskim tvrtkama predstoji dosta posla u razvoju marki, odnosno stvaranju nematerijalne vrijednosti koja kompanijama može omogućiti više cijene, te lakše i efikasnije lansiranje novih proizvoda. Međutim, istaknuo je Saša Blažeković, vrijeme nije neograničeno. Izgradnja marke dugotrajan je proces i činjenica je da izgradnja marke na širem tržištu od domicilnoga zahtjeva znanja i ulaganja tako da se, nažalost, samo rijetke hrvatske marke mogu pronaći na tržištima izvan bliže regije. Taj su korak, prema mišljenju Luke Dubokovića, napravile tvrtke kao što su Dukat, Ledo, Kraš i SMS.

Brend HRT vrijedan 126 milijuna eura

Također, dodao je da u Hrvatskoj nema velikih razvojno-istraživačkih potencijala. Vlasta Kroflin-Fišer iz GfK smatra da je Vidošević djelomično u pravu, ali samo zbog toga što u Hrvatskoj ne postoji istraživanje koje bi potvrdilo ili opovrgnulo tu izjavu. Ona smatra da bi se sadržaj koji čini neki brend svjetskim trebao analizirati, a što još u Hrvatskoj nije učinjeno. Kroflin-Fišer napominje da se svi uvijek osvrću na robu široke potrošnje, ali da još nitko nije provjerio industrijske brendove koji su veoma uspješni na međunarodnom tržištu, kao što su Tesla ili Dalekovod.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života